Zagreb, (IKA) – Euharistijsko slavlje o šestoj obljetnici smrti kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog i dugogodišnjeg župnika župe sv. Petra mons. Matije Stepinca u četvrtak 16. veljače u župnoj crkvi Sv. Petra, ap. u Zagrebu predvodio je zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb kanonik mons. Zvonimir Sekelj. U koncelebraciji je uz domaćeg župnika preč. Josipa Golubića bilo desetak svećenika koji su pastoralno surađivali s mons. Stepincem. Na misi je sudjelovao velik broj vjernika, župljana župe, kao i onih pridošlih iz drugih zagrebačkih župa koje je s pokojnikom vezalo prijateljstvo.
U homiliji mons. Sekelj posvjestio je kako nas Bog poziva na zajedništvo, „poziva nas na otvorenost svakoga od nas prema njemu i bližnjemu”. U tom je kontekstu podsjetio na knjigu Matije Stepinca „Bog u mojem srcu”. Riječ je meditacijama izgovorenima u eteru Hrvatskoga radija „Duhovna misao” od 1992. do 1995. godine. Pročitao je ulomak u kojemu mons. Stepinac govori o susretu s ljudima koji postaje „istinsko obogaćenje i daje nove spoznaje uvijek kad ljudi istinski pristupaju jedni drugima”, jer, prema riječima propovjednika „upravo nam on može na pravi način progovoriti o zajedništvu i darovanju za druge. U tekstu naslovljenom „Živjeti za druge” mons. Stepinac poručuje: „Veliko je bogatstvo razvijati darovane sposobnosti i moći, djelovati upravo prema životnom daru od Boga, a za dobro svijeta. Koliki su slušali Isusa za one tri godine njegova javnog djelovanja, a samo su dvanaestorica postala bliskim suradnicima u naviještanju Riječi; koliki su prošli ovom našom zemljom čuvši za riječ spasenja, a koliki od njih ostali su nijemi za tu riječ i ponudu spasenja. Isus je govorio običnim, malim i jednostavnim ljudima, i oni su ga slušali, a slušali su ga i učitelji naroda, pismoznanci i drugi staleži visokoga društva”. U tekstu donosi zgodu prigodom blagoslova obitelji, kada je naišao pokraj jedne radionice u kojoj mu je u razgovoru majstor rekao kako voli svoj radnički život jer ga oplemenjuje: „Sretan sam kad mogu drugoga razveseliti i u potrebi pomoći”. Na to dodaje mons. Stepinac zapažanje „u njegovim očima vidi se sreća, iako su mu ruke radničke, a život naporan i težak. Takvih susreta ima silno puno, ali ovaj mi se posebno usjekao u srce, jer mi se dogodio kad sam toga bio potreban. Živjeti za druge je radost!” Baš te njegove riječi – „živjeti za druge” – osjetili smo svi mi, Matijini prijatelji večeras ovdje okupljeni, rekao je propovjednik, te sve potaknuo da im u tome „živjeti za druge” budu poticaj Matijine riječi.
Na kraju mise riječ zahvale predvoditelju slavlja, koncelebrantima, kao i okupljenim vjernicima uputio je župnik Golubić. Naglasio je kako su i to okupljanje, kao i svijeće i cvijeće na pokojnikovu grobu u mirogojskim arkadama znak ne samo da nije zaboravljen, nego da njegova djela, riječi i poticaji i dalje žive.