Zadar, (IKA) – U povodu završetka pregovora Hrvatske s Europskom unijom, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, član Komisije HBK za odnose s Europskom unijom, pojasnio je kako vidi hrvatski razvoj u tom procesu i u kontekstu Pisma hrvatskih biskupa koje su u izdanju Glasa Koncila biskupi objavili u ožujku 2010. godine. HBK je izdala to Pismo povodom pristupnih pregovora za ulazak RH u Europsku uniju te je osnovala i Komisiju za praćenje tih procesa.
Pismo izražava stav Crkve o toj stvarnosti, gledano vjerski, povijesno i kulturološki, budući da je i Crkva bitan i sastavni dio života hrvatskog naroda. Pismo nije zakonski akt za vladu i Hrvatski sabor nego prijedlog da ga i svaki parlamentarac dobije, da imaju u vidu razmišljanje Crkve. “Biskupi žele biti aktivni subjekt tog stvaranja, aktivni sudionici tog procesa ovog trenutka, potičući na odgovorno zauzimanje stavova i odgovorno donošenje zakona. Mislim da pregovori nisu trebali toliko trajati jer Hrvatska uistinu nešto znači, značila je, sastavni je dio europskog korpusa i prirodno je da bude unutra kao aktivni subjekt i aktivni čimbenik te budućnosti”, rekao je nadbiskup.
Odluku o zaključenju pregovora dočekao je “s određenim čuđenjem što je Europa čekala toliko vremena, što je Hrvatsku toliko provjeravala. Žao mi je da nije prepoznala u njoj dio sebe, jer Hrvatska je stoljećima dio srednjoeuropske stvarnosti. Mi ne ulazimo u Europu, mi smo Europa. Europa se stvarala najprije u sredozemnom podneblju. Sad se događa ujedinjenje europskih naroda i država. To je nova stvarnost i Hrvatsku se nije trebalo toliko dugo maltretirati. Normalno je da pripadamo tom europskom krugu. Završetak pregovora nisam doživio s nekom euforijom. Čudio sam se da se to nije i prije dogodilo”, rekao je mons. Puljić.
Činjenicu da je Hrvatska prva zemlja koja je trebala ispuniti niz kriterija zbog postajanja novom članicom nadbiskup vidi kao upozorenje i nama da s oprezom, sviješću, slobodom i odgovornošću ulazimo u tu stvarnost. “Ako smo toliko provjeravani, ako smo toliko rendgena prošli, vjerojatno imamo nešto što toj novoj koncepciji možda ne odgovara. Važno je imati tu svijest: ako smo provjeravani, znači da se želi nešto novo modelirati; a mi nismo baš za modeliranje. Mi smo uvijek bili vjerni svojim korijenima, baštini i sad trebamo biti svjesni da ulazeći u novu Europu trebamo i dalje ostati vjerni svojoj baštini, a prihvaćamo novu uniju. Crkva je od svojih početaka bila globalizacijska snaga koja je povezala narode Europe i učinila ih velikom zajednicom. Ali, moramo biti svjesni da sa sobom donosimo svoju prtljagu, svoje ime i prezime i da nas s tim imenom i prezimenom trebaju i dalje prepoznavati, kao što i mi druge trebamo prepoznavati”, rekao je mons. Puljić.
U Pismu su hrvatski biskupi potaknuli pregovarače da nađu rješenja koja će biti najmanje traumatična za sve naše građane i društvo u cjelini. “Kod nas se mnoge stvari ispolitiziraju. Mnogi ispregovarani elementi nisu dovoljno predstavljeni javnosti. Sad kad dolazi referendum, odgovornost je onih koji su počeli i završili taj proces da to predstave narodu kako bi mogli donijeti svoju odluku. Pristup Europskoj uniji će dobiti svoj legitimitet tek kad narod to prihvati. Ali, narod može prihvatiti tek onda kad ima punu i pravu istinu o svemu što se ispregovaralo i što to sve znači. Jedni će reći ‘Izdali su nas’, drugi ‘Prodali su nas’, treći ‘Nisu bili uzdignute glave’. Biti nam je dionik tog velikog korpusa koji se stvara, ali u tom procesu nam je ići, kako smo rekli u Pismu nadahnuti našim velikim sinom, kardinalom Franjom Kuharićem, koji je u vrijeme kad su pregovori počeli savjetovao: ‘Ne idite na koljenima. Idite uzdignute glave’. To je važno imati i sada i kod tog cijelog procesa: da idemo ponosni, da znamo što primamo i u što ulazimo. Nekoga se cijeni koliko drži sam do sebe. Mi cijenimo čovjeka koliko on drži do sebe. Ali, cijenimo ga i ako drži do mene. Važno nam je to međusobno poštovanje, uvažavanje i da cijenimo ono što smo naslijedili, primili, da idemo bez straha u novu stvarnost u koju unosimo to što imamo”, rekao je nadbiskup Puljić.
