ZAGREBAČKI NADBISKUP PREDVODIO POBOŽNOST KRIŽNOGA PUTA NA KSAVERU U ZAGREBU

Zagreb, 8. 4. 2001. (IKA) – Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić predvodio je danas, na Cvjetnicu, pobožnost križnoga puta na Kalvariji na zagrebačkome Ksaveru. Nakon pobožnosti nadbiskup je održao nagovor, u kojemu se osvrnuo na često spominjanje sotone i stonizma u našoj javnosti, te je istaknuo deste pravila za borbu protiv đavla. Nadbiskupov nagovor donosimo u cijelosti:

«Pobjeda nad «knezom svijeta» (Iv 14,30) izvojevana je jednom zauvijek u Času u kojem se Isus dragovoljno predao u smrt da nam dade svoj život. Tada je nastao sud ovome svijetu i knez ovoga svijeta «izbačen je van» (Iv 12,31).

Sveto Pismo potvrđuje zlokobni utjecaj onoga koga Isus naziva «čovjekoubojicom od početka» (Iv 8,44), koji je i Isusa pokušao odvratiti od poslanja koje je dobio od Oca. «Zato se pojavio Sin Božji da razori djela đavolska» (1Iv 3,8). Po posljedicama je najteže od tih djela bilo lažljivo zavođenje koje je navelo čovjeka da ne sluša Boga (usp. KKC, 394).

Draga braćo i sestre, Krist Isus razara djela đavolska. Isus Krist je na križu pobijedio kneza ovoga svijeta, đavla. Ovih se dana u našoj javnost češće govori o sotoni i sotonizmu.

Potrebno je priznati: svi mi osjećamo neki strah pred đavlom.
Na tom području u naše vrijeme uočavamo dva suprotna smjera. S jedne strane neki ne žele govoriti o đavlu, čak mu pokušavaju nijekati postojanje. S druge pak strane svjedoci smo sve većeg zanimanja za tu misterioznu i tragičnu stvarnost našeg postojanja, za đavla. Sigurno da se u tom interesu često nalaze pomiješani: magija, boležljivosti, psihičke devijacije, praznovjerje, oblici manijaštva, kao i nedovoljno, odnosno iskrivljeno poznavanje kršćanske istine. Dakako da ima i onih koji se poput Nietzschea pozivaju na đavla kao na hrabrog heroja koji čezne za slobodom i ljepotom, odbacujući i kršeći svaku Božju zapovijed.

Sve nas to potiče da nadvladamo strah i da s pouzdanjem tražimo istinu. Potrebno je doći do istine o napasniku, đavlu. Tu istinu pruža nam Riječ Božja. Ona Riječ koja se utjelovila u Isusu. Stoga trebamo dignuti svoje glave i uprijeti pogled u Isusa Krista, našega Spasitelja i Otkupitelja. Isus na križu je jedini Pobjednik.

Isusova pobjeda na križu je naša utjeha, snaga i milost. To je izvor pobjede u svakoj našoj napasti. Isus nam u velikoj svojoj ljubavi daje taj dar, dakako poštujući našu slobodu. Kako je rekao sam Isus, «kraljevstvo je Božje među vama» (Lk 17,21). Ono je u našoj nutrini. Ono se stalno izgrađuje u nama, ono raste milošću i ljubavlju Duha Svetoga, ono je i u stalnoj napetosti između dobra i zla, između kršćana i đavla.

Stoga nasuprot napasti i djela đavla potrebno je stalno svjesno, slobodno i odgovorno nastojanje, potrebna je životna borba. Evo deset pravila za našu borbu protiv napasnika, đavla (prema: D. Tettamanzi, Il Grande Tentatore, Genova 2001.):

1. Nemoj zaboraviti da đavao postoji. On «je lažac i otac laži» (Iv 8,44). Prva laž kojom nas želi obmanuti jest da nas uvjeri da ne postoji.

