Zagreb, (IKA) – U povodu 30. obljetnice postojanja Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine u petak 25. siječnja u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu predstavljeno je hrvatsko izdanje Franjevačkih izvora”. Uz članove velike Franjevačke obitelji predvođene provincijalima i provincijalkama, predstavljanju su nazočili zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, redovnice drugih redovničkih zajednica, kao i prevoditelji koji su dali svoj doprinos hrvatskom izdanju “Franjevačkih izvora”.
Predsjednik VFZ-a fra Ivan Sesar u pozdravu nije krio radost što se o obilježavanju tog jubileja predstavlja dugo očekivano izdanje “Franjevačkih izvora” na hrvatskom jeziku. Naraštaji franjevaca i franjevki zajedno s tolikim istraživačima franjevaštva dugo su sanjali i željeli ovu prvorazrednu publikaciju koja iz prve ruke prenosi osnovne potke, misli, ideale i povijest milosti koja započinje sa sv. Franjom iz Asiza. Rad na ovom djelu trajao je desetljećima, i plod je mnogih vrijednih i tihih pregaoca, u prvom redu onih osoba koje su proučavale, cijenile i vrednovale povijest franjevaštva u Hrvata. Godinama se na ovim “Izvorima” započinjalo, uvijek djelomično prevodilo, sakupljalo prevedeno i konačno, nakon osam stoljeća franjevačke karizme, sve je ugledalo svjetlo dana, služeći se kao uporištem razdiobe, predloškom talijanskoga izdanja “Fonti francescane” iz godine 2004., istaknuo je Sesar te podsjetio kako je djelo “Franjevački izvori” na hrvatskom jeziku završeno o 800. obljetnici dolaska sv. Franje na naše tlo, a predstavlja se o 30. obljetnici postojanja VFZ-a. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u prevođenju te priređivanju za tisak ovog izdanja, kao i Vladi RH koja je osigurala glavninu sredstava.

Glavni urednik “Franjevačkih izvora” fra Pero Vrebac predstavio je dinamiku rada na izdanju. Istaknuo je, kako je rad započeo 7. ožujka 2008. godine, završen je 17. rujna prošle godine, kad je knjiga izašla iz tiska. S ponosom ističem da je ova knjiga plod zajedničkog rada cijele franjevačke obitelji u suradnji sa stručnjacima iz raznih područja, rekao je. Dajući osnovne napomene, istaknuo je kako je uz devet postojećih prijevoda iz 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća koji su jezički dorađeni, angažirano još 18 novih prevoditelja. Također je spomenuo izazove s kojima se kao glavni urednik morao uhvatiti u koštac, među kojima se posebno ističe neiskustvo u takvom poslu, kompleksnost pothvata, potreba stvaranja nove franjevačke terminologije i usuglašavanje kratica “Franjevačkih izvora”.
Posebno je upozorio na originalnost ovog izdanja koje se očituje u tri stvari. Četrnaest redaka “Prvog pisma vjernicima” sv. Franje na glagoljici, što nema ni u jednom drugom izdanju. Uz jedini srednjovjekovni manuskript iz Volterre koji donosi taj Franjin tekst, Ivančićev zbornik, s početka XV. st. je drugi manuskript koji sadrži dio tog pisma na hrvatskom jeziku. Druga posebnost je kompleksnost tekstova koji obuhvaćaju sva tri Reda franjevačke obitelji i koji predstavljaju zaokruženu cjelinu i jednako se tiču kako redovničkog tako i svjetovnog krila franjevačke obitelji. I na kraju tu je digitalno izdanje “Franjevačkih izvora” u obliku mrežne stranice koja će biti dostupna svima, bez obzira na različite preglednike i uređaje iz kojih se otvara.
Kao glavni urednik zahvalio je svima koji su sudjelovali kao prevoditelji, lektori, korektori, kao i onima koji su grafički uredili izdanje, a posebnu zahvalu je izrekao tehničkom uredniku fra Marijanu Karauli. Želim i očekujem da ovi “Franjevački izvori” uistinu budu vrela iz kojih ćemo crpsti izvornost naše franjevačke karizme, upoznajući sve dublje Franju i Klaru kako bismo, nadahnuti njihovim primjerima i sami vjernije ostvarivali evanđeoske vrednote u našem životu, zaključio je Vrebac.

