Zadar, (IKA) – Grad Zadar i cijela Nadbiskupija proslavili su 15. siječnja blagdan svoje nebeske zaštitnice sv. Stošije (Anastazije), mučenice i naslovnice katedrale. Proslavi je prethodila trodnevna priprava. Prvi dan bliže priprave bio je posvećen obiteljima, drugi članovima župnih vijeća, vjeroučiteljima i pastoralnim suradnicima, a trećeg dana slavila se svečana Večernja u čast sv. Stošije, na kojoj su uz kanonike Stolnog kaptola sv. Stošije, svećenike i sjemeništarce sudjelovali mladi i članovi duhovnih pokreta u Zadarskoj nadbiskupiji. Stošija je ranokršćanska mučenica, spaljena na Božić 304. godine u Sirmiumu (Srijemska Mitrovica). Moći su joj donesene iz Carigrada u Zadar početkom 9. st. i od tada se u Zadru časti kao zaštitnica i naslovnica.
Na samu svetkovinu sv. Stošije središnje prijepodnevno koncelebrirano euharistijsko slavlje u prepunoj katedrali predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa zajedno s varaždinskim biskupom Markom Culejom, umirovljenim nadbiskupom Marijanom Oblakom, kanonicima Stolnog kaptola sv. Stošije i dvadeset i petoricom svećenika. Nadbiskup Prenđa istaknuo je kako se svake godine iznova na blagdan sv. Stošije vraćamo njezinu liku i sjetimo teških vremena za ondašnje kršćane u doba Dioklecijanovih progona. Prva Crkva gajila je veliku uspomenu na svoje junake vjere, čuvajući njihove “svete ostatke”, uspomenu na njih. Vjerni puk hrlio je k njoj u teškim razdobljima svoje povijesti. Njezini sveti ostaci, koji se čuvaju u kamenom sarkofagu, bili su mjesto žarkih molitava utjehe, nade i nove snage za život. “U mučenicima Crkva slavi Kristovo otajstvo smrti i uskrsnuća, i zato su muke takvih heroja vjere obasjane Kristovom uskrsnom pobjedom. Kršćanin zna da je ugrožen u svome ljudskom rastu i postojanju, u osobnom i u obiteljskom životu. Ugrožen je u samome sebi i od samoga sebe. Svaki čovjek u svojoj naravi nosi mogućnost zastranjenja, sagrješenja i zataje”, dodao je nadbiskup Prenđa. Parafrazirajući mudrog Siraha, propovjednik je istaknuo kako i danas postoje izvan i oko nas “zamke prijevarna jezika, usne što laži kuju, postoje opkoljenosti zlim namjerama i činima, ima ujeda iz ruku koje drugima rade o glavi”. K tome nismo pošteđeni ni od kušnji pred kojima strepimo i od kojih trpimo. Postoji i “nečisti jezik i lažljiva riječ, neutemeljene optužbe, ima i ogovaranja i klevetanja”. Sve je to stvarnost u kojoj živimo, koju nosimo, koju sami podržavamo i od koje trpimo, poručio je propovjednik i nadodao da samo Bog otvara oči čovjeku za njegovu nazočnost u našem životu i svijetu, jer Bog je protivnik svakoga djela koje se radi protiv čovjeka. Nadbiskup Prenđa upozorio je da i danas naše obitelji trebaju čvrste vjerničke osobnosti, očeve i majke, uzore svojoj djeci. Trebamo mladež privrženu Kristu, koja je sposobna odbiti lažne slobode i probitke za istinsku slobodu i ljubav, koja izgrađuje i osigurava budućnost pred Bogom i pred ljudima. I naše župe trebaju vjerne, zrele i odane kršćane oslonjene na Isusa Krista, kako bi postale sposobne okupiti sve koji su daleko od njega. Konačno, i naša domovina treba moralno izgrađene i čvrste ljude koji će nesebično voditi državu i brinuti se za sve, a posebno za siromašne i ugrožene, zaključio je svoju riječ zadarski nadbiskup. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni katedralni zbor sv. Stošije, pod ravnanjem Žana Morovića, a za orguljama je svirao Dragan Pejić.
