Zagrebački nadbiskup - počasni član HAZU
Zagreb, 27. 5. 1994. (IKA) – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti je 27. svibnja u 11 sati u svojim prostorijama svečano proglasila svoje nove članove koje je izabrala na zasjedanju 12. svibnja: američkog znanstvenika, dvostrukog nobelovca za kemiju i mir Linusa Paulinga i zagrebačkog nadbiskupa metropolita kardinala Franju Kuharića. Predsjednik HAZ-u dr. Ivan Supek tom je prilikom istaknuo: “Uzoriti kardinal nadbiskup zagrebački gospodin Franjo Kuharić branio je kršćđanska načela za vrijeme boljševičke diktature, a kad se sručila na Republiku Hrvatsku, pa Republiku Bosnu i Hercegovinu velikosrpska agresija, dosljedno je osuđivao etničko istrebljivanje kao najveći zločin i zahtijevao za sve narode bivše Jugoslavije pravedni mir i slobodu… Velika je zasluga počasnog člana Franje Kuharića, kao i cijele Katoličke Crkve s Ivanom Pavlom II, da je sve to vrijeme osuđivao najezdu i svako etničko istrebljivanje.”
Zahvaljujući za imenovanje Kardinal je u prigodnom govoru na toj svečanosti iznio suvremeni katolički stav o prirodnim znanostima i pronalascima u službi napretka civilizacije, istaknuo je razloge svoga izbora u krug počasnih akademika:
“Znanost se bavi i čovjekom, bavi se njegovim tijelom, njegovom dušom i njegovim duhom. Nastoji odgovoriti na velika pitanja čovjekova smisla.
Međutim, čovjek nije samo ens rationale. Osobito je važno istaknuti istinu da je čovjek ens ethicum. Čovjek je također ens historicum. Čovjek je subjekt povijesti. On je konkretno biće u prostoru i vremenu. Ostvaruje se u konkretnoj civilizaciji. On je i graditelj te civilizacije, ali ne samo svojim razumom nego i svojom savješću. Kao etičko biće, čovjek je biće savjesti i stoji uvijek pred izborom dobra i zla. To je nova dimenzija ljudskog bića i čovjekova života.”
“O moralnoj kvaliteti čovjeka ovise: politika, gospodarstvo, kultura, socijalna kvaliteta društva i sama uporaba rezultata znanosti.”
Tu je Kardinal naveo riječi koje je papa Ivan Pavao II. rekao u svom govoru u studenom g. 1987. jednom mešunarodnom znanstvenom skupu u kome je bilo i 15 nobelovaca:
“Crkva je ujedinjena s cijelom ljudskom obitelji u radosti zbog čudesnog napretka koji znanstvena istraživanja dostižu na svim područjima znanja. Ali ipak u isto doba ona ne može ne biti zabrinuta zbog negativnog razvoja do kojeg može dovesti takvo istraživanje, primjenjeno u tehnologiji ako je otkinuto od etike. Znanost, kad prelazi preko moralnih vrijednosti i preko transcendentnog određenja čovjekova, ne služi više čovjeku nego se neizbježivo postavlja protiv njegova pravoga napretka.”
Istaknuvši kako Crkva odgovarajući na pitanja na koje egzaktna znanost ne odgovara, utvrđuje temeljne ljudske odnose prema drugim ljudima i prema Bogu, nadbiskup Kuharić je zaključio:
“Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, izabravši mene kao zagrebačkog nadbiskupa u 900. obljetnici Zagrebačke biskupije, a dosljedno duhu svoga utemeljitelja biskupa Jurja Strossmayera, htjela je iskazati pažnju i poštovanje prema vrijednostima vjere i moralnim načelima koja svojim uvjerenjem svjedoči. Tako znanost i vjera služe cjelovitosti ljudskog napretka, susreću se u čovjeku, u dostojanstvu ljudske osobe već u tajni čovjekova postanka i služe čovjeku, društvu, narodu, državi za dostojan život osobe, obitelji i svake zajednice”.