Tordinci, (IKA) – U crkvi Presvetog Trojstva u Tordincima, godine 1958. proglašenoj proštenišnom crkvom Majke Božje Fatimske, 13. listopada počelo je završno i zahvalno misno slavlje povodom 100. obljetnice ukazanja u Fatimi. Slavlje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Pola sata prije mise započela je pobožnost BDM molitvom krunice te litanijama Majci Božjoj koje su pjevali bogoslovi pod ravnanjem maestra Ivana Andrića, a zatim su svojom pjesmom uveličali i misno slavlje.
Nadbiskup Hranić na početku je podsjetio kako se 13. listopada 1917. BDM ukazala djeci Luciji, Franji i Jacinti šesti i posljednji put. Četrdeset godina kasnije, u vrijeme vladavine tada još uvijek okrutnoga komunizma u našim krajevima, naš je biskup Stjepan Bauerlein 19. travnja 1958. napisao vašem župniku Marku Majstoroviću kako s velikim veseljem i zadovoljstvom prima njegovu vijest da mu je uspjelo za župnu crkvu iz Fatime nabaviti kip Fatimske Gospe. Biskup Bauerlein tada javlja da će se rado odazvati na poziv da osobno blagoslovi taj kip 4. svibnja 1958. i Dekretom proglasio župnu crkvu u Tordincima proštenišnom crkvom Majke Božje Fatimske za Vinkovački dekanat. Tu vijest su s jednakim oduševljenjem prihvatili kako svećenici tako i vjernici. „Godinu dana kasnije, u Bogoslovno sjemenište u Đakovu, 5. listopada 1959. ujutro oko 6.30 sati, nekoliko minuta prije početka jutarnje mise, ušao je u kapelicu u Bogoslovnom sjemeništu duhovnik tada vlč. Ćiril Kos i rekao da su u Sjemenište došli Organi unutrašnjih poslova da obave pretres i zamolio ih da sačuvaju mir. Pretres je trajao od jutra do ponoći kad je načinjen zapisnik. Za to cijelo vrijeme bogoslovi su bili u blagovaonici osim nekoliko njih koji su morali biti kao svjedoci pretresa. Policija je tada uhitila trojicu profesora svećenika, a među njima i kasnijega biskupa Kosa te trojicu bogoslova koji su na montiranom sudskom procesu bili osuđeni na kazne zatvora od 2 do 7 godina. Toga dana u čitavu se biskupiju uvukla sumnja i strah da je sve to usmjereno na zatvaranje našega Bogoslovnog sjemeništa kao što su već bila zatvorena sva druga sjemeništa osim zagrebačkoga. Sjemenišna zajednica je tada zaufano molila da Sjemenište ne bude zatvoreno te je učinila zavjet da će svake godine dva puta godišnje, 13. listopada i 13. svibnja, pješice hodočastiti u marijansko svetište u Dragotin. Tako naše Sjemenište svake godine već 58 godina zaredom, dva puta godišnje hodočasti u Dragotin. Danas smo, draga braćo i sestre, učinili iznimku. Umjesto da smo iz Đakova pješice išli u Dragotin naša je čitava bogoslovna zajednica na čelu s poglavarima došla vama u Tordince”, rekao je nadbiskup.
„Na poziv vašega župnika došli smo ovamo u ovo svetište da bismo s vama obilježili 100 godina od završetka ukazanja u Fatimi, da bismo obilježili 60. obljetnicu svetišta Gospe Fatimske u Tordincima i da bismo vas pozvali da se vaša župa jednom u sljedeće dvije godine, ususret šezdesetoj obljetnici kako Bogoslovno sjemenište hodočasti u Dragotin i pridruži nama na našem hodočašću Gospi Dragotinskoj te da vas potaknemo da se pridružite mreži molitelja za svećenička i redovnička zvanja u našoj biskupiji. Naša je sjemenišna zajednica inače posvećena Bezgrešnom Srcu Marijinu i svake prve subote obnavljamo svoju posvetu i radujemo se što večeras naša sjemenišna zajednica sudjeluje u slavlju posvete vaše župe Bezgrešnom Srcu Marijinu. Volio bih da se stvori jedna duhovna povezanost”, istaknuo je mons. Hranić.
U homiliji nadbiskup je govorio o pročitanom psalmu o Himnu „Veliča” i rekao da je on odraz Marijine duše, njezine osobnosti i njezina vjernog predanja Bogu. Možemo reći da je taj Himan Marijina slika u kojoj nju susrećemo onakvu kakva je uistinu bila. Riječju „Veliča duša moja Gospodina” Marija naviješta Božju veličinu i izriče svoju želju da Bog bude velik u njenu životu, zauzme središnje mjesto u životu ljudi, bude prisutan u nama, u našoj svijesti, u svakom području našega života. Kad je Bog velik u našim životima onda smo veliki i mi ljudi. U evanđeoskom tekstu Marija na riječ anđela Gabrijela odgovara: „Neka mi bude po tvojoj riječi” i ta njena riječ anđelu promijenila je tijek čitave naše ljudske povijesti. Njezin izbor, njezin „da” Bogu nama otvara mogućnost izbora. Umjesto ropstva, umjesto smrti možemo birati slobodu, zajedništvo s Bogom i vječnu radost. Marija je postala prostorom slobode i susreta Boga i čovjeka. Nasuprot Mariji, žena danas zna kazati kada se govori o trudnoći, o pobačaju čest argument: „Moje tijelo, moj izbor”. To je slogan kojim moderno društvo ženi želi dati mogućnost izbora prilikom trudnoće na način ukoliko joj se trudnoća učini teretom, može prekinuti život koji nosi pod svojim srcem. Vrlo je jednostavno, žena je ta koja drži ključeve života. Takav pristup majku srozava na ubojicu, gura je u samoizolaciju, nudi joj zlo i poziva ju da ugrozi život koji nosi pod svojim srcem. Majka je suradnica Boga Stvoritelja zajedno sa svojim mužem. Da je Marija razmišljala – moje tijelo – moj izbor, na taj način Marija bi se stavila ne samo protiv Boga nego i protiv povijesti spasenja. Marija je svojom spremnošću da kaže „da” Bogu postala suradnica u spasenju ljudskoga roda, istaknuo je mons. Hranić.
Poslije pričesti uslijedila je procesija uz upaljene svijeće i pjesme Gospi. Kip Gospe Fatimske su oko crkve nosili bogoslovi, a pratili ih svi nazočni vjernici. Nakon procesije nadbiskup Hranić je župu Tordinci posvetio Bezgrešnom Srcu Marijinu, a nakon blagoslova vjernici su ostali neko vrijeme u molitvi oko Gospina kipa.