Zagreb kao glavni grad Hrvatske i zagrebačka Crkva ima pravo dobiti i čast primiti one ponajbolje iz Crkve u hrvatskom narodu

Uzoriti gospodine kardinale, preuzvišeni apostolski nuncije, preuzvišeni novi zagrebački nadbiskupe, oci nadbiskupi i biskupi, braćo svećenici, redovnici i redovnice, predstavnici državnih i kulturnih ustanova, predstavnici diplomatskog zbora, braćo i sestre!
Dragi kardinale, kad ste 1983. godine postali kardinalom Svete Rimske Crkve, na ovom je mjestu bilo rečeno: “Kardinalu su se Stepincu svi divili, kardinala su Šepera svi poštovali, a Vas dragi kardinale, Vas svi vole.” – Sada, u trenucima Vašeg oproštaja kao zagrebačkog nadbiskupa, mislim da izražavam stav cjelokupne naše javnosti, ako na ovom istom mjestu u Vašoj katedrali reknem: kardinalu su se Kuhariću svi divili, svi su ga poštovali, svi su ga voljeli i sada kardinalu Kuhariću SVI ZAHVALJUJU! Zahvaljuje Vam Zagrebačka Crkva, cijela Crkva u Hrvata, sav hrvatski narod – ali i svi ljudi dobre volje na ovim našim prostorima. No, Vaš lik kao simbol Crkve i Hrvatske davno je prešao ove naše uske granice.
Prije nekoliko sam dana bio u Vancouveru u Kanadi na obali Tihog oceana. Na ulazu u prostorije hrvatske župe Srca Marijina vidio sam Vašu veliku fotografiju tamo snimljenu, koja nas je podsjetila na Vaše znamenite riječi tamo izrečene g. 1970: “Hrvatska živi samo u Hrvatskoj i za svakog Hrvata koji iz nje otiđe ona je manja i zato nemojte pozivati svoju rodbinu da iseljuje u Kanadu!” Prošli ste sve kontinente u potrazi za hrvatskim čovjekom u svijetu, svagdje ste ostavili nezaboravne uspomene i Vi ste za hrvatsko iseljeništvo bili i ostali najobljubljeniji Hrvat na svijetu! Iseljena Vam se Hrvatska divi, ona Vas poštuje, ona Vam zahvaljuje.
Ne pretječemo sud povijesti, ali smo živeći s Vama svjedoci Vašeg nezamjenjivog udjela u povijesti Crkve u Hrvata i hrvatskoga naroda u našim prijelomnim vremenima. Svjedoci smo kako ste prihvatili i nastavili stav i djelo svojih velikih prethodnika, osobito nepokolebivu vjernost i pouzdanje Sluge Božjega Alojzija Stepinca. Slijedeći njegov put u tjeskobnim vremenima, kad su se pokolebale i rušile mnoge vrijednosti, Vi ste našli sigurni oslonac u svome Bogu i u svome narodu. Narod Vam je vjerovao, a Bog pomagao. Upravo s ovog mjesta ispred Stepinčeva groba, Vi ste neustrašivo svjedočili sigurna moralna načela, nudeći ih kao mjerilo i lijek također protiv svih nepravdi, svih gaženja ljudskih i narodnih prava, kao poticaj obnovi slobode i pravednosti u ljubavi. Kao sudionika Drugoga vatikanskog koncila zapala Vas je i odgovorna dužnost provođenja u djelo koncilskoga duha u našim specifičnim okolnostima. Neizmjerive su Vaše zasluge na svim područjima do sad ostvarene koncilske obnove. Osobito ste se trudili za novo buđenje i poticanje katoličkih javnih glasila šireći tako i prostore slobode javne riječi u doba jednoumlja i u doba rađanja demokracije. Vaš lik i Vaše djelo ostaje znakom i sažetkom ovoga svjedočkog razdoblja povijesti naše Crkve.
Mladi gospodine nadbiskupe! Koncilski dekret o pastirskoj službi biskupa “Christus Dominus” kaže: “Zajedno s Vrhovnim svećenikom i pod njegovim autoritetom biskupi su poslani da kroz sva vremena nastavljaju djelo Krista, Vječnog Pastira” (t 2). Vaše je vrijeme došlo koncem drugog i početkom trećeg tisućljeća, da u najvećoj hrvatskoj biskupiji “nastavite djelo Krista, Vječnog Pastira”. Za tu Vas je službu – između mnogih vrijednih i sposobnih – izabrao sam Vrhovni svećenik u Rimu. Papa je odlučio da starodrevnu Zagrebačku Crkvu u novi milenij povede čovjek mlad po godinama i još mlađi izgledom, ali star i zreo mudrošću i iskustvom. Jer iako ste prvenstveno biskupom ove mjesne Crkve, Vi ste kao zagrebački nadbiskup također i prvi biskup Crkve u Hrvata! Koncil Vas poziva “da naučavate, posvećujete i vodite”, ali to upravo u ovom našem vremenu slobodne i suverene Hrvatske, u ovom poslijeratnom vremenu opće duhovne i materijalne obnove, opraštanja i pomirenja. Umjeli ste uspješno voditi krčku biskupiju, velika je bila i ostaje Vaša uloga u sretnom sređivanju odnosa Crkve i države u nas, Vaša se riječ u raznim tijelima naše Hrvatske biskupske konferencije pozorno sluša, Vaše mišljenje uvažavaju kod Svete Stolice i na raznim međunarodnim skupovima, ali ste kao predsjedavajući u Nadzornom vijeću Hrvatskog Caritasa pokazali i toplo srce i razumijevanje prema žrtvama rata i svima potrebnima. No, zašli ste i u iseljenu Hrvatsku kad ste posjećivali svog brata svećenika u New Yorku i Hrvate drugdje po Americi, Kanadi i Europi, Zato i Hrvati izvan domovine s nadom i očekivanjem upiru oči u mladoga zagrebačkog nadbiskupa.
Zagrebačka Crkva, svi Hrvati katolici i svi ljudi dobre volje žale što s katedre zagrebačkih biskupa odlazi “onaj koga svi vole”, ali ih ipak raduje što on ostaje ovdje kao kardinal Svete rimske Crkve. A novi će nadbiskup u svojoj novoj nadbiskupiji zagrebačkoj biti primljen raširenih ruku ne samo zato što ga Duh Sveti po Svetom Ocu šalje ovom katoličkom puku “ut vitam habeant – da život imaju”, nego i zato što Zagreb kao glavni grad Hrvatske i zagrebačka Crkva ima pravo dobiti i čast primiti one ponajbolje iz Crkve u hrvatskom narodu.
Velika hvala velikom kardinalu, topla dobrodošlica mladom nadbiskupu!