Zagreb, (IKA) – Pretposljednji dan 29. Europskog susreta mladih u nedjelju 31. prosinca sudionici su sudjelovati na misnim slavljima u župama koje su ih ugostile, a velik broj mladih, predvođenih s braćom iz Taizea te svećenicima iz drugih zemalja, okupio se na misnom slavlju u zagrebačkoj katedrali.

U poslijepodnevnim satima 31. prosinca sudionici Europskog susreta mladih u Zagrebu okupili su se u zagrebačkim crkvama i u paviljonima Zagrebačkog velesajma na regionalnim susretima koje su vodila braća iz Taizea. Na susretima se razgovaralo o četvrtom djelu Pisma iz Kolkate “Upravi noge naše na put mira”, kojim se mlade željelo potaknuti na razmišljanje kako djelovati nakon povratka kućama, tj. kako nastaviti “hodočašće povjerenja”. Mladi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine ispunili su zagrebačku prvostolnicu. Susret je vodio brat Ulrich, zadužen za Hrvatsku, a nazočan je bio i pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić, te povjerenik za pastoral mladih zagrebačke nadbiskupije vlč. Antun Sente, ml. Na početku susreta, sve prisutne je pozdravio biskup Košić, te izrazio radost što se ispunio san mnogih naraštaja mladih koji su priželjkivali da i Hrvatska bude jedna od postaja “Hodočašća povjerenja na Zemlji”. Prisjetio se kako je u razgovoru s bratom Aloisom prošle godine u Milanu zapitao kako će to biti u Zagrebu, na što ga je brat Alois ohrabrio riječima: “Ne boj se, sve će biti dobro”. Biskup Košić je zahvalio svima koji su se ugraditi u ovaj susret: Zajednici iz Taizea i bratu Ulrichu, potom vlč. Božidaru Tenšeku koji je prošle godine bio zadužen za pastoral mladih, te sadašnjem povjereniku vlč. Antunu Senteu, ml. Zahvalio je i svim povjerenicima za mlade u hrvatskim biskupijama koji su se uključili u pripreme mladih, te svima onima koji su mlade doveli u Zagreb. Posebnu hvalu biskup Košić je uputio volonterima. Brat Ulrich je na početku svog obraćanja potaknuo sve da se zapitaju: “što je to mlade iz različitih krajeva okupilo? Što to konkretno meni znači? Nisam očekivao ono što sam doživio i pitam se mogu li nešto učiniti tamo gdje živim? Mogu li ja osmisliti jedan korak na “Hodočašću povjerenja”?” Ovih dana vidljivo je da je molitva u srcu života, stoga bi upravo molitva mogla biti prvi korak nakon povratka, predložio je brat Ulrich, te iznio jedno iskustvo. Tijekom priprema za Susret prilikom posjeta jednoj župi u okolici Zagreba, primijetio je sklad koji tamo vlada, te se upitao: što mi možemo još tu doprinijeti? No, u razgovoru župnik mu je rekao: “Ovdje kod nas smo navikli moliti, ali molimo svatko za sebe, a vi nas učite kako moliti zajedno”. Premda te župnikove riječi zvuče pomalo čudno, one mogu biti izazov, istaknuo je brat Ulrich. A taj izazov je za svakoga sudionika, stoga je predložio mladima, da idući tjedan razgovaraju sa svojim župnikom, da ga informiraju o susretu, te da ga zamole da im otvori crkvu kako bi se organizirala zajednička molitva. Pozovite i njega na molitvu, znajte i on mora moliti i često moli sam. Pomozite mu da vas razumije, kako bi između vas poraslo povjerenje, rekao je brat Ulrich. Potaknuo je mlade da molitvu iniciraju i na drugim mjestima, npr. u školi prije nastave. To će sigurno utjecati na ozračje u školi. Brat Ulrich je iznio primjer mnogih razreda iz Njemačke koji dolaze u Taize: s mladim vjernicima dolaze i oni koju nisu religiozni i tada u zajedništvu otkrivaju nove vrijednosti. Normalno, moliti se zajedno može i u studentskom domu. Primjer tome je dom u Cvjetno u Zagrebu. Brat Ulrich je napomenuo, kako za molitvu ne treba puno novaca ili posebni pastoralni programi. U Crkvi postoji stoljetna tradicija molitve: pjesme, psalmi, čitanje, vrijeme tišine nakon čitanja. Važno je da se sačuva ljepota molitve, napomenuo je brat Ulrich.

