Zagreb, 7. 6. 1998. (IKA) – U sklopu 18. međunarodnoga psihijatrijskog simpozija podunavskih zemalja, što je održan od 4. do 6. lipnja, u zagrebačkom hotelu “Intercontinental”, na kojem je sudjelovalo više od 500 sudionika, u četvrtak, 4. lipnja, obrađena je tema “Religije, vjera i duševno zdravlje”. Među brojnim predavačima i gostima na simpoziju je bio i biskup iz Linza Maximilian Aichern. Na početku simpozija, koji je vodio Gustav Hofmann iz Linza, pročitani su, između ostalih, brzojav zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića i vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića.
Najprije je pročitano priopćenje isusovca Arija A. Roesta Crolliusa, pod nazivom “Jesu li religije opasne za duševno zdravlje?”. O. Crollius tvrdi da su sve dobre stvari i istinske vrijednosti opasne, te kako duševne implikacije kao što su ljubav i religija također i u drugim zemljama mogu ugroziti duševno zdravlje. Postoje tri načina na koje religija može biti od pomoći za jačanje, očuvanje i osnaženje duševnog zdravlja. Prvi je put ljubavi, drugi je jačanje smisla života, a na trećem je mjestu svjesnost i smisao za stvarnost. Dekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove o. Ivan Koprek u svom je priopćenju, pod nazivom “Molitva – autentični religiozni čin”, rekao kako i danas u posvjetovnjačenim životnim okolnostima živi zanimanje za religiju i religiozno iskustvo, te kako molitva nije strana mišljenju i mišljenje nije neprijatelj molitvi.
Biskup Aichern, koji uime Austrijske biskupske konferencije skrbi za socijalni rad Katoličke akcije u toj zemlji, govoreći o osobama s poteškoćama u razvoju i duševnom zdravlju, istaknuo je kako je u Austriji organiziran pastoral kontaktiranja telefonom s osobama koje su u raznim potrebama, te kako nije dovoljno samo u pružanju raznih vrsta pomoći imati volju već da treba nešto konkretno poduzeti. Posebna pozornost posvećuje se mentalno oštećenim osobama, a poseban poduhvat izrađen je za zatvorenike. Postoji također veliko zanimanje za ljude na rubu društva kojima se nastoji osigurati i hrana, priopćio je biskup Aichern.
Prof. dr. Ivan Golub s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu govorio je o slici Božjoj kao ključu čovjeka, ističući kako se slikom Božjom naziva biće u kojem prebiva Bog. Čovjek slika Božja znači u konačnici čovjek prijatelj Božji. Dr. Miro Jakovljević s Medicinskog fakulteta u Zagrebu govorio je zatim o holističkom pristupu čovjeku i njegovu zdravlju, te između ostalog istaknuo kako se na kraju 20. stoljeća psihijatrija nalazi pred brojnim izazovima koje mora razriješiti ako misli biti uspješna disciplina. U mnogim zemljama nema mnogo psihijatara koji bi mogli riješiti postojeće probleme, kojih je sve više. Velike mogućnosti koje mogu pomoći u poboljšanju duševnog zdravlja postoje baš u duhovnoj dimenziji, istaknuo je dr. Jakovljević.
U priopćenju dr. Vladete Jerotića s Bogoslovskog fakulteta Srpske Pravoslavne Crkve iz Beograda pod nazivom “Kršćanska vjera i bolesti” rečeno je kako tjelesne bolesti, prema uvjerljivu tumačenju suvremene psihosomatske medicine, ne bi trebalo izdvajati od čovjekova duševno-duhovnog života. Tjelesna bolest utječe na duševno stanje čovjeka, a još više duševno nezdravo stanje utječe na pojavu tjelesnih bolesti.
Govoreći o islamu i duševnom zdravlju, predsjednik hrvatske Islamske zajednice Ševko Omerbašić istaknuo je kako prema islamskome teološkom učenju svaka duša ima pet karakternih osobina: moć percepcije, moć učenja, moć memoriranja, moć pamćenja i moć razlikovanja. Osobe s izostankom barem jedne od tih karakteristika šerijatski pravni sustav u islamu karakterizira kao nesposobne, bolesne i oslobađa ih svake islamske obaveze i odgovornosti. Jasminka Domaš-Nalbantić iz Židovske općine Zagreb govorila je o judaizmu i duševnom zdravlju te istaknula kako je u tijeku duge židovske povijesti patnja najvjerniji pratitelj antisemitizma, progona i holokausta.
U pročitanom priopćenju kardinala Vinka Puljića, u kojem je riječ o miru i duševnom zdravlju, među ostalim, se kaže kako su u ratu koji je donedavno harao ovim prostorima nasilno i na najokrutniji način ugašeni ljudski životi, te se ističe da je Bog Stvoritelj graditelj mira i duševnog zdravlja. Duševno zdravlje je obraćenje srca od zla prema dobrom, a odgoj za mir je odgoj za duševno zdravlje. Stoga je, ističe kardinal Puljić, upravo čovjek glavni čimbenik mira i duševnog zdravlja.
O osjećaju krivnje i duševnom zdravlju govorio je o. Mijo Nikić s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu. On je istaknuo kako je osjećaj krivnje stvarnost koju svaki čovjek u svom životu iskusi, te kako je krivnja ponajviše religiozni pojam. Ona je prema religioznom shvaćanju ponajviše posljedica čovjekova svojevoljna prekršaja Božje volje i zapovijedi. Priznati svoju krivnju znači imati hrabrosti priznati sebi da nam je potrebno spasenje i oproštenje.
Posljednje predavanje održao je fra Slavko Barbarić. Govoreći o vjeri i psihijatriji, iznio je svoja iskustva ispovjednika u Međugorju, te istaknuo kako je susreo mnoge osobe za koje može reći da su ozdravili od raznih duševnih bolesti, jer su se ispovjedili i tražili Božji oprost i ljubav. Čovjek jedino kad ljubi može ostvariti svoj život i pomoći drugome da ostane zdrav, zaključio je na kraju skupa fra Slavko.