Zahvalno slavlje u povodu 75. obljetnice Caritasa Zagrebačke nadbiskupije
Zahvalno slavlje u povodu 75. obljetnice Caritasa Zagrebačke nadbiskupije
Zagreb
Kardinal Bozanić odao posebno priznanje dugogodišnjoj ravnateljici Caritasa Jeleni Brajša za njezino svjedočenje i rad u Zagrebačkoj nadbiskupiji
Zagreb, (IKA) – Na treću nedjelju došašća, koja se slavi kao Nedjelja Caritasa, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je svečano misno slavlje u zagrebačkoj katedrali u povodu 75. obljetnice osnivanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. U koncelebraciji su bili pomoćni biskupi Valentin Pozaić i Ivan Šaško, predsjednik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije preč. Boris Balenović, ravnatelj Hrvatskog Caritasa vlč. Ivan Milovčić, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Vjekoslav Huzjak te kanonici prvostolnog Kaptola zagrebačkog i prebendari. Na misu su bile i nekadašnja ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Jelena Brajša, kao i sadašnja ravnateljica s. Jelena Lončar te brojni vjernici. Nazočili su i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, državna tajnica za socijalnu skrb prof. Dorica Nikolić te predstavnik Islamske zajednice ef. Azim Durmić.
Na početku mise kardinalu Bozaniću na raspoloživosti za predvođenje misnog slavlja zahvalio je vlč. Boris Balenović, te je pozdravio sve prisutne djelatnike, štićenike, volontere i prijatelje Zagrebačkog Caritasa. Pozvao je na molitvu za Caritas, kako bi uvijek bili blizu onih kojima je pomoć najpotrebnija.
Na početku propovijedi kardinal Josip Bozanić istaknuo je kako Caritas Zagrebačke nadbiskupije danas na stalnom smještaju zbrinjava više od 450 djece i odraslih osoba, brojnim programima i projektima izravno pomaže više od 2000 socijalno ugroženih osoba i obitelji, od župnih Caritasa pomoć prima oko 5000 obitelji, a kao poslodavac zapošljava oko 300 djelatnika. Podsjetio je na početak Caritasa kojeg je 29. listopada godine 1933. osnovao je zagrebački nadbiskup Antun Bauer s ciljem povezivanja svih do tada postojećih karitativnih inicijativa i nastojanja u jednu krovnu organizaciju koja će koordinirati i organizirati karitativni rad na području Zagrebačke nadbiskupije.
U ustanovu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije duboko je utkana inicijativa i karitativni rad blaženoga Alojzija Stepinca, koji je neumorno poticao vjernike na karitativno djelovanje. Nadbiskup Stepinac osobito je bdio nad radom Caritasa u tijeku strašnoga vihora drugoga svjetskoga rata. Siromasi i potrebni dolazili su mu znajući da neće otići praznih ruku i žalosne duše. Pomagao je svima bez razlike. Uvijek spreman na odricanje, darivao je sve do osobnih stvari. A pouzdanje u snagu ljubavi crpio je iz kršćanske vjere koja nikada ne zdvaja već u svim situacijama u potrebnome prepoznaje brata ili sestru. Tijekom tih strašnih ratnih godina nadbiskup Stepinac i zagrebački Caritas spasili su tisuće života, prihvatili i zaštitili tisuće izbjeglica i prognanika, prikupili i podijelili tisuće tona hrane te velike iznose novčanih sredstava. U ovoj godini dok obilježavamo desetu obljetnicu proglašenja blaženim kardinala Stepinca želimo i molimo da nam posebno njegovo karitativno djelovanje bude svjetlo i nadahnuće, istaknuo je kardinal Bozanić.
Podsjetio je i kako dolaskom komunista na vlast godine 1945. nastupa teško vrijeme i za Caritas. Komunistički režim Katoličkoj Crkvi zabranjuje karitativno djelovanje. Tako je, dana 2. ožujka 1946. MUP Narodne Republike Hrvatske donio rješenje o zabrani rada Caritasa Zagrebačke nadbiskupije te odredio da se njegova cjelokupna imovina preda Crvenom križu. Komunističke vlasti iste godine osuđuju na smrt svećenika dr. Vilima Nuka, ravnatelja zagrebačkog Caritasa. Smrtna kazna nije izvršena, nego je preinačena u šesnaestogodišnju robiju. Premda je organizirani karitativni rad bio zabranjen, karitativno djelovanje ipak nije sasvim prestalo, jer kršćanska je ljubav domišljata.
