Zadar, (IKA) – Završetak jubileja 17 stoljeća od mučeništva sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, proslavljen je 15. siječnja svečanom euharistijskom koncelebracijom koju je u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio osobni Papin izaslanik zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U službenoj pratnji kardinala Bozanića bili su prepozit katedralnog Kaptola i vikar za kulturu Zadarske nadbiskupije mons. Pavao Kero, te kanonik zagrebačkog kaptola i dekan KBF-a u Zagrebu dr. Josip Baloban.
Na početku mise pismo pape Ivana Pavla II. kardinalu Bozaniću, u kojem ga je 18. prosinca 2004. proglasio “izvanrednim izaslanikom”, na latinskom i hrvatskom jeziku pročitali su kancelar i generalni vikar Zadarske nadbiskupije vlč. Josip Lenkić i mons. Ivan Mustać. U njemu Sveti Otac opisuje sv. Stošiju kao “ženu koja je u svome tijelu pobožno proživjela Kristovu muku, divan je primjer kršćanske supruge, zadobivši trajnu krunu slave u Sirmiumu ognjem muke okružena”. Sveti Otac spominje se i stihova drevnog hvalospjeva sv. Stošiji: “Popijevkom veselom blagdan objavite, Stošiju blaženu Zadrani častite… Dalmacije ures uzvišen”. Pjevanjem tih stihova je i započelo misno slavlje, uz nastup Katedralnog zbora sv. Stošije pod ravnanjem Žana Morovića i orguljašku pratnju Dragana Pejića. Nazivajući kardinala Bozanića “časnim bratom koji se odlikuje razboritošću i revnošću za povjereno stado”, Papa ga potiče da nazočnima na slavlju izrazi njegove čestitke i poticaje, “potakne ih na gajenje supružničke i obiteljske duhovnosti, da strpljivo podnose teškoće i da nepobjedivi primjer mučenice poveća njihovo nastojanje i nasljedovanje njenih kreposti”. U pismu je Sveti Otac poželio kardinalu Bozaniću djelotvorno i plodonosno izvršenje povjerene mu službe.
U pozdravnoj je riječi zadarski nadbiskup Ivan Prenđa rekao kako zadarska Crkva zahvaljuje Bogu za više od 17 stoljeća svoga života i poslanja, za moćnu zaštitu sv. Stošije, i na povjerenju za poslanje u budućim vremenima. Pozdravio je poimence nazočnost gotovo svih biskupa iz Hrvatske, apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Francisca Javiera Lozana, vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, umirovljene nadbiskupe zadarskog i splitskog Marijana Oblaka i Antu Jurića, banjolučkog biskupa i predsjednika Biskupske konferencije BiH Franju Komaricu, biskupa kotorskog Iliju Janjića, skopsko-prizrenskog biskupa Marka Sopija, nadbiskupa i metropolitu ljubljanskog Alojza Urana, pomoćnog mariborskog biskupa Antona Stresa, generalnog vikara Beogradske nadbiskupije i izaslanika nadbiskupa Hočevara o. Leopolda Rochmesa, generalnog vikara biskupije Muenster i izaslanika muensterskog biskupa Lettmana mons. Christopha Heggea, te paroha pravoslavne općine u Zadru i izaslanika pravoslavnog episkopa dalmatinskog Petra Jovanovića. U molitvenom zajedništvu sudjelovalo je tisuće vjernika, oko sto svećenika, brojni redovnički oci provincijali i majke provincijalke, redovnici i redovnice, sjemeništarci i bogoslovi, predstavnici Grada i Županije, saborski zastupnici i predstavnici sveučilišnih, znanstvenih, kulturnih, vojnih, policijskih, sudskih, privrednih i zdravstvenih ustanova.
U propovijedi je kardinal Bozanić rekao kako je došao zahvaliti za dar sv. Stošije, “divnog uzora kršćanske supruge”. Poslanje u Zadar smatra čašću, jer prenosi osobne pozdrave i čestitke Svetog Oca, glasnik je njegove ljubavi i naklonosti prema drevnoj Zadarskoj nadbiskupiji, njegove povezanosti i sudjelovanja u tom jubileju. Radost je izrazio kao zagrebački nadbiskup i donositelj srdačnih pozdrava iz Zagreba i Samobora koji je povezan sa Zadrom čašćenjem sv. Stošije. Njene relikvije od 9. st. počivaju u zadarskoj katedrali, kad ih je zadarski biskup sv. Donat dobio na dar od bizantskoga cara Nikifora zbog Donatova posredovanja za uspostavu mira između Bizanta i Franaka i govore o povijesnom europskom značenju Zadra i njegovog biskupa.
