Zagreb, (IKA) – “Pravoslavno viđenje katoličko-pravoslavnih odnosa 40 godina nakon ukidanja anatema iz 1054. godine”, bila je tema predavanja dr. Irineja Bulovića, episkopa novosadskog i bačkog, koje je u srijedu 7. prosinca održao u dvorani Tribine grada Zagreba.

Episkop je predstavio široko rasprostranjeno viđenje i prirodu uvođenja anatema od 16. srpnja 1054. godine, te je nadodao kao unatoč tomu što je riječ o anatemama ne možemo govoriti o potpunom izopćenju cijele rimske od strane carigradske Crkve iz jedinstva Crkava Božjih, i obratno, budući da je bila riječ o sporu između konkretnih osoba, kardinala Humberta i patrijarha Cerularija. Osim toga, postavlja se pitanje legitimnosti toga čina, jer niti jedan od njih nije konzultirao druge patrijarhate i crkvene instance u okviru svoje Crkve. No, ta gesta između konkretnih osoba naknadno je proširena na cijelu Crkvu staroga i novoga Rima te je prešutnim konsenzusom postala opće prihvaćena činjenica. Jedinstvo je ipak postupno prekinuto, uslijed rastućeg otuđenja i iskustava kao što su osvajanje Carigrada od strane križara, što sve dovodi do dubokog rascjepa, a odlučujući udarac s teološke strane je osporavanje eklezijalnosti jednoj Crkvi od strane druge. Procjepu je, iz pravoslavne perspektive, svakako pridonijelo i formiranje raznih tzv. “unija” na prostoru Istoka, uslijed čega su se pravoslavne Crkve osjećale soteriološko nevalidnim. Govoreći potom o duhovno-psihološkoj atmosferi koja pokazuje proročki karakter gesta pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore I., Bulović je istaknuo kako je osim II. vatikanskoga sabora, koji govori novim jezikom o pravoslavnom Istoku i predstavlja veliki iskorak na ekumenskom polju, veliku ulogu odigrala i cijela plejada katoličkih teologa koji su savjesno proučavali povijest sabora i ukupnu tradiciju Crkava Istoka i Zapada. Neprijeporno je da je ukidanje anatema, unatoč brojnih osporavanja, očitovalo neprestano djelovanje Duha Svetoga u Crkvi.

Predavač se također osvrnuo na najvažnije posljedice ukidanja anatema. Jedna od tih posljedica ogleda se u promjeni karaktera odnosa između crkvenih velikodostojnika Istoka i Zapada, koji se među ostalim ogledaju i u sve češćim kontaktima među biskupima (episkopima) lokalnih Crkava, a čemu je u svojoj mjesnoj Crkvi svjedok i sam predavač.
Osim toga posljedice se odražavaju i na odnose u ekumenskim nastojanjima, budući da pastiri obje Crkve svojom teološkom mišlju utječu jedni na druge i grade razumijevanje. U toj novoj atmosferi dijaloga zasnovanoga na povjerenju dolazi do svijesti da na izazove sekularizacije, susreta s drugim religijama, izazove bioetike, javnoga morala, socijalne pravde i sl., s punom sviješću treba odgovoriti zajedničkim nastojanjima i naporima s obje strane.

Među važnim duhovnim posljedicama ovoga događaja jest i početak teološkoga dijaloga oko zajedničkih doktrinarnih pitanja. Unatoč pojedinim teološkim razmimoilaženjima, u dijalogu nestaju unaprijed osuđene strane, te nema međusobnoga osporavanja crkvenosti. Ostavlja se najšira mogućnost da se svestranim zalaganjem može doći do formuliranja jedinstvene vjere u različitosti teoloških izričaja. Episkop je izrazio mišljenje kako je međusobni dijalog prebrodio velika iskušenja, a da su najvažnije dimenzije toga dijaloga teološka i praktična. Obje te dimenzije mogu se ogledati i u najnovijem susretu i dogovoru s papom Benediktom XVI. o bezuvjetnom nastavku dijaloga Katoličko-pravoslavne komisije na općoj razini. Najavio je i ponovno pokretanje rada te međunarodne komisije, čiji je rad nakon susreta u Baltimoru bio zastao. Sljedeći susret bi se trebao održati upravo u Beogradu. U tom smislu, episkop Bulović je rekao da je na razini pravoslavlja usuglašen novi pristup u pogledu pitanja grkokatoličkih Crkava, te da to pitanje više neće biti tretirano zasebno, nego u okviru općih eklezioloških tema i analiza. Izrazio je nadu da će i druga pitanja kao što su filioque ili pitanje sadržaja Papina primata biti riješena u svjetlu zajedničkih predanja obje sestrinske Crkve.

Episkopa Bulovića na početku je pozdravio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, istaknuvši kako je sigurno da je posebni duh vodio i Pavla VI. i Atenagoru I., jer su svoju gestu učinili po savjesti i poslušni Kristovu pozivu i zapovijedi. Taj je korak povod novih koraka i inicijativa, kao i putova zajedništva između sestrinskih Crkava, Katoličke i Pravoslavne, rekao je kardinal.
U ime Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, episkopa je pozdravio predsjednik toga Vijeća, zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić, istaknuvši pritom kako je ekumenizam dio katoličkog identiteta, ali i općekršćanskoga identiteta, jer je riječ o izvršavanju Isusove zapovijedi. Episkopa Bulovića nazočnima je predstavio pročelnik katedre ekumenske teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Jure Zečević, moderator obilježavanja obljetnice. Istaknuo je da je dr. Irinej Bulović kao član Svepravoslavne komisije za dijalog s Katoličkom crkvom i Komisije Sv. arhijerejskog sabora SPC za dijalog s Biskupskom komisijom Hrvatske biskupske konferencije osoba koja ima mogućnost informirano i kompetentno predstaviti pravoslavno viđenje katoličko-pravoslavnih odnosa.

Susretu su, među ostalima, nazočili i zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, protojerej stavrofor o. Marinko Juretić kao i visoki predstavnici drugih kršćanskih Crkava u Hrvatskoj. Nazočnima se obratio i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Tomislav Zdenko Tenšek. Istaknuo je da smo u ovom episkopovu razmišljanju čuli i doživjeli duh Kristova svjedoka, koji je ukazavši na prošlost zacrtao i plodno viđenje i ukazao na konkretne korake plodnog ekumenskog dijaloga između naših Crkava u budućnosti, što je naša uzajamna odgovornost pred kojom stojimo. Tenšek je također istaknuo kako su obje Crkve na ovim prostorima poduzele brojne, konstruktivne i plodne inicijative na implementiranju koncilskih želja, misli i inicijativa, od kojih je spomenuo Međufakultetske ekumenske simpozije koje su tri bogoslovna fakulteta, Beogradski, Ljubljanski i Zagrebački organizirali svake dvije godine, počevši od godine 1974. pa sve do 1990., kada su zbog ratnih prilika prekinuti. Unatoč tomu, žižak ekumenskog svjetla nije potpuno utrnut, već je ostao gorjeti u srcima i savjestima onih koji nisu prestali vjerovati i misliti da je ekumensko nastojanje oko jedinstva kršćana predmet vjere.

Anateme iz 1054. godine i deklaracije o ukidanju anatema čitali su studenti KBF-a u Zagrebu Stjepan Vidak i Robert Zelić, a susret je završio molitvom za jedinstvo kršćana, koju je predvodila Marija Znidarčić.

Predavanje u povodu 40. obljetnice ukidanja anateme iz 1054. godine priredilo je Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog i Katedra ekumenske teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.