Zahvlani za azijsku Sinodu

Predraga braćo i sestre!
1. U ovo vazmeno doba biblijski ulomci koje nam bogoslužje predlaže ističu nazočnost i djelovanje Duha Svetoga u prvoj kršćanskoj zajednici. Crkva, utemeljena na svjedočanstvu apostola, vođena je u svom hodu u tijeku stoljeća Duhom Svetim, koji je potiče na put poslanja prema svim narodima i svim uljudbama planeta. Njima ne nalaže ljudske zakone ili tradicije, nego naviješta Radosnu vijest Krista Spasitelja i njegovu zapovijed: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio” (usp. Iv 15,12), s velikim poštovanjem za njihovu kulturalnu baštinu i njihovu religioznu zauzetost.
U godini na osobit način posvećenoj Duhu, pozvani smo s većom pozornošću razmišljati o toj stvarnosti, a osobito uzdići zajedničku molitvu Bogu da pošalje svoga Duha obnoviti zemlju i ojačati svoj hodočasnički narod u povijesti.
2. Godina Dvijetisućita zgodna je prilika za oživljavanje evangelizacije u svijetu. Zbog toga su u tijeku tih posljednjih godina drugoga tisućljeća sazivane izvanredne biskupske sinode za svaki kontinent. Upravo prije tri dana završila je Sinoda posvećena Aziji, a danas vas pozivam da se sjedinite sa mnom u zahvali Gospodinu za taj povijesni crkveni događaj, koji nije samo nanovo promatrao taj drevni i prostrani kontinent, nego opću Crkvu. Bio je to događaj zajedništva, uzajamnog upoznavanja, izmjene darova, sučeljavanja s važnim pastoralnim izazovima. Danas su se i biskupi i drugi članovi Sinode vratili, ili se vraćaju, svojim zajednicama. Neka im Duh Sveti pomogne prolaziti, u različitim zemljopisnim i društvenim prilikama Azije, putovima koje je pokazao za Sinode, da dobro sjeme Evanđelja bude posvuda u obilju prosuto i da donese plodove vječnoga spasenja.
3. S tom namjerom zazivamo zagovor Marijin. Ona je slika Crkve uvijek vođene Duhom Svetim. Marijina nazočnost u Crkvi je zalog i jamstvo dara Duha, koji je u Nazaretu u njoj začeo Spasitelja, a o Duhovima nadahnuo Crkvu koja se rađala, da bi se djelo Otkupljenja pronijelo do krajnjih granica svijeta. Njoj povjerimo poslanje vjernika u Aziji, s očekivanjem i nadama cijeloga čovječanstva.
S dubokom zabrinutošću gledamo na ono što se događa u Indoneziji. Nasilje ovih posljednjih dana izazvalo je smrt mnogih osoba, zajedno sa znatnim razaranjima, dovodeći cijelu zemlju na opasne putove.
Tome plemenitom narodu u ovom je trenutku upućena sva naša ljudska i kršćanska solidarnost. Molimo da u dijalogu i uzajamnom poštovanju osoba i zakona bude zajamčeno zajedničko dobro svih indonezijskih naroda.