Zadar, (IKA) – Pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe održana je 19. veljače u prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević” u Zadru 33. godišnja skupština prezbiterija Zadarske nadbiskupije. Na susretu je nazočio umirovljeni zadarski nadbiskup Marijan Oblak i sav pastoralno djelatni kler u dijecezi.
Duhovni dio održavao se u kapelici Sjemeništa, gdje je prije početka euharistije bila prigoda svećenicima za osobnu ispovijed, nakon čega je slavljena koncelebrirana misa koju je predvodio nadbiskup Prenđa. U propovijedi je istaknuo kao polazišnu značajku što Božja riječ danas može svećenicima reći, to je onda paralela današnjega i ondašnjeg svijeta, koji je po Božjoj riječi bio zreo za nestanak. Ta usporedba ima svoj smisao, jer živimo u vremenu u kojem se postavlja mnogo pitanja glede čovjeka, svijeta i opstanka, glede zla u svijetu, ne samo osobnoga, nego organiziranog, koji je prisutan i vidljiv. Događa se nešto u svijetu što mi još ne naslućujemo ili ne vidimo, ili možda u svojim mislima nosimo pesimistična pitanja, i što Providnost misli činiti, zapitao se propovjednik, te nastavio da Bog ljubi i uzdržava svijet, čak i grešnog čovjeka, i ne kani svoje djelo prezreti niti odbaciti. I kad, radeći s našim pukom, vidimo da dosta toga odudara od Božje volje i riječi, pomislimo da li ima dovoljno dobra u svijetu da zlo ne prevagne i svijet strmoglavi u provaliju. Stoga, kako je istaknuo nadbiskup Prenđa, nismo pozvani izricati presude, nikoga prekrižiti i smatrati da se zatvaraju horizonti nad nekim epohalnim zbivanjima. Sve je u Božjoj ruci, i naše je vjerovati u Božju ljubav, i iz te ljubavi svijet usmjeravati i mijenjati njegovim Duhom. Zato pastoralni radnik, svećenik i pastir u Crkvi, ne smije nikada biti pesimist, a može i treba biti otvorenih očiju da vidi svu složenost stvarnosti koja izaziva ozbiljna pitanja, zabrinutosti, ponekad i strepnju. Mi smo svjedoci da Bog obnavlja ono što je staro u novo, što je ranjeno liječi, a što jedva tinja raspaljuje. To je Božja logika i služimo Bogu da budemo sredstvo njegove ljubavi za čovjeka i svijet, poručio je propovjednik.

Nakon euharistije uslijedio je pastoralno-radni dio skupštine u velikoj dvorani Sjemeništa. Uvodnom riječi na proteklu pastoralnu godinu, koja je bila posvećena dekanatima, naslovljenu “Nadbiskupija zadarska na početku XXI. stoljeća – zajedništvo i obnova, nastojanja-izazovi, mogućnosti i zapreke”, osvrnuo se zadarski nadbiskup. Obraćajući se nazočnim svećenicima, svojim najbližim suradnicima u pastoralu, nadbiskup Prenđa je istaknuo da hod Zadarske nadbiskupije na početku stoljeća obilježava dinamično nastojanje u liječenju ratnih rana, obnova, duhovna i materijalna, ali i bitke sa starim mentalitetom u shvaćanju zajedništva i strahovi pred izazovima nove evangelizacije. Taj dinamični hod ogleda se u na brojnim područjima – na pastoralnome, duhovnom, kulturnom i materijalnom.