Središnje misno slavlje u večernjim satima u prepunoj katedrali predvodio je biskup Culej, zajedno s nadbiskupima Prenđom i Oblakom, splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, biskupima šibenskim Antom Ivasom i gospićko-senjskim Milom Bogovićem, kanonicima Stolnog kaptola sv. Stošije, pedesetoricom svećenika i trojicom đakona. Pozdravljajući okupljeno vjerničko mnoštvo, nazočne biskupe i dužnosnike gradova i Županije, nadbiskup Prenđa je istaknuo duhovnu i crkvenu povezanost hrvatskog sjevera i juga.
Biskup Culej istaknuo je kako je Stošija poput pšeničnog zrnja mučeničkom smrću završila svoje životno putovanje, ali i nakon 1.700 godina to zrno donosi obilat rod. Pitamo se, kazao je propovjednik, kako se može dogoditi da padaju u zaborav i oni koji su donedavno “drmali” ovim svijetom, i pred kojima su ljudi drhtali? Kako to da Stošija i nakon 1.700 godina okuplja oko sebe svoje poštovatelje, kad se događa da sinovi ruše spomenike koje njihovi očevi sebi podigoše? Večeras smo opet svjedoci da nas ona privlači, ne svojom tjelesnom ljepotom, nego nas privlači ljepotom i plemenitošću svoje duše i dubokom vjerom i ljubavlju prema Isusu Kristu. Ona je kao pšenično zrno posijana u zemlju, ali to zrno koje je umrlo svijetu i danas donosi obilat rod, a mi smo danas taj obilat rod. Mi smo ovdje došli zajedno razmišljati i diviti se životu sv. Stošije žrtvovanom za Isusa, ali i učiti od nje kako danas u ovom vremenu i na ovim prostorima svjedočiti vjernost Isusu, i kako uprisutniti njegovu dobrotu prema bližnjemu, njegovu ljubav prema nebeskom Ocu, poručio je vjernicima varaždinski biskup i dodao da mučenici ne ginu zato jer su siti života, kao oni koji sami sebi oduzimlju život. Mučenici ne idu u smrt za ideju i ideologiju koje stranke ili partije, nego, mučenici umiru za osobu, za Isusa Krista. Oni ne umiru s mržnjom u srcu i psovkom na usnama protiv svojih mučitelja i neprijatelja, nego poput svojeg Učitelja mole: Oče oprosti im! Mučeniku koji dragovoljno daje svjedočanstvo vjernosti i ljubavi Isusu Kristu je smrt najveći dobitak. Stošija je prije svoje mučeničke smrti pobijedila i očevu nevjeru, jer ju nije zaludilo bogatstvo koje joj se nuđalo. Nije ju slomilo niti mučenje glađu i žeđu njezina supruga, samo zato što je kršćanka, i nije ustuknula ni pred plamenom vatre koja je spalila njezino tijelo, nego je i tada pjesmom slavila Gospodina. Tko joj je dao tu snagu? Onaj koji ju uzljubi! Onaj kojega je ona ljubila, u kojeg je vjerovala i za kojeg je život položila, a to je Isus Krist, kazao je propovjednik. Razlažući svoju misao o vrijednosti života svakog čovjeka, propovjednik je istaknuo kako je danas čovjek ugrožen na svome početku, jer ga se ubija i ne dozvoli mu se niti da se rodi, kao i na zalasku, jer mu se želi dati lijepa smrt – eutanazija. Danas se novorođena djeca ne primaju kao dar i blagoslov Božji, nego se smatraju bezvrijednima, upozorivši kako svakih 7 sekundi na svijetu umire jedno dijete od gladi, svakog sata 600 djece, a svakoga dana 7.000 djece. Treba u svijetu pokrenuti borbu protiv ubijanja nerođenih, nevinih, protiv siromaštva, nezaposlenosti, dilanja droge i uništavanja okoliša, poručio je varaždinski biskup. Liturgijsko pjevanje i predvodio je katedralni zbor sv. Stošije.
I grad Biograd toga je dana vrlo svečano proslavio svoju nebesku zaštitnicu sv. Stošiju, mučenicu. Svečano prijepodnevno euharistijsko slavlje u nazočnosti brojnih vjernika i svećenika predvodio je vojni ordinarij Juraj Jezerinac.