U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Ante Mateljan, duhovnik bogoslova don Jure Vrdoljak te vicerektor u bogosloviji don Danko Kovačević.

„Draga braćo i sestre, svake godine u ovo vrijeme Crkva nas poziva na molitvu za jedinstvo svih koji u Krista vjeruju. Završetak Molitvene osmine pada na blagdan Obraćenja svetoga Pavla. Pavao, koji je bio progonitelj kršćana doživio je promjenu. I mi smo pozvani mijenjati se te surađivati s Božjom milošću. U konačnici, cilj sveukupnog ekumenskog djelovanja je promjena vlastitog srca. Kako kaže Drugi vatikanski koncil da istinski ekumenizam počinje s vlastitim obraćenjem. Dakle, cilj ekumenizma nije prvotno jedinstvo samo s drugim nego jedinstvo sa samim sobom, s mojim bližnjim, s mojim bližnjim u Katoličkoj Crkvi, a tek tako očišćeni možemo govoriti o suživotu i miru s drugima. Što budemo bliži Isus Kristu, što se dublje s njim povežemo i njemu obratimo, to ćemo više prevladati međusobne podjele i otuđenja te biti bliži jedni drugima“, kazao je na početku misnoga slavlja Velić.

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana prakticira se i obilježava svake godine u svim Crkvama osobito u zemljama koje su konfesionalno mješovite. Ekumenski sastavljeno tijelo iz pojedine zemlje svake godine odabere temu molitve za jedinstvo i pripremi kratka razmatranja, službu riječi i druge molitvene poticaje za Molitvenu osminu. Opću inačicu ovogodišnjeg molitvenog priručnika pripremila je ekumenska skupina iz afričke zemlje Burkine Faso. Burkina Faso je konfesionalno jako heterogena zemlja u kojoj je većinsko stanovništvo islamske vjeroispovijesti. Nažalost, posljednjih godina kršćani u toj zemlji doživljavaju konstante progone te u mnogobrojnim mjestima kršćani ne mogu vršiti bogoslužje ili katehizaciju.

Svjetska Molitvena osmina 2024. godine održavala se od 18. do 25. siječnja pod biblijskim geslom: „Ljubi Gospodina Boga svojega… i svoga bližnjega kao sebe samoga!“ Središnje razmatranje ovogodišnjeg ekumenskog susreta bila je prispodoba o milosrdnom Samarijancu iz Lukinog evanđelja.

Po završetku misnoga slavlja uslijedila je zajednička molitva. U uvodu je generalni vikar prenio pozdrave splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita Zdenka Križića, protojereja Srpske pravoslavne Crkve u Splitu Milana Kadijevića te protojereja-stavrofora Makedonske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj Kirka Velinskoga.

Prvo čitanje pročitala je predstavnica Makedonske pravoslavne Crkve na makedonskom jeziku, a evanđelje o milosrdnom Samarijancu generalni vikar. U kratkom nagovoru Velić je istaknuo da Isus daje konkretan odgovor na pitanje tko je moj bližnji? „Kako čitamo u evanđelju, nekog su Židova zaskočili, ranili te ostavili na putu. No, iako je bio u potrebi, nisu mu pomogli oni koji su mu najbliži. Nisu mu pomogli ni levit ni svećenik koji inače imaju to u opisu svojega posla. Često, mi koji smo u Crkvi, samo na izvana vršimo djela milosrđa. To nam postane dio posla i svakodnevice. Samarijanac, koji je u očima Židova onaj koji se udaljio od istinske vjere i koji je zastranio, pomaže svojem ‘neprijatelju’. Židovi su gajili animozitet prema Samarijancima i smatrali su ih krivovjercima. No, u konačnici taj Samarijanac pokazuje se kao njegov istinski bližnji. Dakle, Isus se ne da ukalupiti u nekakve ljudske okvire. Istinski odnos prema Bogu pokazuje se u istinskom odnosu prema bližnjemu. To su božanska mjerila“, istaknuo je Velić.

Osvrnuo se i na prvo čitanje u kojem Abraham prima tri stranca. „Mogli smo čuti u čitanju kako Abraham trči ususret neznancima kada ih je spazio. Biblijski pisac ne piše ni tko su ni odakle dolaze već samo da ih Abraham naziva ‘Gospodine moj’. Dakle, on u neznancima prepoznaje Božju prisutnost te ih ugošćava u svome domu. Na kraju, ova trojica objavljuju Abrahamu da će mu žena Sara zatrudnjeti i da će dobiti potomka. Neznanci donose najradosniju vijest u Abrahamovu životu. Gostoprimstvo koje je iskazao drukčijima, različitima, neznancima ponovno je vratilo vjeru Abrahamu. Možemo reći, da istinski susret s onim ‘drugim i različitim’ rađa istinskom radošću“, kazao je Velić.

Na kraju molitvenog susreta generalni vikar pozvao je predstavnike Makedonske pravoslavne Crkve da ukratko predstave sebe i svoju zajednicu.

Nekoć se blagdan Katedre svetoga Petra u Katoličkoj crkvi slavio 18. siječnja. Petar, apostolski prvak i vidljivi poglavar Crkve, označava cilj ekumenske molitve i nastojanja svih kršćana da budu jedno u zajedništvu s Petrom koga je Krist postavio da kao vidljivi poglavar upravlja Crkvom Božjom. Na završetku Molitvene osmine 25. siječnja slavi se Obraćenje sv. apostola Pavla. Pavlovo obraćenje kod Damska označuje način ili metodu kojom je jedino moguće postići jedinstvo, a to je obraćenje svakog kršćanina i svih kršćanskih zajednica.

Papa Pio X. odobrio već 1909. godine Molitvenu osminu, a papa Benedikt XV. 1916. godine preporučio svim katolicima. Praksa Molitvene osmine za jedinstvo kršćana zaživjela je vrlo brzo i na hrvatskim prostorima. Među onima koji su pridonijeli stvaranju drugačijeg mentaliteta u prakticiranju molitve za jedinstvo jest i francuski katolički svećenik Paul Couturier, koji se u više navrata između 1932. do 1937. zalagao za sveopću Molitvenu osminu u kojem bi katolici, pravoslavci i protestanti za jedinstvo mogli moliti zajedno. U tom konceptu koji bi bio prihvatljiv za sve kršćane, ne bi se molilo za jedinstvo koje bi bilo „skrojeno po mjeri“ bilo koje pojedinačne Crkve, nego jednostavno za ono i onakvo jedinstvo za koje je Isus Krist molio na posljednjoj večeri.

Pjevanje tijekom misnog slavlja predvodio je zbog bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačina.