1. Protekle sam se nedjelje u Angelusu mislima vratio u Toronto, gdje je održan Svjetski dan mladeži. Danas bih se htio zadržati na sljedećim dionicama svoga apostolskog putovanja u Gvatemalu i Meksiko, gdje mi je Gospodin pružio radost da proglasim svetim i blaženim slavne likove američkog kontinenta.
Osjećam nadasve potrebu ponovno izraziti svoju živu zahvalnost političkim, administrativnim i vojnim vlastima te svim institucionalnim tijelima tih zemalja na prijemu i gostoljubivosti, ukazanoj meni i mojim suradnicima.
Riječ zahvalnosti upućujem i biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, dragovoljcima i obiteljima koji su se velikodušnom raspoloživošću zauzeli oko prihvaćanja hodočasnika i činili da sve prođe u najboljem redu. Zajednički napor pridonio je da svaka dionica mog hodočašća bude označena duhovnim ozračjem radosti i slavlja. Ali, najiskreniju i najsrdačniju zahvalu upućujem kršćanskom narodu koji se slio u neizmjernom broju da se susretne sa mnom u Gvatemali i Meksiku. U intenzivnom sudjelovanju te braće i sestara mogao sam raspoznati vjeru koja ih nadahnjuje, sinovsku privrženost Petrovu nasljedniku i zanos njihove pripadnosti Katoličkoj crkvi.

2. Povod mom posjetu gradu Gvatemali bilo je proglašenje svetim brata Pedra de san Josea de Betancura, porijeklom s Tenerifa, koji je prešao ocean kako bi došao evangelizirati siromahe i domoroce na Kubi, zatim u Hondurasu i, potom, u Gvatemali, koju je volio zvati svojom “obećanom zemljom”. Bio je čovjek snažne molitve i neustrašivi apostol božanskog milosrđa. Iz razmatranja otajstava Betlehema i Kalvarije crpio je snagu za svoju službu. Molitva je postala izvor revnosti i apostolske hrabrosti. Ponizan i skroman, znao je prepoznati kod braće, osobito najnapuštenijih, Kristovo lice, a za sve one koji su se nalazili u potrebi bio je “čovjek koji je postao ljubav”. Njegov je primjer poziv na vršenje milosrdne ljubavi prema braći, osobito najnapuštenije. Neka njegov zagovor nadahne i podupre vjernike Gvatemale i cijeloga svijeta da otvore srce Kristu i braći.

3. Posljednja dionica mog hodočašća bio je grad Ciudad de Mexico, gdje sam u guadalupskoj bazilici, u dvije različite prigode, imao radost uzdići na čast oltara tri sina te drage zemlje: svetog Juana Diega, domoroca kojem se ukazala Gospa na brežuljku Tepeyac; blažene Juana Bautistu i Jacinta de los Angelesa, koji su 1700. godine prolili svoju krv kako bi ostali vjerni krštenju i Katoličkoj crkvi.
Juan Diego, prvi Indijanac koji je proglašen svetim, bio je čovjek velike jednostavnosti, ponizan i velikodušan. On je prisno vezan uz Gospu Guadalupsku, čije meleško lice očituje nježnu majčinsku ljubav prema svim Meksikancima. Guadalupski događaj je predstavljao početak evangelizacije u Meksiku, primjer savršeno inkulturirane evangelizacije, koja pokazuje kako kršćanska poruka može biti prihvaćena bez odricanja vlastite kulture.

Blaženi Juan Bautista i Jacinto de los Angeles plod su svetosti prve evangelizacije među Zapotecas Indijancima. Vrlo čestiti očevi obitelji znali su vršiti svoje dužnosti nadahnjujući se uvijek na evanđeoskom nauku, ne napuštajući domorodačke tradicionalne kulture. Njihov život sačinjava uzor i primjer kako se mogu dostići vrhunci svetosti također u vjernosti baštinjenoj kulturi, prosvijetljenoj Kristovom obnoviteljskom milošću.
Ti vjerni Kristovi učenici, sinovski odani Mariji, Guadalupskoj Djevici, Majci i Kraljici Amerike, čiji je spomen neprestano pratio taj moj pastoralni posjet, poduprli su misionarski polet vjernika u Americi u službi novoj evangelizaciji. Neka za cijeli Božji narod budu poticaj za izgradnju novog čovječanstva, koje će se nadahnjivati na trajnim vrijednostima evanđelja.