Kardinal Bozanić podsjetio je da se u Crkvi u hrvatskom narodu protekle godine raznim vjerskim spomenima u gradovima i sjedištima biskupija označila 1700. godina mučeništva kršćana iz doba Dioklecijana, jer svjedočanstvo mučenika okuplja kršćane i razotkriva odlučnost evanđeoske alternative. Kardinal je potaknuo na promišljanje razloga zbog kojih je sv. Stošija hrabro i snažno prihvatila muke. “Vjera koja je osnažila svetu Stošiju da se suoči sa strašnim kušnjama, temeljila se na njezinu životnom opredjeljenju za istinu, za dobro, za požrtvovno pomaganje braći i sestrama u potrebi”, ustvrdio je kardinal. U hrvatskoj su povijesti zasluge slavnih mučenika od doba Dioklecijana do bl. Alojzija Stepinca. “To je naša istina i svatko se od nas za nju opredjeljuje”, poručio je kardinal Bozanić.
“Kako razumjeti i prihvatiti Kristove riječi o pšeničnom zrnu kad gotovo po instinktu svatko od nas želi sačuvati život i izmaknuti umiranju. Krist nas želi izvući iz naših sebičnih oklopa, okvira, u kojima se vrtimo oko vlastitih prohtjeva, želja i interesa te stavlja pred nas jedini ispravni i vječni zakon ljubavi koji naše biće okreće Bogu i bližnjima. Doista je ponekad ravno umiranju odreći se nekih svojih navika, sebičnosti, privilegija i komfora, ali Krist jasno poručuje da drugog puta nema”, istaknuo je kardinal. To je svima izazov, ali samo se tako može razumjeti da “vrijednost mučeništva nije stvar nekih prošlih vremena, nego stvarnost naše svakodnevice”. Možda nam se nikad u životu neće ukazati prilika da svojom krvlju potvrdimo svoju odanost Kristu, ali nipošto nije manje vrijedno, pa čak ponekad i mnogo mukotrpnije, ono svakodnevno “mučeništvo” da budemo dosljedni u svom kršćanskom životu, usprkos vlastitim slabostima i vanjskom ozračju, kao i prevladavajućoj kulturi u kojoj ima sve manje mjesta za Boga”, rekao je kardinal Bozanić.
Govorio je i o snazi Kristova križa, “sadržaju naše vjere i znaku osobnog i identiteta naroda”. Križem je otkupljen svijet i ne ograničava niti vrijeđa bilo koji drugi vjerski izraz, ne sputava ničiju slobodu, čak ni onih koji se izjašnjavaju kao agnostici ili ateisti. “Dobro je što naš narod želi zadržati križ na javnim mjestima. To je baština povijesti i naše civilizacije, preduvjet dijaloga i mira. Nitko nema razloga bojati se ovog dragocjenog znaka. Bdijmo prije svega, mi kršćani, da ga ne pretvorimo u beznačajan ukras”, upozorio je kardinal.
Izražavajući radost zbog sudjelovanja na svečanoj Večernjoj i proglasu Godine mladih, kardinal ih je pozvao da se pouzdaju u Gospodina i povjere mu putove. “Promjene se naglo zbivaju i ponekad ih je teško pratiti. Potreban nam je vaš polet, vaša kreativnost i vaše oduševljenje”, poručio je mladima poželjevši da “ne nasjedaju brzim i sumnjivim rješenjima jer ništa dobro i veliko se ne postiže bez odgovornog rada i žrtve”. Sve je povjerio zagovoru sv. Stošije, kako bi svoje kušnje prikazivali za izgradnju Crkve i društva.
Na kraju mise nadbiskup Prenđa darovao je kardinalu Bozaniću križ kojeg su izradile zadarske benediktinke i knjigu “Zlatarstvo”, prvi od pet svezaka Monografije “Umjetnička baština zadarske nadbiskupije”. Kardinal Bozanić izrazio je snažan doživljaj zbog solidarnosti i zajedništva hrvatskog episkopata i jedinstva redova i službi okupljenih na slavlju, smatrajući tu proslavu novim poticajom za nadbiskupiju u življenju vjernosti Bogu i čovjeku.