Zagreb: Održan humanitarni koncert Tamo gdje duga se rađa
Zagreb
Prilozi od koncerta namijenjeni izgradnji crkve i svetišta sv. Ante na Petrićevcu u Banjoj Luci. Svi koji žele dati svoj doprinos za izgradnju crkve mogu to učiniti i pozivom na broj 060 888 402 te darovati 3,66 kn
Zagreb, (IKA) – U prepunoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu u nedjelju 19. lipnja održan je humanitarni koncert pod nazivom Tamo gdje duga se rađa koju su priredili Ivo Šeparović, grupa Bljesak i prijatelji s ciljem prikupljanja novčanih sredstava za izgradnju crkve i svetišta sv. Ante na Petrićevcu u Banjoj Luci. Koncertom se ujedno podsjetilo i na drugi pohod Pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini, 22. lipnja 2003. godine kada je poručio: “Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti, čekajući da vam netko drugi riješi teškoću, nego zlo odlučno priječite snagom dobra”. U ime pokrovitelja Grada Zagreb-Gradskog ureda za kulturu prisutne je pozdravio izaslanik gradonačelnika Milana Bandića Stipe Zeba. Pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić pozdravio je prisutne u ime Zagrebačke nadbiskupije i zagrebačkog nadbiskupa, te podsjetio kako je na Petričevcu prije dvije godine održana misa koju je predvodio blagopokojni papa Ivan Pavao II. tijekom koje je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić zamolio Svetog Oca da proglasi blaženim Ivana Merza “Zagrepčanina iz Banja Luke”. Biskup “Tako se povezuje Zagreb i Banja Luka, a zapravo povezani su ovdje ljudi dobre volje oni koji radije grade negoli razaraju. Previše ima u životu i uopće u svijetu destruktivnih poriva, a mi smo kršćani pozvani biti graditelji. I pjesmom i svakim znakom dobre volje upravo to činimo”, rekao je biskup Košić.
Izaslanik banjolučkog biskupa Franje Komarice mons. Mile Aničić je prenio biskupove pozdrave te se kratko obratio prisutnima. Bilo je to vrijeme mržnje, vrijeme destrukcije. Nije ni danas lako ni u Banjoj Luci, ni u Bosni i Hercegovini. Ima još jako puno nedorečenosti, političke nedosljednosti, gaženja obespravljenih, ali u Banjoj Luci ima i svjetla. Ima i u Bosni i Hercegovini i svjetla i napretka. I ovaj večerašnji događaj je dokaz za to. Ima svjetla, ima ljubavi, ima suosjećanja, ima svjetla i u Zagrebačkoj nadbiskupiji kad pomaže župu Jajce i Varaždinskoj biskupiji koja pomaže župu Presnače, ima svjetla i kad hrvatska vlada pomogne obnovu kuća povratnika, sve su to tračci nade. I prisutni koji su došli potvrditi svoju solidarnost potvrđuju da ima svjetla, žele potvrditi da u Banja Luci ima i biti će života za Hrvate i za katolike, rekao je mons. Aničić.
U humanitarnom koncertu uz Ivu Šeparovića i Bljesak sudjelovali su Meri Cetinić, Kornelija Erić, Emilija Kokić, Tomislav Jakobović, Željka Marinović, Krešimir Mikašek, Ivan Mikulić, Nonet franjevaca konventualaca, Tiho Orlić, Marko Perković-Thompson, Kristina Šimonić, Davor Terzić, Maja Vasilj, Ženska klapa Prinčipese, uz instrumentalnu pratnju Jasenka Horvata, Alena, Igora i Marija Kovačevića, Zvjezdana Marjanovića i Kristijana Terzića.
Na završetku koncerta gvardijanu samostana na Petrićevcu fra Josipu Božiću uručen je novčani dar, ček u iznosu od 850.000 kn za izgradnju crkve Sv. Ante. Svi koji žele dati svoj doprinos za izgradnju ratom srušene crkve sv. Ante na Petričevcu mogu to učiniti i pozivom na broj 060 888 402 te darovati 3,66 kn.
Inače tim koncertom glazbena skupina Bljesak proslavila je desetu obljetnicu djelovanja. Dolaskom u Okučane kao vjeroučitelj Ivo Šeparović je prije deset godina osnovao skupinu, te su zajedno brojnim koncertima u zemlji i inozemstvu prikupljali novčana sredstva za izgradnju crkve sv. Vida u Okučanima. Skupina je do sada izdala četiri nosača zvuka: album Virujen, pjesme posvećene hrvatskim blaženicima Mariji Propetog Isusa Petković i Ivanu Merzu, zatim album Molitva duše te posljednji album Lipe riči.
Franjevački samostan na Petrićevcu izgrađen je 1874. godine, a godinu dana kasnije osnovala je župa Petrićevac, te je tako Petrićevac postao jako vjersko središte u Bosanskoj Krajini. Nakon katastrofalnog potresa 1969. godine, župna crkva ponovno građena od 1970. do 1989. godine, a zajedno sa samostanom izgrađenim 1973. godine u noći između 6. i 7. svibnja 1995. godine je sravnjena sa zemljom.