Zahvaljivanje - snaga kršćanskog života

Obnova je počela pjevanom Večernjom koju su predvodile služavke Maloga Isusa. Potom je voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju Hrvatske redovničke konferencije fra Ivo Martinović, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca, predstavio temu i voditeljicu duhovne obnove. Fra Ivo je redovnicima i redovnicama uputio pozdrav uime predsjednice Hrvatske redovničke konferencije s. Ane Marije Antolović, ASC.

S. Ksenija nastojala je redovnicama i redovnicima približiti važnost zahvaljivanja, koje je izvor i vrhunac svega kršćanskog života. U zahvaljivanju se uspostavlja odnos između darivatelja i obdarenog. Kad darivatelj postane primatelj, primatelj hvale, tada se zatvara krug zahvalnosti i stvara se odnos, povezanost. Povezanost je važna zato što smo mi odnosna bića (relativna) i odnos je naša bitna odrednica i bez odnosa se ne možemo ostvariti.

Zahvaliti u svemu i na svemu nije jednostavno. Mi smo ga učinili kompliciranim. Za koračati tim putem potrebna je vjera kao uvjet mogućnosti zahvaljivanja. Vjerujući u Boga Oca Svemogućega mi vjerujemo i priznajemo da postoji netko tko je drugačiji od mene, tebe, nas, tko je iznad, tko je drugačije biti, čija bit se zove Bog. Kad s povjerenjem predamo svoj život u ruke Onoga koji nam ga je darovao tada će nam zahvalnost u svemu biti sasvim normalna reakcija. Tada ćemo u svemu moći prepoznati dar. Kao prvo prepoznat ćemo da smo sami sebi dar, a onda i drugima.

Snaga zahvalnosti je u predanju u Božje ruke, u Njegovu volju. Zahvalnost nije samo izraz lijepog ponašanja i dobrog kućnog odgoja, ona je nešto više. Stavom zahvalnosti prema Bogu mi mu kažemo – Vjerujem Ti, vjerujem da ćeš sve ono što mi se događa okrenuti u moje dobro.

U nastavku je s. Ksenija navela nekoliko primjera iz života i Svetoga pisma. Govoreći o Euharistiji kao najizvrsnijem načinu zahvaljivanja s. Ksenija je rekla kako Euharistija nije samo zahvalna molitva, ona je nešto puno više, ona je povijest našeg spasenja uprisutnjena u sadašnjosti s predokusom budućnosti, predokusom vječnosti. Po euharistiji prinosimo svoju zahvalu za sve ono što nam se dogodilo, sve ono što nismo razumjeli, sve križeve koje smo ponijeli i hrabro i ustrajno nosili. Zahvaljujemo i za svoje slabosti, jer sve to postaje materijal od kojega svemogući Otac čini nešto novo. Po Isusu Kristu kršćansko je zahvaljivanje poprimilo božansku snagu, uzdignuto je iznad svakog drugog oblika zahvaljivanja, jer je u sebi sakrament, a on označuje i proizvodi posvećenje. Ono što svakodnevice proživljavamo u sakramentima dosiže svoju savršenu zrelost.

Euharistija i jest prije svega zahvaljivanje. Tek u stavu zahvalnosti mi možemo pristupiti Bogu i čuti njegov glas. Tada možemo i prinijeti same sebe i postati prinos – dar. Ono od čega čovjek stalno bježi, u trenucima Euharistije počinje prihvaćati: biti dar. U Euharistiji čovjek doživljava svoju rehabilitaciju. Kršćanin je svjestan da biti dar ne znači u isto vrijeme biti i prihvaćen, to mu živo svjedoči Isusov primjer. Baš zato i jest biti dar svojevrsna žrtva. Biti prihvaćen jedna je od temeljnih čovjekovih potreba.

Svakom Euharistijom kršćanin iznova obnavlja, potvrđuje svoj savez koji je jednom sklopio na krštenju. U svakoj Euharistiji on obnavlja prijateljstvo s Bogom ispunja se novom snagom koja mu omogućuje biti svjedokom za Boga, svjedokom Božje ljubavi. Tada on postaje ono što jest, svjetlo svijeta, jer se napaja na izvoru. Tu se krije snaga kršćanskog života, zaključila je provincijalka Leko.

Na kraju su redovnici i redovnice izmolili Litanije zahvale. Provincijal Martinović zahvalio je svim redovnicima i redovnicama koji su došli i s. Kseniji na prenesenim poticajima. Zahvalio je i braći franjevcima koji su ugostili tu duhovnu obnovu, tajnici Konferencije s. Kristi Mijatović, te svim svećenicima koji su ispovijedali. Čestitao je Božić svim redovnicama i redovnicima, svim redovničkim zajednicama. „Zahvalimo Bogu ovoga Božića za sve darove koje smo primili. Za njegovu Riječ koja je postala tijelo i trajno se nastanila među nama u Euharistiji. Zahvaljivanje je snaga redovničkog života. Zahvaljivanje je volja Božja“, zaključio je fra Ivo. Nakon ispovijedi redovnici i redovnice nastavili su adventsko zajedništvo u samostanu, objavljeno je na mrežnim stranicama HRK.