Zagreb, (IKA) – U poslijepodnevnim satima 31. prosinca sudionici Europskog susreta mladih u Zagrebu okupili su se u zagrebačkim crkvama i u paviljonima Zagrebačkog velesajma na regionalnim susretima koje su vodila braća iz Taizéa. Na susretima se razgovaralo o četvrtom djelu Pisma iz Kalkute “Upravi noge naše na put mira”, kojim se mlade željelo potaknuti na razmišljanje kako djelovati nakon povratka kućama, tj. kako nastaviti “hodočašće povjerenja”. Mladi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine ispunili su zagrebačku prvostolnicu. Susret je vodio brat Ulrich, zadužen za Hrvatsku, a nazočan je bio i pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić, te povjerenik za pastoral mladih zagrebačke nadbiskupije vlč. Antun Sente, ml.
Na početku susreta, sve prisutne je pozdravio biskup Košić, te izrazio radost što se ispunio san mnogih naraštaja mladih koji su priželjkivali da i Hrvatska bude jedna od postaja “Hodočašća povjerenja na Zemlji”. Prisjetio se kako je u razgovoru s bratom Aloisom prošle u Milanu zapitao kako će to biti u Zagrebu, na što ga je brat Alois ohrabrio riječima: “Ne boj se, sve će biti dobro”. Biskup Košić je zahvalio svima koji su se ugraditi u ovaj susret: Zajednici iz Taizéa i bratu Ulrichu, potom vlč. Božidaru Tenšeku koji je prošle godine bio zadužen za pastoral mladih, te sadašnjem povjereniku vlč. Antunu Senteu, ml. Zahvalio je i svim povjerenicima za mlade u hrvatskim biskupijama koji su se uključili u pripreme mladih, te svima onima koji su mlade doveli u Zagreb. Posebnu hvalu biskup Košić je uputio volonterima.

Brat Ulrich je na početku svog obraćanja potaknuo sve da se zapitaju: što je to mlade iz različitih krajeva okupilo? Što to konkretno meni znači? Nisam očekivao ono što sam doživio i pitam se mogu li nešto učiniti tamo gdje živim? Mogu li ja osmisliti jedan korak na “Hodočašću povjerenja”?
Ovih dana vidljivo je da je molitva u srcu života, stoga bi upravo molitva mogla biti prvi korak nakon povratka, predložio je brat Ulrich, te iznio jedno iskustvo. Tijekom priprema za Susret prilikom posjete jednoj župi u okolici Zagreba, primijetio je sklad koji tamo vlada, te se upitao: što mi možemo još tu doprinijeti? No, u razgovoru župnik mu je rekao: “ovdje kod nas smo navikli moliti, ali molimo svatko za sebe, a vi nas učite kako moliti zajedno”. Iako ove župnikove riječi zvuče pomalo čudno, one mogu biti izazov, napomenuo je brat Ulrich. A taj izazov je za svakoga sudionika, stoga je predložio mladima, da idući tjedan razgovaraju sa svojim župnikom, da ga informiraju o susretu, te da ga zamole da im otvori crkvu kako bi se organizirala zajednička molitva. Pozovite i njega na molitvu, znajte i on mora moliti, i često moli sam. Pomognite mu da vas razumije, kako bi između vas poraslo povjerenje, rekao je brat Ulrich.
Potaknuo je mlade da molitvu iniciraju i na drugim mjestima, npr. u školi prije nastave. To će sigurno utjecati na atmosferu u školi. Brat Ulrich je iznio primjer mnogih razreda iz Njemačke koji dolaze u Taizé: s mladim vjernicima dolaze i oni koju nisu religiozni i tada u zajedništvu otkrivaju nove vrijednosti. Normalno, moliti se zajedno može i u studentskom domu. Primjer tome je dom u Cvjetno u Zagrebu.
Brat Ulrich je napomenuo, kako za molitvu ne treba puno novaca ili posebni pastoralni programi. U Crkvi postoji stoljetna tradicija molitve: pjesme, psalmi, čitanje, vrijeme tišine nakon čitanja. Važno je da se sačuva ljepota molitve, napomenuo je brat Ulrich.