U predvečerje 31. prosinca posljednji puta su se na toj postaji “Hodočašća povjerenja na Zemlji” okupili svi sudionici na večernju molitvu na Zagrebačkom velesajmu.
Svoje razmatranje brat Alois započeo je riječima: “Večeras bih želio ponovno od srca zahvaliti na primljenom gostoprimstvu. Posebice bismo željeli pozdraviti sve obitelji koje su otvorile svoja vrata kako bi nas ugostile”. Na te riječi mladi su gromoglasno zapljeskali. Potom je brat Alois nastavio: “Sutra se svi ponovno vraćamo svojim kućama. Stoga se trebamo prisjetiti da nam je svima dano da živimo u prijateljstvu s Kristom. Ne govori nam on uzalud u Evanđelju: Više vas ne zovem slugama, nazvao sam vas prijateljima”. Napomenuo je kako Krist svakome govori: ti si posve blizu Bogu, i to zauvijek. Čak i ako nam je vjera posve mala, čak i ako nam se čini da su snažne sumnje u nama, Bog ne prestaje tražiti naše prijateljstvo. Skrenuo je pozornost na izloženu ikonu prijateljstva, koja dolazi iz Egipta, iz šestog stoljeća. “Na njoj je prikazan Krist kako drži ruku na ramenu svoga prijatelja da bi hodao uza nj, pratio ga. A svi se mi možemo prepoznati u tom Kristovom prijatelju. Ova nas ikona prisjeća same srži Evanđelja: neka je uskrsli Krist i nevidljiv našem oku, ipak se možemo pouzdati u njegovu prisutnost. On prati svakog čovjeka. Promatranje ove ikone već je molitva koja nas sjedinjuje s Bogom”, rekao je brat Alois. Nadalje, podsjetio je da mi to prijateljstvo i međusobno živimo, jer Krist nas okuplja u jedinstvenom zajedništvu, u Crkvi. Stoga je pozvao sve, da prošire to prijateljstvo i nadiđu postojeće podjele. Otisak te ikone prijateljstva pripremljen je za svaku europsku zemlju zastupljenu na ovogodišnjem “Hodočašću povjerenja na Zemlji”. Brat Alois je pozvao mlade da im tijekom cijele iduće godine ta ikona pomogne u ostvarivanju malih hodočašća povjerenja tamo gdje se okupljaju mladi, od jednog do drugog grada, od jedne do druge župe, u bolnici ili u domu za napuštenu djecu, kao i na drugim mjestima gdje se nalaze ljudi koji trpe. A to je put kojim se prenosi radosna vijest Evanđelja.
Svoje razmatranje posljednje zajedničke večernje molitve 29. Europskog susreta mladih, brat Alois završio je riječima: “Danas ste posebno vi, mladi, ti koji su pozvani drugima prenositi radost Evanđelja. Prisjetite se stoga: Krist traži vaše prijateljstvo, on u vas polaže Duha Svetoga, on ide pred vama i prati vas ma kud hodili”.

Nakon molitve oko križa, mladi su se uputili u župe koje su ih ugostile. Župne crkve bile su posljednjeg sata prošle godine mjesto molitve i pjesme. Sudionicima 29. Europskog susreta mladih na ovoj postaji “Hodočašća na Zemlji” priključili su se njihovi domaćini, te župljani župa koje su ih ugostile. Molitveno bdjenje započelo je molitvom: “Bože mira, ti voliš i tražiš svakog od nas. Ti gledaš na svako ljudsko biće s beskrajnom nježnošću i dubokom samilošću”. Uslijedile su pjesme, čitanja koja mu mladi čitali na različitim jezicima Mih 4, 1-3; Ps 138; Lk 1,67-79. Mladi su molili Gospodina da prepoznaju njegovu prisutnost u bližnjima. Molili su i za one bez posla, da se njihovo dostojanstvo poštuje, zatim za sve zaboravljene od društva, za napuštenu djecu, za učenike i znanstvenike, da njihov rad doprinosi cijelom čovječanstvu, te za one koji imaju odgovornosti u javnom životu, da mogu djelovati s poštenjem i za dobrobit svih ljudi. Bdjenje je završilo molitvom: “Milosrdni Isuse, ti nam daješ da povjerenjem naših srca prenosimo ljudima oko nas plamen nade”.
Nakon čestitanja, uslijedio je festival naroda na kojem su se predstavile skupine koje su gostovale u pojedinim župama. I taj nastavak bio je u ozračju pjesme i radosti.