Početkom šezdesetih godina protekloga stoljeća nadbiskup Franjo Šeper osniva u Zagrebu podružnicu Međunarodnoga Caritasa, a brigu o karitativnom radu povjerava Jeleni Brajša. Ona je zajedno s nekolicinom suradnika, unatoč brojnim neugodnostima i poteškoćama koje je zadavao komunistički režim, činila ono što je bilo moguće, skupljajući hranu, odjeću i druge potrepštine koje su se dijelile najpotrebnijima. Važan datum za zagrebački Caritas je 8. srpnja 1969., kada je Brajša ispred svog ureda našla kutiju u kojoj je bilo živo dijete. Taj je događaj usmjerio budućnost Caritasa, rekao je kardinal Bozanić, te podsjetio kako je do današnjeg dana Caritas zbrinuo više od četiri tisuće djece. Istaknuo je nemjerljiv doprinos Jelene Brajša, pod čijim je karizmatičkim vodstvom Caritas Zagrebačke nadbiskupije postigao brzi i veliki razvoj te izrastao u najveći biskupijski Caritas, ne samo u zemlji, nego i u ovom dijelu europskog kontinenta. Ne smijemo zaboraviti ono veliko dobro koje je upravo taj Caritas tijekom teških desetljeća do danas činio i čini pod vodstvom Jelene Brajša za ljude raznih životnih dobi, a osobito za djecu novorođenu, napuštenu, obespravljenu i hendikepiranu, upozorio je kardinal, jer ona je vodila Caritas punih 39 godina, od kojih je većina bila Crkvi i vjerniku nenaklonjena; nije se smjelo karitativno raditi, ali ljubav prema Bogu i čovjeku bila je jača, ona je davala snagu da se djeluje; Caritas nije smio postojati, a trebao je djelovati.
U svim tim okolnostima, kao i onim kasnijim u Domovinskom ratu, kada je trebalo brzo raditi, nije uvijek bilo lako postaviti granicu između onoga što je po propisu, a što nije po propisu. I u slučaju Brezovica dokumenti dokazuju da je Brajša određene osobe odmah smijenila s radnog mjesta čim je doznala za zlodjelo. Međutim, u određenom povijesnom razdoblju Brajša je bila predstavnik institucije Caritasa. Stoga je i napad na nju, pogotovo pak višemjesečni medijski linč kojemu je bio izložen Caritas tijekom 2005. godine, puno više od razjašnjavanja pa i kažnjavanja određenog slučaja. Listajući tadašnje medijske zapise koji vrve mržnjom na Caritas i Crkvu, a usput obiluju netočnim informacijama, teško se oteti dojmu da su namjere i cilj bili puno širi od određenoga slučaja. I prošlih se mjeseci iznova napadao Caritas i Brezovica na temelju izmišljene izjave, a da dotični i odgovorni nisu smatrali potrebnim javno se ispričati. “Danas, kada slavimo 75. obljetnicu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, trebalo je ovo pred crkvenom javnošću ponoviti, odajući posebno priznanje gospođi Jeleni Brajša, dugogodišnjoj ravnateljici tog Caritasa, za njezino svjedočenje i rad u Zagrebačkoj nadbiskupiji”, istaknuo je kardinal Bozanić.
Na kraju propovijedi, kardinal Bozanić zahvalio je Caritasu Zagrebačke nadbiskupije, njezinom vodstvu na čelu s predsjednikom Balenovićem i ravnateljicom Lončar, kao i svim djelatnicima Caritasa, te župnim Caritasima i njihovim djelatnicima za ljubav i svjedočenje, te ih sve preporučio zagovoru Presvete Bogorodice Marije i bl. Alojziju Stepincu.
Nakon molitve vjernika u kojoj se molilo za žive i umrle djelatnike, štićenike, dobrotvore, djeca Caritasovi štićenici u narodnim nošnjama prinijeli su kruh i vino.
Na kraju mise kardinal Bozanić je u znak zahvale cijele Zagrebačke nadbiskupije Jeleni Brajša uručio sliku Majke Božje s Kamenitih vrata. Biskup Šaško je istaknuo kako se time želi zahvaliti ženi koja je svojim pogledom tolikima unijela Kristovu nadu u život. Mislimo da nema ljepšega dara od jedinstvenog uresa prikaza Marije koja u naručju drži Isusa. Neka to bude znak zahvale tolike djece i odraslih, mnoštva suradnika koji danas Vama sigurno pružaju svoje ruke i svoje srce. Neka Marijin pogled ublaži boli, gorčinu koju ste okusili, ali još više neka taj pogled bude simbol svih ljudi koji su po vama osjetili okus kršćanske ljubavi i koji će vas gledati očima naše nebeske Majke, rekao je Šaško.
Zahvaljujući na daru, Brajša je izrekla veliko hvala u prvom redu dragom Bogu koji me je poslao na taj najljepši put na zemlji da njegovu ljubav smijem širiti i dijeliti svakom čovjeku. Hvala prvim djelatnicima i svim djelatnicima koji su pridonijeli širenju Božje ljubavi u doba komunizma. Nismo se bojali, čast nam je da smo djeca Božja. Zahvaljujem i mojoj dragoj obitelji i posvojenoj djeci koja su uvijek bila uz mene i nikad nisu okrenula leđa. A oni koji su možda u strahu za svoj posao ili da se možda o njima ne počne pisati, sve opraštam. Mi smo samo ljudi, nitko nije bez grijeha. Grijeh odbacimo, ali nikada čovjeka, poručila je Jelena Brajša.