Zagreb, (IKA) – Nakon što je 30. ožujka u Zagrebu započeo 29. međunarodni znanstveni simpozij profesora teologije, u četvrtak 31. ožujka u prijepodnevnim satima održano je pet referata koja su aktualizirali Pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu “Radost i nada” (Gaudium et spes).

Prvi referat na temu “Gaudium et spes i nesporazumi Crkve i svijeta” održao je dr. Željko Mardešić, povezujući temu s dijelom Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu koji govori o zadaći Crkve u suvremenom svijetu. Govoreći o vremenu Crkve prije Drugoga vatikanskog koncila, dr. Mardešić je rekao kako se kršćanstvo predstavljalo kao neprijeporna istina. Koncilom se, pak, ne stavlja u središte istinitost kršćanstva koliko slobodno opredjeljenje za kršćanstvo, dok se nakon Koncila rađaju nove teologije poput teologije slobode, teologije sekularizacije koja se zasniva na tome da se kršćanstvo najvećom mjerom zbiva u svijetu, a ne u Crkvi, te teologija oslobođenja i feministička teologija koje pronalaze i same subjekte u svijetu. Odgovarajući na pitanje gdje smo danas, dr. Mardešić je rekao kako se danas slobodnost kršćanstva te istinitost kršćanstva ujedinjuju, dok se posebno očekuje nova teologija kršćanske skromnosti, služenja, opraštanja, mirotvorstva te slobodnog poniženja.

Mr. Jozo Tomić u referatu “Gaudium et spes i anomalije braka i obitelji danas”, povezao je temu s dijelom Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu koji govori o promicanju dostojanstva braka i obitelji. Napomenuo je kako je Koncil personalističkim govorom pozitivno progovorio o braku i obitelji. Govoreći o današnjim problemima, mr. Tomić je istaknuo kako su danas oblikovane nove definicije braka i obitelji. Također je spomenuo postojanje atipičnih oblika životne zajednice te pluralističko shvaćanje obitelji. Naglasio je važnost daljnje brige za brak i obitelj, kao i potrebu zaštite života od začeća.

Treći referat na temu “Crkva i kultura” održao je dr. Tonči Matulić, povezujući temu s dijelom Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu koji govori o promicanju kulturnog napretka. Kršćanstvo se najbolje može odjelotvoriti kroz kulturu, rekao je dr. Matulić, upozorivši kako na naše društvo želi vjersko protumačiti kroz političko. Koncil šezdesetih godina polazi od pretpostavke da se svijet promijenio, te uz sve trenutne krize zadržava optimizam. Danas je, pak, koncilski optimizam glede kulturnog napretka pao u krizu, rekao je dr. Matulić, zaključivši kako nema svjedočanstva vjere u društvu osim kroz kulturu.

“Gaudium et spes i današnja globalizacija” bio je naslov referata dr. Josipa Grpca koji je temu povezao s dijelovima spomenute Pastoralne konstitucije koji govore o ekonomsko-socijalnom životu te životu političke zajednice. Do kraja Koncila o političkom se životu uopće nije raspravljalo, rekao je dr. Grbac te nastavio kako su tako mnoge stvari u Pastoralnoj konstituciji ostale nedorečene. Prioritet je bio potaknuti određenim recima dokumenta na kršćansko djelovanje, no evidentno je zakazivanje na temi eshatologije. U spomenutom dokumentu naglašen je rad, ali ne i namjera, rekao je dr. Grbac, nastavivši kako nije dovoljno govoriti samo o teologiji rada, već i o etici rada kroz vjeru.

Završni referat održao je zagrebački pomoćni biskup dr. Vlado Košić na temu “Kako do boljeg svijeta danas?”, povezujući je s djelom Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu koji govori o promicanju mira i izgradnji zajednice naroda. Istaknuo je traženje Koncila da prestane svaki rat te utrka u naoružanju. Evidentno je sve gore stanje u svijetu, rekao je dr. Košić te nastavio kako se treba na temeljima evanđelja i Koncila nastojati u izgradnji mira. Sve vidljiviji i jači ekumenizam primjer je svijetu da je dijalog moguć i potreban.

Nakon referata, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Josip Baloban zatvorio je rad ovogodišnjeg simpozija profesora teologije, istaknuvši kako je sada još jasnije da Crkva nema drugog puta doli puta dijaloga, suradnje, solidarnosti sa svijetom; da prepoznaje i priznaje autonomiju svijeta, neovisno o tome što je Crkva neporecivi dio toga svijeta; da živi u dijalektičkom odnosu prema svijetu; da među ostalim kategorijama i socijalni pastoral postaje imperativom trenutka; da samoj Crkvi prvotno treba biti stalo do rješavanja nesporazuma i nedoumica suvremenog svijeta i čovjeka, te da jedno i drugo prati s najvećom pažnjom i odgovornošću i nastoji rješavati. Dr. Baloban istaknuo je kako su filozofija i teologija na teološkim učilištima u republikama Hrvatskoj i BiH pred hitnim zadatkom iskrenog, ali i efikasnog usmenog i pisanog, programatskog, pa i polemičkog dijaloga i umrežavanja za korist same teologije i filozofije, za korist Crkve, ali napose za dobrobit društva.