Zagreb, (IKA) – Na četvrtu obljetnicu smrti blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, 11. ožujka, misu zadušnicu u zagrebačkoj katedrali gdje počivaju kardinalovi zemni ostaci, predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić zajedno s apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Franciscom-Javierom Lozanom, zagrebačkim pomoćnim biskupima Josipom Mrzljakom, Vladom Košićem i Valentinom Pozaićem, vojnim biskupom Jurjem Jezerincem, kanonicima i prebendarima Prvostolnog Kaptola zagrebačkog te 70-ak svećenika i redovnika.
Osvrnuvši se na Lukino evanđelje i Isusove riječi upućene Šimunu: “Šimune, imam ti nešto za reći”, kardinal Bozanić istaknuo je u propovijedi kako su te riječi upućene danas i nama. Blagopokojni kardinal Franjo Kuharić svoje je služenje Bogu i Crkvi uvijek mjerio Božjom ljubavlju. Ona mu je često bila na usnama i još jasnije u srcu, jer se razotkrivala u njegovim susretima s ljudima i služila mu kao mjerilo za sva životna događanja. To otajstvo je osluškivao i u njega uranjao, naviještao ga je drugima i kad su riječi o ljubavi zvučale bolno i bile teško prihvatljive, osobito u odnosu prema neprijateljima te je i sam zapisao kako “opraštanje ne znači odobriti zlo, ne znači dati pravo nepravednomu napadaču, ali znači razlikovati grješnika od njegova grijeha”. No, to farizej Šimun nije shvatio i zato mu Isus govori: “Šimune, imam ti nešto reći”, istaknuo je kardinal, dodavši kako farizej kao domaćin vidi upad i nasrtaj neprimjerenoga ponašanja u naizgled časno društvo, jer netko nedostojan želi zaraziti društvo nečistoćom i kao takav je prijetnja koju valja suzbiti.
Tumačeći nadalje Isusove postupke kao odgovor na farizejeve, kardinal je istaknuo kako Isus isto događanje promatra sasvim drukčije, jer vidi ženu u životnoj potrebi koja u njemu gleda priliku izlaska iz načina življenja koji je u konačnici zlostavljanje, načina kojemu je izvorište i njezina odluka, ali i drugi ljudi. Isus promatra kako žena plače nad sobom i traži njegovu blizinu, kako bi se očistila. Isus se ne osjeća povrijeđenim, nego poštovanim i voljenim, rekao je kardinal. Farizej Šimun je zgrožen, a Gospodin Isus je ganut. Isus objavljuje drukčijega Boga te želi pomoći i Šimunu da o Bogu razmišlja na nov način, da u ženi prepozna čovjeka koji plače nad svojim promašenim životom i unaprijed odgovara na dar oproštenja izobiljem ljubavi. Bogu nije stalo do izgubljenosti jednih i pravednosti drugih. On želi da svi ljudi osjete radost života s Bogom. Farizej sve čini ispravno i cjelokupno življenje usmjereno mu je na životni okvir, ali bez ljubavi. Žena shvaća da je grijehom izgubila život i zna gdje ga valja ponovno tražiti. Farizej iz evanđelja nije shvatio da je pravi grijeh zapravo odsutnost ljubavi, da je kajanje priznanje vlastitih neispunjenosti i praznine pred zapovijeđu ljubavi, da je ispovijed vlastitoga grijeha izraz želja da se ljubi i bude ljubljen. Farizej misli da poznaje grijehe ove žene, ali ne zna da nema kreposti koja bi mogla zamijeniti prazninu i nedostatak ljubavi, istaknuo je propovjednik.
Govoreći pak o ženi koja dolazi k Isusu, kardinal je istaknuo kako je svoje iskustvo nade željela pretočiti u neobičnu molitvu. “Njezina je molitva šutnja u suzama i praćena nježnošću pomazivanja Isusovih nogu i otiranja kosom. Našla je način kojim Isusu pokazuje kajanje i ostvarenje nade baš u njemu. Susrela je pogled koji joj je dao do znanja da je ne osuđuje, ali da traži promjenu života. Isus ne opravdava ženin dotadašnji život, već traži obraćenje”, istaknuo je kardinal Bozanić, upozorivši na to koliko je samo ljudi koji svoj ugled grade na bijedi drugih ljudi: bogatih na račun siromašnih; nepravednih koji nikada ne govore o svojoj nepravdi i nameću drugima norme i slike o sebi. “Isusov primjer ohrabruje sve one koji su se iz tko zna kojih razloga udaljili od Boga, da mu se ponovno vrate i obrate, usprkos grijehu koji spoznaju kao grijeh; i to pokazuju djelima ljubavi”, ohrabrio je kardinal nazočne vjernike, nadodavši kako nas Isus pozivajući na obraćenje i na kajanje, poziva i na poniznost i na istinitost koja ne ponižava, nego uzvisuje. A kardinal Kuharić je upućivao na temeljnu istinu o čovjeku, poručivši nam: “čovjek, da bi u punini ostvario svoje biće u vremenu i za vječnost, pozvan je živjeti svoj temeljni odnos s Bogom, a to je odnos ljubavi”. Premda strog prema samome sebi u duhovnome rastu, kardinal Kuharić nije se prestao boriti za to da se riječ Božjega milosrđa probija kroz životne neprilike. Zbog duboke vjere u Božju ljubav i njegovo milosrđe nije prihvaćao logiku nasilja i krvavih revolucija, nije vjerovao u vanjske promjene sustava, da bi se došlo do pravednoga poretka. Znao je da je potrebna “revolucija Evanđelja” koja mijenja čovjeka iznutra, zaključio je kardinal Bozanić u propovijedi na misi uz obljetnicu smrti kardinala Kuharića.