U Pismu biskupi spominju prednosti i nedostatke tog ujedinjavanja. Pozitivnim smatraju zbližavanje, međusobno upoznavanje naroda, pozitivno natjecanje. “Istaknuli smo vrijednost naših ljudi, onih koji pregovoraju i naših političara koji potpisuju te pregovore, da se u takvu asocijaciju ulazi uzdignute glave; ponosan na svoju prošlost, ne niječeš ništa od sebe, ali prihvaćaš tu asocijaciju kao mogućnost boljeg ili drugačijeg razvoja. Smatrali smo potrebnim pozvati naše odgovorne da na vrijeme obavijeste ljude o čemu se radi. Što znači to novo ujedinjenje”, rekao je nadbiskup. Biskupi su napisali da s velikima treba razgovarati s načelnih polazišta, ne na koljenima, upozorivši pritom da se u toj novoj asocijaciji obezvrjeđuje slavljenje Dana Gospodnjeg. Pozvali su se na papu Benedikta XVI. da ujedinjavanje Europe treba počivati na istini o čovjeku, monogamnom braku muža i žene i da se ne zanemaruje isticanje kršćanskih simbola u javnosti. “Smatrali smo potrebnim upozoriti one koji uime nas pregovaraju i koji uime naroda potpisuju takvu asocijaciju da imaju to u vidu. Važni su nam stavovi papa koji su pozitivno vrednovali taj proces. No, Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. zabrinuti su zbog nekih krivih orijentacija koje odudaraju od kršćanskih istina, temelja i temeljne istine o čovjeku. Htjeli smo reći da nova Europa ne može zanemariti ono na čemu je rasla: vrijednost nedjelje. Kroz povijest Europe je bilo ideologija i ideja koje su to htjele zanemariti. Francuska revolucija je dokinula nedjelju, osnovala je deset radnih dana. Htjelo se zanemariti ono na čemu je Europa stasala i što je nosi, što obilježava kršćansku Europu. Nažalost, živimo u vremenu kad se uime demokracije promiču iskrivljenosti o čovjeku i braku. Ne prihvaćamo neku novu asocijaciju koja će nam predložiti ili nalagati krivu sliku o čovjeku i obitelji. Hrvatska katolička obitelj nedjeljom slavi misu – po tome se prepoznajemo, po tome se naše obitelji ucjepljuju u tkivo Crkve. To unosimo u tu asocijaciju i ne bih volio da po tome ne budemo prepoznati”, upozorio je mons. Puljić smatrajući da, ako se stvara zajednica europskog naslova, nije moguće ostati izvan tog zajedništva, ako pripadaš tom kulturnom, povijesnom i geografskom miljeu. “Ne možemo reći da smo kao narod, narod bez vjere. Mi smo obilježeni katoličkim pečatom, prepoznajemo se kao narod sv. Petra. Prepoznatljivi smo u katoličkim vezama s papama. I nadam se da ćemo u toj novoj zajednici u tom pogledu dati pozitivan obol i doprinos, poštujući ono što smo primili, vrednujući što su nam drugi prenijeli i ostajući vjerni onome što čini naš identitet prepoznatljivima”, rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup ističe odgovornost i građana kršćana u izboru nositelja vlasti. “Kad je netko izabran, obavezan je poštovati volju, stavove i uvjerenja onih koji su ga izabrali. Ulazeći u neku asocijaciju, predstavljajući narod koji ga je izabrao, ne može zanemariti ono što narod želi i ispovijeda. Ne može potpisati zakon koji će biti protivan uvjerenju većine. Onaj koji je izabran ima poštovati, mislim da je normalno da on uime naroda nastupa i poštuje njegovu volju i želju. Ali, i narod kod izbora ima obvezu birati onoga koji će ispravno zastupati njegove stavove”, rekao je mons. Puljić. Crkvi je prihvatljiva laička država ali ne ideološki laicizam koji Bogu i Crkvi oduzima pravo javnosti, a uime slobode oduzima se sloboda kršćanima da ispovjede u što vjeruju. “Demokracija nudi svakom mogućnost da kaže svoje, bira svoje, promiče svoje. U tom vidu, kršćani su pozvani na odgovornost. Ne mogu kad su izbori sjediti kod kuće i očekivati da mu netko bude izabran a nije uložio sa svoje strane, kao i pasivan kršćanin koji neće proučavati kad su izbori. Demokracija je to svakome ponudila, da može birati i biti biran. To znači da smo pozvani na odgovornost. I ako nismo budni, ako nismo svjesni i ako se ne zalažemo, jasno da imamo to što imamo. Crkva ne podržava lijenost, pasivnost i laicizam koji se nameće kao da bi to bila neka budućnost, da nema vjere, Boga i Crkve. Svaki sustav i buduća Europska unija čini lošu uslugu svojim vjernicima i Bogu, koji je razlog i uzrok svega, ako ne poštuju njegova prava. Nema laičke države u kojoj Bogu ne treba mjesto, u kojoj ga treba stjerati u sakristiju ili izbaciti s pozornice svijeta. Božja je zadnja. Uvjereni kršćani društvenog života na položajima i političari trebali bi biti svjesni toga. Mi smo za odvojenost Crkve od države, ali nismo za laicizam koji isključuje Boga i religiju u društvu”, upozorio je nadbiskup Želimir Puljić.