Zagreb, (IKA) – Misom zahvalnicom koju je u zagrebačkoj prvostolnici u ponedjeljak, 9. rujna predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić završilo je 282. zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj. U koncelebraciji su bili pomoćni biskupi Valentin Pozaić i Mijo Gorski te župnici zagrebačkih župa.
“Samo Bog zna koliko je po molitvi Crkve i zagovoru Blažene Djevice Marije učinio dobra u pojedinim vjernicima. Vjerujemo da će ta milost koja je dotaknula mnoge duše dati i svoj vidljivi plod u riječi i životu zagrebačkih vjernika. Željeli smo biti učvršćeni u vjeri i poučeni, vjerujem da smo to i postigli”, rekao je u homiliji biskupski vikar za Grad Zagreb biskup Gorski.
U osvrtu na misno evanđelje koje govori o Isusu u bogomolji i Židovima koji se protive ozdravljenju u subotu, propovjednik je istaknuo kako je najlakše ustrajati na formi “ona je propisana, a ispunjavanje forme daje čovjeku sigurnost da neće pogriješiti. (…) To je formalizam života, vjere, obiteljskog ili crkvenog djelovanja, društvenih normi. Društvo usahle ruke”, pojasnio je. Pojasnio je kako Isusovo pitanje “je li subotom dopušteno činiti dobro ili zlo” ide mnogo dalje od liječenja, od formalnog kršenja zakona. Ono prelazi na nutarnju nakanu čina koji pojedinom djelu daje moralnu kvalifikaciju dobra ili zla. Premda mi ljudi sudimo samo prema izvanjskim znakovima, za ispravno moralno vrednovanje našega djelovanja presudan je i motiv zašto nešto činimo. Stoga, kada bismo znali te nutarnje razloge ljudskih čina, ne bismo olako osuđivali, rekao je biskup, i istaknuo plemenitost Isusove nakane jer Isus “vidi bolesnog i nemoćnog čovjeka i radi njega je spreman prekršiti i ljudska pravila”.
“Doista kada je vrijeme za činjenje dobra, koji je dan za to prikladan, kakva se to posebna prilika mora dogoditi da nas potakne”, upitao je biskup Gorski, te upozorio da dok kalkuliramo, čekamo da netko drugi reagira “čovjek s usahlom rukom tj. potrebnik ostaje zaboravljen”.
“Nije li to slika suvremenog svijeta i današnjeg našeg hrvatskog društva? Tolike rasprave što se smije, što se ne smije, a u svemu je zaboravljen čovjek, mali čovjek, nemoćan i ranjen. No Isus ide još dalje. Kaže “život spasiti ili upropastiti”. Više nije riječ o usahloj ruci, ni formalnom kršenju zakona, riječ je o životu ljudskog bića. Kada je u pitanju čovjek, a danas jest u pitanju čovjek nema subote ili nedjelje, propisa ili običaja koji bi nas smio spriječiti da činimo dobro”, poručio je biskup.
Pojasnio je da kao što je za Židove sinagoga mjesto susreta s Božjom riječi, a subota dan posvećen Gospodinu, tako je za kršćane crkva mjesto susreta s braćom u vjeri i slušanju evanđelja, a nedjelja dan posvećen Bogu i čovjeku.
“Tu u Crkvi kao zajednici, ali i crkvi kao prostoru Isus učitelj nas čeka za stolom svoje Riječi. On i danas naučava one koji imaju otvoreno uho da čuju, i srce spremno da prihvate njegovu riječ. Stoga je za nas kršćane od presudne važnosti ući u Crkvu po sakramentu krsta, i ući u dan Gospodnji, odnosno u nedjelju, jer Isus učitelj u crkvi i po Crkvi naučava. Tko je izvan ne čuje Riječ ohrabrenja i spasenja”, istaknuo je propovjednik te pojasnio kako je čovjek s usahlom rukom prisutan u sinagogi pobožan vjernik: sluša, a nemoćan je. Potreban je netko tko će promijeniti njegovo stanje, a ono je takvo da ga samo Bog može mijenjati. “Čovjek s usahlom rukom u Crkvi, kršćanin je koji dolazi redovito na misu, sluša Božju riječ, sluša tumačenja i naučavanja, ali ne razumije. Često se osjećamo upravo kao čovjek s usahlom rukom pobožni, a neefikasni. Samo Krist može reći “ispruži ruku”, samo milost Božja ozdravlja od nutarnje uzetosti i potiče na djelovanje. Ali zato je potrebno doći, slušati Božju riječ, čuti i izvršiti zapovijed. Dopustimo Isusu učitelju da i nama danas tumači zakon Božji, a po njemu formira našu savjest, oblikuje onog nutarnjeg duhovnog čovjeka koji ne djeluje iz straha ili koristi, već iz uvjerenja u Božju prisutnost”, potaknuo je vjernike biskup Gorski.
U tom duhu se osvrnuo i na geslo hodočašća “Učvršćeni vjerom kako smo poučeni”. “Čvrsta vjera nije samo čvrsti stav, ono unutrašnje uvjerenje, nego je ta vjera nužno djelotvorna, jer “vjera bez djela je mrtva”, kako nas opominje apostol Jakov. Djelotvorna vjera je ona koja čini i onda kada je prozivana, kada se zbog čovjeka i Boga postupa drugačije nego propisuju običaji, tradicija ili pak sam ljudski zakon. Vjera koja u Crkvi ima hrabrosti otvarati nove putove i stvarati nove oblike zajedništva i slavljenja Boga. Na to nas poziva Božja riječ, na to nas poziva i papa Franjo kad nas potiče da iziđemo is svog uskog kruga, iz svojeg malog svijeta i zakoračimo prema čovjeku preuzimajući na sebe sve rizike nerazumijevanja”, rekao je biskup Gorski.
Nakon “Tebe Boga hvalimo” kardinal Bozanić zahvalio je svim hodočasnicima, a posebno pješacima, istaknuvši kako je bio primjetan velik broj hodočasnika. U tom kontekstu je rekao kako se veliki broj hodočasnika mogao vidjeti i na drugim crkvenim okupljanjima na biskupijskoj, odnosno nacionalnoj razini u posljednje vrijeme, posebice od Velike Gospe.
“To pokazuje da vjernici rado hodočaste, a to je znak da znamo gdje tražiti nadahnuće, orijentir i sigurnost za naše čine”, rekao je kardinal te istaknuo kako u ovom euharistijskom slavlju sudjeluju i trideset i tri mladića koji su ovim danom stupili u Zagrebačku bogosloviju i tako započeli svoju formaciju prema svećeništvu. Preporučio ih je u molitve vjernika, da po zagovoru BDM i bl. Alojzija Stepinca ustraju na tom putu, ako je to put za njih.
“Dragi bogoslovi, večeras u ovoj euharistiji posebno sam molio za vas. Pozivam i vas da i vi molite i studirate, i da tražite, da se nastojite približiti Onome koji je vas prvi našao. Bog je onaj koji zove, a mi molimo da se klice zvanja razvijaju. I vi u zahvalnosti i poniznosti molite Gospodina da dobro spoznate Njegovu volju i da budete hrabri uvijek Njemu poput BDM reći “da”. Crkva koja se vama raduje prati vas svojom molitvom”, rekao je kardinal Bozanić, ohrabrujući nove bogoslove. Na misi je pjevao župni zbor župe sv. Šimuna i Jude Tadeja iz Markuševca.