Istina je prava novost.

Zagreb: Misa zahvalnica za 347. akademsku godinu

Gledajući naše hrvatske društvene okolnosti, nudit će vam se naizgled lakši, pa i 'razboritiji' putovi, za koje ćete naći puno svojih i tuđih opravdanja, ali takvi obično nisu Božji putovi, putovi koji donose istinsku radost, poručio studentima biskup Šaško

Zagreb, (IKA) – Studenti i djelatnici zagrebačkoga Sveučilišta, Katoličkoga bogoslovnog fakulteta (KBF) i Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove (FFDI) okupili su se u četvrtak 9. lipnja u zagrebačkoj prvostolnici na zahvalno euharistijsko slavlje koje je u povodu završetka akademske godine 2015./2016. predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Te Deum – svečanu misu zahvalnicu za 347. akademsku godinu suslavila su devetnaestorica svećenika na čelu s dekanima zagrebačkoga KBF-a i FFDI-a dr. Tončijem Matulićem i dr. Ivanom Šestakom. Među okupljenim studentima, apsolventima, diplomantima, profesorima, prodekanima, dekanima, odgojiteljima i drugim studijskim djelatnicima koji su na misi zahvalnici željeli izraziti zahvalnost Bogu za primljene darove tijekom protekle akademske godine, svečanoj euharistiji nazočio je i rektor Sveučilišta u Zagrebu dr. Damir Boras.
“Ova naša prvostolnica odiše posebnom radošću, kada se u njoj okupi zagrebačka sveučilišna obitelj, kako na početku – zazivajući Božju pomoć i milost – tako osobito na završetku akademske godine, u zahvalnosti za primljene darove, u kojima smo prepoznavali Božju blizinu, počevši od dragih nam ljudi, ljepote susreta i suradnje, preko usvojenih spoznaja, do darovanoga vremena i prijeđenoga puta na kojemu Bogu zahvaljujemo i za kušnje, za teške trenutke svoga života. Lijepo je da ta prikupljena iskustva, dragi studenti i studentice, večeras donosite pred Gospodina u zajedništvu s vodstvom Sveučilišta, fakulteta, akademija, instituta, cijele akademske i sveučilišne zajednice”, rekao je u uvodu biskup Šaško.
Obraćajući se studentima, biskup Šaško u homiliji im je poručio: “Gledajući naše hrvatske društvene okolnosti, nudit će vam se naizgled lakši, pa i ‘razboritiji’ putovi, za koje ćete naći puno svojih i tuđih opravdanja, ali takvi obično nisu Božji putovi, putovi koji donose istinsku radost. Tako Bog ne kaže da se udaljimo od mjesta koje nam je povjereno, nego da promatramo obzor, srcem i s pouzdanjem, moleći blagoslov za povjerene nam ljude, narod i zemlju. Isus nam ne kaže da slijedimo zakon jačega, sposobnijega i lukavijega, nego zakon Ljubavi. A njemu je dovoljno tako malo, gotovo ništa u našim rukama, da bi učinio velika djela, jer znamo da smo u Božjoj ruci. Ta sigurnost, braćo i sestre, neka nas raduje i daje novu snagu, dok zahvaljujemo za malene oblake koji su postali i ovo veće zajedništvo, kao novo obilje radosne blizine”.