2. Nemoj zaboraviti da je đavao napasnik. On je napastovao Adama, Izraela i samog Isusa. On napastuje, stavlja na kušnju i potiče na zlo svakog čovjeka. Nemoj si umišljati da ćeš biti pošteđen ili da si neranjiv.

3. Nemoj zaboraviti da je đavao veoma lukav i domišljat. On stalno vreba i postavlja zamamljive zamke kao što je to učinio i prvom čovjeku Adamu kojemu je pokazao zavodljive strane zabranjenog voća koje je «dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno» (Post 3,6).

4. Bdij: u očima i u srcu. I budi čvrst: u duhu i životu. Prvi Papa, sveti Petar potiče nas: «Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre» (1 Pt 5,8). A apostol Pavao kaže: «Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavolovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate» (Ef 6,10-13).

5. Čvrsto vjeruj u Kristovu pobjedu nad napasnikom. Ta te vjera čini sigurnim i nepokolebljivim nasuprot svih napasti. Krist je najjači. On je rekao: «Ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje» (Mt 12,28).

6. Imaj uvijek na pameti da te Krist čini dionikom svoje pobjede. Kao što je učio sveti Ćiril Jeruzalemski: «Krv žrtvovanog Jaganjca, Krist Isus je snaga koja tjera demone» (Mistagoška kateheza, 1). To je milost sakramenata, posebno Euharistije. To je milost koju nam pruža Crkva i u blagoslovinama, kao što je to blagoslovljena ili sveta voda.
7. Slušaj Riječ Božju. Sveti Petar nasuprot đavlu kao «ričućem lavu» potiče nas: «Oprite mu se stameni u vjeri» (1 Pt 5,9). Vjera se rađa i hrani u slušanju Riječi Božje koja je «nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi» (Ps 119,105).

8. Budi ponizan i svjestan svoje krhkosti. S pouzdanjem se trebamo predavati Gospodinu koji je za nas molio ovako: «Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga» (Iv 17,15).

9. Uvijek moli, bez prestanka moli. Borba i pobjeda u napasti moguća je samo pomoću molitve. Isus u molitvi pobjeđuje napasnika. On nam govori: «Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo» (Mt 26,41).

10. Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, njega jedinoga časti i njemu jedinome služi. Tamo gdje raste dobro, slabi zlo; to je načelo i naravnog zakona. Sredina u kojoj je dobro u cijeni, u kojoj se o dobrim stvarima govori, u kojoj se dobra djela opaža i dobre vijesti prenose, slabi privlačnost zla. Na taj stil života potiče nas Isus kada kaže: «Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce» (Mt 6,21).

Draga braćo i sestre, Gospodin Isus koji briše naše krivnje i oprašta naše grijehe za nas je da nas zagovara i čuva protiv svih zamki Zloga. Stoga sa svetim apostolom Pavlom ponavljamo: «Što ćemo, dakle, na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube» (Rim 8, 31.28).

S kršćanskim optimizmom koji se temelji na pouzdanju u Božju providnost i na predanju Bogu, dobrom Ocu, molimo: Oče ne uvedi nas u napasti, nego izbavi nas od zla.

«Moleći da budemo oslobođeni od Zloga, molimo ujedno da budemo oslobođeni od svih zala, sadašnjih, prošlih i budućih, kojih je on tvorac i podstrekač. Ovom zadnjom prošnjom Crkva donosi pred Oca svu bijedu svijeta. S oslobođenjem od zala koja satiru čovječanstvo ona moli dragocjeni dar mira i milost postojanog iščekivanja Kristova povratka. Moleći tako, u poniznosti vjere predostvaruje otkupljenje svih i svega pod Glavu onoga koji ima #!ključe Smrti i Podzemlja#! (Otk 1,18); On je #!Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar#! (Otk 1,8).» /KKC, 2854/.
Amen.» (i04179sv)