Zahvalnica za kanonizaciju Marije De Mattias
Zagreb
Poziv na svetost nije pridržan nekim pojedincima, staležima ili službama u Crkvi. Na svetost su pozvani svi kršćani, poručio nadbiskup Bozanić na misi zahvalnici u zagrebačkoj katedrali
Zagreb, (IKA) – Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić predvodio je u subotu 27. rujna u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu za kanonizaciju Marije De Mattias, utemeljiteljice Družbe sestara klanjateljica Krvi Kristove. Svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 18. svibnja ove godine. Govoreći o svetici koja je sav svoj život posvetila štovanju krvi Kristove i nesebičnom služenju bližnjemu, nadbiskup je istaknuo da je ona ušla u nebesku slavu, štoviše zasjala je posebnom svjetlošću postigavši svrhu svoga života – svetost, te i nas poziva na nasljedovanje. Dodao je da su prije svega pozvane na taj put njezine duhovne kćeri, a onda i svi vjernici, jer poziv na svetost nije pridržan nekim pojedincima, staležima ili službama u Crkvi, nego su na svetost pozvani svi kršćani. Govoreći o životu svetice, nadbiskup je spomenuo da je ona već u najranijem djetinjstvu naučila od svoga oca da je Isus, žrtvovani Jaganjac, svojom krvlju otkupio svijet, a spoznavši da je ljubav Božja dosegla svoj vrhunac u Kristu Raspetome, odlučila se potpuno posvetiti Bogu klanjanjem otajstvu Križa i nesebičnim služenjem braći i sestrama. Marija De Mattias stekla je osnove kršćanskoga života u svojoj obitelji što je bio temelj njezine kasnije djelatnosti koju je započela u malom mjestu Acutu nedaleko od Rima, radeći prvenstveno sa siromašnim djevojčicama u školi, te šireći svoju ljubav na druge ljude u nevolji – savjetujući, tješeći i poučavajući, pojasnio je predvoditelj misnoga slavlja. Govoreći o ustanovljenju Družbe klanjateljica Krvi Kristove 4. ožujka 1834. godine, nadbiskup je kazao da je Marija, suočena s pojavom raznih nauka i novih običaja koji su ugrožavali ondašnji vjerski i moralni život, željela posvjedočiti snagu otkupiteljske Kristove krvi naviještanjem evanđelja, odgajanjem savjesti i služenjem siromasima. Tako je postavila i svrhu Družbe s osnovnom zadaćom – klanjati se raspetome i uskrslom Spasitelju, sudjelujući u njegovu djelu otkupljenja, evangelizacijom i promicanjem dostojanstva ljudske osobe, osobito siromaha. Pri tome je Marija De Mattias sve svoje snage usmjerila na poučavanje u školama i drugim ustanovama, želeći da svi upoznaju ljubav radi koje je Isus prolio svoju presvetu krv, napomenuo je nadbiskup.
Govoreći kako će se mnogi pitati je li moguće u današnjem užurbanom vremenu ostvariti mistiku klanjanja presvetoj krvi Kristovoj, nadbiskup Bozanić kazao je da bi svetica sigurno odgovorila da jest, jer ni sama nije živjela u mirnim okolnostima, štoviše, upravo iz uronjenosti u Krista suočavala se s poteškoćama u svojim svakodnevnim obvezama i djelima. Nadbiskup je tom prigodom zahvalio njezinim duhovnim kćerima, redovnicama Družbe klanjateljica Krvi Kristove za nazočnost, djelovanje i širenje duhovnosti sv. Marije De Mattias na području Zagrebačke nadbiskupije, a posebno grada Zagreba, istaknuvši da cijeni sve dobro koje čine u službi evanđelja, prepoznajući u svom životu i radu potrebe braće i sestara, osobito onih najpotrebnijih. Zaželio je da i to euharistijsko slavlje bude poziv na povratak izvornoj karizmi u današnjim novim uvjetima života Crkve i naše Domovine. Podsjećajući da ih je papa Ivan Pavao II. pozvao na vjernost karizmi prigodom njihova osamnaestog Vrhovnog Sabora 1999. godine, nadbiskup je rekao da ih te Papine riječi potiču da kao nositeljice nade u današnjem svijetu rastrganom podjelama i razlikama, promiču pomirenje, solidarnost i obranu života, osluškujući bilo vremena u kojem je snažno prisutan krik odbačenih, siromašnih i potlačenih, naviještajući civilizaciju ljubavi koja u Kristu raspetom i uskrslom ima svoj temelj i nadu. Na misi na kojoj su koncelebrirali vojni biskup Juraj Jezerinac, provincijali i tridesetak svećenika, nadbiskup Bozanić podsjetio je da su prve redovnice klanjateljice Krvi Kristove došle u naše krajeve iz Austrije 7. listopada 1879. godine, na poziv trapista Franza Pfanera, priora samostana Marija Zvijezda u Banjoj Luci. Svoju prosvjetnu i karitativnu djelatnost brzo su proširile po Bosni i Hercegovini, zatim u Hrvatskoj, a danas se poput ostalih redovnica uključuju u različite djelatnosti, tražeći načina kako odgovoriti izazovima našega vremena.