Zagreb, (IKA) – Na početku nove akademske 2004/05. godine euharistijsko slavlje sa zazivom Duha Svetoga za sve studente i profesore zagrebačkog Sveučilišta predslavio je 20. listopada u zagrebačkoj prvostolnici zagrebački nadbiskup i Veliki kancelar Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu kardinal Josip Bozanić zajedno s dekanom KBF-a dr. Josipom Balobanom te brojnim svećenicima. Na početku misnoga slavlja dr. Baloban pozdravio je najprije kardinala Bozanića, uputivši mu u ime svih nazočnih čestitke u povodu prve godišnjice njegova imenovanja kardinalom, zatim rektoricu Sveučilišta dr. Helenu Jasnu Mencer, te prorektora za nastavu i studente dr. Vjekoslava Jerolimova. Nadalje, pozdravio je sve dekane, prodekane, profesore, studente i studentice Sveučilišta u Zagrebu, ali i izvan zajednice zagrebačkog Sveučilišta, te predstavnike gradske vlasti. “Duh Božji potreban je svim dekanima i profesorima, da znaju pronaći pravo mjesto za svoju fakultetsku zajednicu, poštujući njezinu vlastitost i poštujući opće dobro. Duh Božji potreban je i svakom studentu i studentici, da u svojoj mladosti zna razlikovati dobro od lošega, da zna prihvatiti ono što vodi u sigurnu budućnost”, poručio je dekan KBF-a.

Kardinal Bozanić izrazio je zadovoljstvo jer iz godine u godinu na ovoj misi ima sve više studenata, što je, kako je rekao, “znak radosti u našoj Crkvi”. Obraćajući se nazočnim studentima, kardinal je rekao da kao kršćanski sveučilištarci znaju da je početak akademske godine još jedan povratak u traženje cjelovite Istine koja je u Bogu i koja je Bog. “Pred razmrvljenim pristupom znanstvenoga istraživanja pojedinih disciplina postoji jedna cjelovitost – Božja istina – koja oslobađa čovjeka. Pitanja o životu, dobru i zlu, o smislu, o bolesti i umiranju nalaze se u svakome čovjeku. On nekada bježi od njih, nekada je od njih umoran, a nekada podliježe kušnji da ta pitanja zamijeni traženjem drugih svjetova raznih boja i oblika”, rekao je kardinal.

Nadalje, kardinal je upozorio sveučilištarce na sjenu idolatrije koja nije daleko od njih te da bijeg od stvarnog života kao da postaje prihvaćenim načinom razmišljanja. Kročimo čvrsta koraka, premda to teško priznajemo, putem od kršćanske brige i skrbi za druge u brigu za svoje doživljaje i iskustva, rekao je kardinal, ukazavši da se naša kultura ne uspinje prema izvornome, nego traži način da od zbilje napravi preslik, kopiju. Umjetni svijet nadvladava zbiljski život, iz kulture prividne istine izrasta idealan prostor za stvaranje ispraznosti; za zamjenu dubinskoga i unutarnjega površnim i prolaznim, ukazao je predvoditelj misnoga slavlja.

I dok nam se nudi puno toga za izvanjsko, što činimo za ono što sv. Pavao naziva unutarnjim čovjekom o kome toliko toga ovisi, koliko smo puta pazili kakvom se duhovnom hranom hranimo, i koliko smo puta, i koliko “krugova napravili” trčeći kroz život s Božjom riječju, upitao je kardinal, ukazavši da je najgore kad čovjek otkrije da je u srcu praznina, hladan i beživotan prostor, ali ako je Krist našao jednom svoje mjesto u našem životu, tada ćemo ga zacijelo moći naći i onda kad sve izgleda kao ugaslo i izbrisano.

Studentima je kardinal pri tome poručio da u prvi plan duhovnog života valja staviti Boga koji iznenađuje, a ne Boga koji ispunja želje, da treba imati više pouzdanja u njegov dar, nego u svoje zahtjeve. Obraćajući se nadalje studentima, poručio je: “Vama, sveučilištarci pripada zadaća da budete kršćanska uočljiva prisutnost, možda kao manjina, kako neki kažu kvalificirajuća, usmjerujuća manjina, koja kršćanskim jezikom ima što reći našemu društvu; koja osluškuje Glas koji istina dolazi izdaleka, ali nije isprazan ni površan kad govori o vrijednostima”.

Želimo se danas uživjeti u studentske brige, čuti odjek molba koje su tako ljudske: molbe o položenim ispitima, o uspjesima, o napredovanju, o zapošljavanju, ali molitvom želimo prihvatiti Boga koji nas poučava da ono što bismo željeli nije uvijek i ono što je za nas dobro, rekao je kardinal, poručivši kršćanskim sveučilištarcima da bez obzira na zahtjevnost, imaju snage moliti Duha Božjega, Duha otvorenosti i nemira.

Na kraju misnoga slavlja kardinal Bozanić nadodao je: “Večeras smo molili i zagovor svih svetih i blaženoga Alojzija Stepinca. Tijekom ove akademske godine, rado dolazite u ovu katedralu, ovdje molite pomoć Božju za vaš rad i studij, za vaš uspjeh”. Pjevanje na misi na kojoj se okupio veliki broj studenata predvodio je Zbor Instituta za crkvenu glazbu Albe Vidaković kojega je uvježbala Danijela Tomašić i Zbor bogoslova KBF-a, kojim je ravnao mo Miroslav Martinjak, a na orguljama pratila Hvalimira Bledšnajder.