Zagreb, (IKA) – U zagrebačkoj katedrali započela je 7. veljače trodnevnica pred spomendan bl. Alojzija Stepinca. Misno slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa dr. Stjepanom Balobanom i odgojiteljima, postulatorom kauze za Stepinčevo proglašenje svetim dr. Jurjom Bateljom i rektorom katedrale Josipom Kuhtićem. U propovijedi je biskup Šaško, osvrnuvši se na Evanđelje o ozdravljenju, podsjetio kako Isusu nije cilj ozdravljenje radi ozdravljenja. Kao i kod svakog drugog evanđelja i ovdje vidimo da spas ne dolazi od ljudi, već od Boga, i da ne tražimo sreću tamo gdje je nema. Evanđeljima uistinu ozdravljenje nije cilj, nego novi prostor ispunjen pozivom. Ozdravljenje nije ispunjenje života. Ispunjenje jest život s Bogom, i u Bogu. Stoga vjera u Boga ne izgovara rečenicu “Bože ti moraš ozdraviti bolesne”, nego izgovara najzahtjevniju molitvu “Bože neka bude tvoja volja”, rekao je biskup Šaško, te podsjetio kako je baš tako zvučala i posljednja izgovorena rečenica bl. Alojzija “budi volja Tvoja”, koju je izgovarao i u tijeku cijeloga života: od prihvaćanja poziva do zauzimanja za živote drugih, od neustrašivog iznošenja istine pred političke moćnike do poniznoga trpljenja u samoći zatočeništva. Prihvatiti Božju volju, znači nositi temeljnu poniznost koja se očituje u pouzdanju u Boga, istaknuo je biskup. Nadalje, podsjetio je da je danas kada toliki posežu za religijom ili parareligijskim fenomenima iz želje da izbjegnu križ, zanimljivo primijetiti da u teškoćama bl. Alojzije nikada nije molio da ga Bog ozdravi po svaku cijenu, nego da mu da snage u trpljenju i obnašanju službe, u vjernosti. Na prvom mjestu je prepoznavanje Boga i njegove volje, bez obzira u kakvim okolnostima živimo. Alojzije je znao da je to služba koja mu je povjerena, rekao je biskup Šaško. Komunistički zločinci kardinala su htjeli poglavito poniziti, učiniti ga malenim, udaljiti od ljudi, pritisnuti samoćom, i ostaviti ga u beznačajnosti, a u tim su nastojanjima učinili ono, što kršćane čini velikima, ili boljima, ono što Boga u ljudima očituje kao velikoga. Isus je Bog koji susreće čovjeka i Bog koji se povlači do mjere skrivenosti, da bi nam se objavio u tišini i samoći. Molitva u samoći postaje najizvrsnije mjesto njegove slobode, ali i prilika da ponovno dođemo u zajedništvo s ljudima tu gdje živi euharistija. Samoća je još jedna zbilja koju ponovno lako povezuju s bl. Alojzijem, rekao je biskup, te podsjetio kako postoji samoća kao nametnuta prijetnja, postoji samoća kao prihvaćena žrtva i samoća kao radosno darivanje bližnjemu. U životu bl. Alojzija samoća nije postala teret, niti usputni prostor unutar nečega što niječe djelovanje, samoća je rodila molitvu kao najveće djelovanje. Isus u molitvi nije čovjek koji je pobjegao u prostor sigurnosti, nego u prostor traženja uvijek veće ljubavi za druge, moli za svijet i svoje učenike. Svijetu koji boluje potreban je liječnik koji može izliječiti svakoga bolesnika, a bolesti 20. st. izražene u totalitarizmima rođene su iz laži i sebičnosti. Laž i sebičnost pokušavale su se opravdati sustavima koji teže prema nadčovjeku, prema čistoći razuma, prema bratstvu i jednakosti, prema bratstvu i jedinstvu, ali su ostale tek laž i sebičnost. Stoga, gdje god danas susrećemo sebičnost i laž izazvani smo odgovoriti svjedočanstvom, mučeništvom, rekao je biskup Šaško te sve preporučio zagovoru bl. Alojzija da nas u svjetlu navještaja Božje riječi ukorijeni pouzdanjem u Boga, u oslobođenost Božjom blizinom, da bismo druge uvodili u radost koja križ promatra kao ključ ljepote na ovome svijetu. Misno slavlje pjevanjem je uveličao Mješoviti pjevački zbor Janjevo pod ravnanjem prof. Ante Milića.