Govoreći o značenju “Franjevačkih izvora” fra Miljenko Šteko istaknuo je kako je to izdanje plod prijevoda s izvornoga srednjovjekovnog latinskog jezika, nešto sa starotalijanskoga. A logika odabira bijaše: od mnoštva tekstova prepoznati dobre i najbolje, najozbiljnije znanstveno kritičke utemeljene. Hrvatski “Franjevački izvori” stoga su, osim duhovnoga poimanja, pouzdan temelj i novoga stvaralaštva u hrvatskome jeziku pri traženju vlastitih tematskih interesa. Šteko je posebno ukazao na spise samih sv. Franje i sv. Klare, one najosobnije, koji su jasno zrcalo stvarnosti duha i ogledalo njihova života. Jeka tih najosobnijih spisa ne samo da odjekuje i danas, nego su oni istinski “ključ” za razumijevanje svega onoga što danas nazivamo franjevačkom karizmom. A da bismo shvatili konkretiziranost karizme u Crkvi, važna su nam “Pravila” koja su im drugi pomagali sastaviti, osobito Franjina pravila. “Franjevački izvori” vrhunac su našega franjevačkoga izdavaštva. A moja je želja da oni pridonesu i stvaralačkom poticaju za novim istraživanjem, zaključio je Šteko.
Predstavljajući samu strukturu “Izvora” s. Ivanka Mihaljević istaknula je kako je tu riječ o velikoj zbirci, blagu ponajprije za franjevačku obitelj, ali ta je zbirka značajno obogaćenje i za teološku literaturu kao i za širi kulturalni krug ljudi. Oni su svojevrsna franjevačka biblija, jer su tu sakupljeni temeljni dokumenti osamstoljetne franjevačke tradicije. Mihaljević je kratko predstavila svaku od tri cjeline, istaknuvši kako svaka sa sobom nosi i povijest ispitivanja autentičnosti brojnih znanstvenika i analitičara koji su proučavali svaku rečenicu i izraz, stilsku ekspresiju, svaki zapis, dokument i zabilješku brojnih knjižničnih rasutih kodeksa diljem svijeta.
O važnosti “Franjevačkih izvora” danas govorio je fra Zvonimir Brusač. U prvom redu knjiga u doslovnom smislu omogućuje franjevcima i franjevkama neprestano vraćanje na početke franjevačke karizme i na prvotnu duhovnu baštinu, prije svega na spise sv. Franje i sv. Klare. Važnost publikacije u odnosu na naše dosadašnje poznavanje izvora je u tome što se u njoj prvi puta hrvatskoj crkvenoj, društvenoj i kulturnoj javnosti čine dostupnima neki životopisi sv. Franje, svjedočanstva i papinski dokumenti o sv. Franji, te osobito životopisa sv. Klare i dokumenti o njoj, kao i zakonodavni tekstovi Reda braće i sestara od pokore, tj. Trećega, svjetovnoga reda sv. Franje iz 13. stoljeća. Postojanje “Franjevačkih izvora” i njihovo poznavanje odgaja i promiče svijest o pripadnosti ne samo svom redu ili provinciji nego i franjevačkoj duhovnoj obitelji u cjelini, koja je kao cjelina prisutna u Crkvi i svijetu, koja je kao cjelina poslana na ovim našim prostorima svjedočiti evanđelje na način sv. Franje i sv. Klare. Brusač je podsjetio i kako se važnost “Franjevačkih izvora” odražava i u odnosu franjevačkih zajednica prema drugima u Crkvi, u društvu, u svijetu. Uvjereni smo da će “Franjevački izvori” kao duhovna i kulturna činjenica biti i ostati kvasac daljnjeg produbljivanja i oživotvorenja franjevačke karizme u Crkvi u nas i u suvremenom, demokratskom društvu Hrvatske, odnosno Bosne i Hercegovine, u ovom našem svijetu u kojem smo sa svetim Franjom poslani svjedočiti kršćansko viđenje čovjeka i svijeta, živjeti budućnost koja i s nama počinje, zaključio je Brusač.
U glazbenom dijelu nastupili su bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i članice Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina te kaptolska FRAMA, a moderator je bio Stjepan Lice, OFS.