Novo stoljeće započelo je u znaku trogodišnjega pastoralnog plana, pred sedamnaeststoljetni jubilej mučeništva sv. Stošije, naslovnice katedrale i zaštitnice Zadarske nadbiskupije, koji je zacrtan Godinom dekanata – 2002., Godinom kateheze odraslih – 2003., i Godinom obitelji – 2004. Proteklu godinu u životu naše nadbiskupije, uz redovita zbivanja u duhovnom i pastoralnom radu obilježili su susreti u središtima dekanata. Cilj tih susreta bio je oživljavanje dekanata, a održavala su se dva kruga. Prvi se krug održavao na proljeće, a sudjelovali su nadbiskup, generalni vikar i župnici dekanata, dok se na jesen održavao drugi krug susreta, a sudjelovali su još ekonom nadbiskupije, predstavnik Caritasa, članovi Župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća i drugi pastoralni suradnici u župi. U tim susretima nazirala se stvarnost koja je zadatak svakog pastira duša da se prepoznaju, oblikuju i vode suradnici u evangelizaciji. Događala su se i prepoznavanja sudionika i ono što bi se slijedom rada i s vremenom moglo događati i dogoditi u svakoj župi, a to je da mnoge župe u vijećnicima imaju jezgre od kojih treba početi. Odjek tih susreta odreda je bio pozitivan, a iz vjerničkih krugova u različitim prilikama dolazile su pohvale, ali i pitanja i želje da se nastavi s organiziranim radom u odgoju suradnika u župi, istaknuo je predsjedatelj skupštine, potvrđujući veliko psihološko i pastoralno značenje tih susreta za sve sudionike. “Kao da se otkriva prostrana, dosada nepoznata područja, crkvenog života koji čekaju na inicijative, organiziranost, povjerenje i istinsko zajedništvo u pastoralnom djelovanju. Vaši su suradnici vidjeli da Crkva živi, da razmišlja i traži, da se obnavlja i da obnavlja, da je potrebna pomoći i da pomaže. To su mogli osjetiti u izlaganjima i svjedočenjima predvoditelja da Crkva trajno prolazi kroz pitanja i teškoće, i da je u svijetu okružena duhom tog svijeta koji je pokušava neprestano isprazniti od značenja vječnoga i udaljiti od njezine duhovne misije. Sudionici su mogli osjetiti da postoje obnovni procesi i novi oblici apostolata, da je nadbiskupija otvorena novim duhovnim gibanjima u Crkvi, da se u crkvenim pokretima koje one prepoznaje kao dar Božji, potvrđuje i stvaraju zdrave duhovne jezgre u zajednicama, koje će biti oslonac za oživljavanje župnih zajednica, i da se Crkva nije ograničila samo na propovijedanje, nego da je zauzeta za potrebne, zapuštene, nevoljne, za djecu brojnih obitelji, za sve ugrožene. Mogli su osjetiti da njihovi svećenici imaju pravo računati s tim zajednicama i u svojim materijalnim potrebama, ali i skrb nadbiskupije da svaki svećenik bude opskrbljen potrebnim sredstvima za svoj život i rad u župi. Sve to ulijeva nadu da se u Duhu Svetom može mijenjati župa u svojim članovima, i da mjesna Crkva može doživjeti obnoviteljska događanja od svakog vjernika do svoga biskupa”, poručio je zadarski nadbiskup, ističući kako je taj proces nepovratan i da se došlo do točke s koje se ne smije, i ne može natrag. Danas se stvara lik župe koji će biti vidljiv već krajem ovoga desetljeća. Protekla godina bila je blagoslov za sljedeće pastoralne godine u kojima se ova Crkva okreće odraslima, nekrštenima, krštenima, pričešćenima, potvrđenima, ali još uvijek neaktivnima i dalekima. Katehizacija je doživotna zadaća koja se prilagođava dobi, sposobnosti i kulturi vjernika. Ona poprima razne oblike i strukture, te može biti sustavna i prigodna, a uključuje četiri međusobno povezane zadaće: naviještati evanđeosku poruku, izgrađivati zajednicu, usmjeravati je u molitvi i bogoslužju. Cilj katehizacije je stalno povezivati liturgiju, služenje i odgoj zajednice naviještanjem Evanđelja u procesu vjerskog poučavanja, zaključio je nadbiskup Prenđa.

Uslijedili su izvještaji pojedinih dijecezanskih ustanova i pastoralnih tijela. Ravnatelj Visoke teološko-katehetske škole u Zadru mr. don Mariko Duvnjak izvijestio je o radu te visoke crkvene ustanove u protekloj akademskoj godini. U ime Sjemeništa i Povjerenstva za duhovna zvanja i ministrante razlagao je ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević” u Zadru mr. don Zdravko Katuša. O radu Katehetskog ureda u protekloj godini i zadacima za 2003. priopćenje je pročitao član tog ureda don Igor Ikić, umjesto bolesnog pročelnika mr. don Gašpara Dodića. O radu Liturgijskog povjerenstva i pastoralnim smjernicama za novu pastoralnu godinu razlagao je pročelnik mr. o. Jozo Milanović. O blagajničkom dnevniku kao temeljnoj knjizi poslovanja svake župe govorio je ekonom nadbiskupije don Srećko Petrov ml., a osvrt na izvještaje iz blagajničkih dnevnika za 2002. godinu podnio je član Ekonomskog vijeća don Šime Kevrić. Nakon tih izvještaja uslijedila je rasprava po točkama dnevnog reda, te završna riječ predsjedatelja skupštine.