Zagreb, (IKA) – Posljednji ovogodišnji stručni skup za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije održan je 9. svibnja u prostorijama Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Pod zajedničkom temom “Sakramenti u vjeronaučnoj nastavi” održana su tako četiri stručna skupa kako bi svi vjeroučitelji mogli sudjelovati u radu i promišljanju teme sakramenata.
Uvodni pozdrav okupljenim vjeroučiteljima uime organizatora skupa uputila je savjetnica u Uredu za vjeronauk Zagrebačke nadbiskupije Ivanka Petrović. Uime Agencije za odgoj i obrazovanje pozdrav je uputila mr. Gordana Barudžija, viša savjetnica, ujedno moderatorica stručnoga skupa. Predstavila je predavače i program (dva teorijska promišljanja, četiri radionice, plenum i aktualnosti). Predavanja o sakramentima u teorijskom dijelu pripremili su predavači dr. Anton Tamarut i dr. Josip Šimunović.
Kao pobornik i predstavnik teologije radosti i radosne teologije prvo predavanje održao je dr. Tamarut na temu “Crkvenost sakramenata”. Kao cilj predavanja postavio je životnu i neraskidivu povezanost Crkve i sakramenata. Kroz sakramente se Crkva ostvaruje i trajno obnavlja – sakramenti su životni čini Crkve. U sudjelovanju u sakramentima isključena je svaka proračunatost jer je u njima prisutan Krist, a jedini cilj postaje jedinstvo s Bogom. Slavlje je pojam koji sakramentima širi obzor jer podrazumijeva prisutnost zajednice, jer u svoju stvarnost uključuje i prošlost sa svom baštinom koju ona donosi, a uključuje i cijeloga čovjeka kroz pjesmu, riječ, geste. I sakrament kao crkveni čin tiče se cijele obitelji onoga koji u sakramentima sudjeluje te stoga traži i djelatno učešće svih sudionika. “Na liturgiju nam valja ići s mišlju da nedostajemo kada nas nema”, istaknuo je dr. Tamarut. Nadalje, sakramenti u isto vrijeme i uznemiruju i relativiziraju. Relativiziraju jer dopuštaju da se svaki osobni neuspjeh u svjetlu Kristova otajstva postavi na pravo mjesto. Uznemiruju “jer tražimo manji raskorak u onome što se slavi i kako se živi”. U sakramentima stoga pronalazimo smisao u malim koracima, u svakodnevnom djelovanju, pojasnio je. Stoga je predavač istaknuo kako razumijevanje sakramenata ovisi i o razumijevanju Crkve (je li za nas Crkva, Božji narod, Božja kuća, Božja obitelj, tijelo Kristovo? ). Pa ipak, u sakramentima kao slavljima konstituira se Crkva kao zajednica, zajednica ispunjena nadom koja anticipira budućnost, kao Božji narod koji naviješta evanđelje i simbolički predstavlja novi život.
Domaćin, ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta dr. Šimunović održao je drugo predavanje koje je naslovio “Božja remek-djela u školi. Govor o sakramentima u nastavi katoličkog vjeronauka u osnovnim i srednjim školama”. To je predavanje bilo usmjereno više praktično, odnosno na način na koji bi u školama djeci trebalo približiti pojedine sakramente. Kao pravi pastoralac, predavanje je počeo motivacijskom pričom s mišlju kako je Krist svojoj Crkvi ostavio sakramente kao svoje naslijeđe, kao dio plana božanske pedagogije. Što ćemo mi s tim nasljeđem učiniti i kako ćemo se njime koristiti – to je na nama. Kao događaji sakramenti povezuju božansko i ljudsko te su stoga kao tema opravdani i u vjeronaučnoj nastavi (osobito što je većina učenika katoličke vjeroispovijesti). Kao antropološki i društveni simboli (osobito vjenčanja, krštenja, pričest i krizma) prisutni su u životu zajednice te tako oplemenjuju i pojedince i cjelokupno društvo. Zadaća je stoga pastorala sakramenata dvojaka: trajno osvješćivati značenje sakramenata te pojedincima omogućivati suživljavanje sa životom Crkve. U tom je kontekstu i katolički vjeronauk u školi prvi navještaj vjere (s obzirom na razvojnu dob učenika) te put nove evangelizacije u našem vremenu. Vjeroučitelji u tom procesu imaju nezamjenjivo mjesto, a Crkvu približavaju i roditeljima i učenicima. Naravno, moramo biti svjesni i vremena u kojem živimo, a društvo, pa čak i obitelj, nekako se udaljilo od vjere te u evangelizaciji nemamo potporu koju smo imali nekad, rekao je. Dr. Šimunović je nakon okvirnih uvodnih napomena više pažnje posvetio radu s učenicima i približavanja sakramenata njima kroz pojedine teme koje se kroz obrazovanje otvaraju.
Četiri radionice u suradnji s voditeljicama osmislila je i organizirala viša savjetnica za vjeronauk mr. Gordana Barudžija, te je i održala radionicu s naglaskom na radu u srednjim školama: “Ishodi učenja u obradi sakramenata kršćanske inicijacije s obzirom na razvojnu dob učenika”. “Iskustveni pristup obradi sakramentalnih tema u srednjoškolskom vjeronauku” naziv je radionice koju je vodila Petra Pintar, također primjerenu za rad u srednjoj školi. Za rad u osnovnim školama radionice su pripremile Ilijana Jularić (Različite nastavne metode u obradi sakramenata) i Katarina Pučar (Znakovi i simboli u sakramentima – vidljivo u nevidljivome). Nakon održanih radionica uslijedio je plenum i obavijesti iz Ureda.