Zagrebački isusovci pohodili požeške isusovačke tragove
Požega (IKA )
U sklopu proslave 450. obljetnice smrti utemeljitelja Družbe Isusove i 400. obljetnice dolaska isusovaca u Zagreb, skupina zagrebačkih isusovaca na čelu s o. Mijom Nikićem upoznavala bogato povijesno djelovanje svoje braće u 18. stoljeću
Požega, (IKA) – U sklopu proslave 450. obljetnice smrti Ignacija Lojole, utemeljitelja Družbe Isusove, i 400. obljetnice dolaska isusovaca u Zagreb, skupina zagrebačkih isusovaca na čelu sa superiorom o. Mijom Nikićem, doputovala je 11. svibnja u Požegu, u pohod tamošnjim tragovima vezanim za bogato povijesno djelovanje svoje braće u 18. stoljeću.
U biskupskom domu primio ih je požeški biskup Antun Škvorčević i upoznao ih s poviješću zgrada sadašnjeg sjedišta biskupije, koju su izgradili isusovci (1709 – 1711), a Požežani je do danas zovu Kolegija, u njoj organizirali vodstvo gimnazije, koju su osnovali 1669. godine, Požešku akademiju – utemeljenu 1756. godine.
Podsjetio je na znamenite isusovce koji su u njoj djelovali – od Antuna Kanižlića do Ksavera Franje Pejačevića, posljednjeg superiora kuće prije ukinuća Družbe 1773. godine.
Biskup Škvorčević poveo je isusovce u Biskupijsku knjižnicu i ondje im pokazao dio tiskane baštine, iz ostavštine isusovaca koji su nakon ukinuća ostali djelovati u Požegi kao dijecezanski svećenici i profesori na gimnaziji.
Među njima su gotovo sva tiskana djela Antuna Kanižlića a posebno je zanimljiv određeni broj knjiga s potpisima pojedinih isusovaca, kao što je onaj Jurja Muliha, koji osobno daruje požeškoj isusovačkoj knjižnici svoj slavni katekizam “Posel apoštolski” iz 1742. godine.
Zagrebački isusovci razgledali su i slike u biskupskom domu iz isusovačke ostavštine iz 18. stoljeća te posebno zanimljivu sliku sv. Japanskih mučenika iz druge polovice 19. stoljeća, kada su isusovci bili nakratko ponovno prisutni u Požegi. Pohodili su srednjovjekovnu crkvu Sv. Lovre, vezanu za zgradu biskupskog doma, koju je car Leopold I. darovao isusovcima krajem 17. stoljeća te im je služila kao gimnazijska, a kasnije kao akademska crkva.
U kripti crkve pokopani su svi isusovci preminuli u Požegi u 18. stoljeću, među njima i Antun Kanižlić te posljednji superior Franjo Ksaver Pejačević, čiji je epitaf s groba sačuvan i nalazi se na ulazu u kriptu. Požeška biskupija postavila je svima njima spomen ploču 1998. godine, kada je završeno uređenje crkve te je ona postala crkva zaštitnika Požeške biskupije.
Zagrebački isusovci svratili su zatim u Kutjevo, koje je bilo imanje povjereno isusovcima u 18. stoljeću za uzdržavanje gimnazije u Požegi i drugih škola u okolici. Ondje ih je dočekao župnik Mato Rukavina, poveo ih u župnu crkvu, koju su izgradili isusovci s vrijednim slikama i kipovima isusovačkih svetaca.
Ujedno su razgledali tamošnji dvorac, nekadašnji sastavni dio isusovačkog imanja te posjetili čuveni kutjevački podrum iz 13. stoljeća, jedini ostatak od predturske Cistercitske opatije, u kojem su i isusovci pravili vino.