Na Osmom međureligijskom susretu visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj održanom u utorak 7. svibnja 2013. u prostorijama Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Zagrebu, Mažuranićev trg 6, s početkom u 11 sati, sudjelovali su: predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog sisački biskup Vlado Košić, tajnik istoga Vijeća prof. dr. Jure Zečević, protojerej stavrofor Srpske pravoslavne Crkve o. Slobodan Lalić, protojerej Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije o. Kirko Velinski, generalni vikar Evangeličke Crkve u RH Branko Berić, tajnik Sinode Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Republici Hrvatskoj, Branimir Bučanović, predsjednik Saveza baptističkih Crkava u RH Toma Magda, tajnik Evanđeoske pentekostne Crkve u RH doc. dr. Vedran Đulabić, tajnik Jadranske unije konferencija Kršćanske adventističke Crkve Srećko Kuburić, rabin Koordinacije židovskih općina u RH Luciano Moše Prelević, rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj Kotel Da Don i ef. Mevludin Arslani, član Mešihata Islamske zajednice u RH.
Mir i društvena pravda imaju univerzalnu vrijednost i traže odgovornost svih čimbenika u ljudskom društvu uključujući i naše vjerske zajednice. Već kao pripadnici istoga ljudskoga roda, koji svojim specifičnim humanumom u određenom smislu nadilazi, tj. regulira, organizira, kultivira i civilizira našu naravnu razinu, obvezni smo i pozvani biti povezani međuljudskim razumijevanjem i graditi društvo jednakih prilika za sve ljude. To što smo kao ljudi istovremeno i pripadnici vjerskih zajednica i prepoznajemo sve ljude kao Božju djecu još nas dodatno obvezuje na osobitu skrb i zalaganje za kvalitetu ljudskog života, za socijalnu osjetljivost i pravedne odnose među svim sastavnicama i čimbenicima društva, riječju i djelom, u vlastitim vjerskim zajednicama i u zajedničkom općem društvu.
Svjedoci smo mnogoobličnih kriza u društvu, kod nas, u Europi i u svijetu, od kojih je najuočljivija ona ekonomska. Ne mogu se zanijekati brojni napori koje su činile i čine i obnašatelji državne vlasti i naše vjerske zajednice preko svoga karitativnog i humanitarnog djelovanja. Pa ipak, ne može se također zanijekati da je sve to nedovoljno i da kriza ne jenjava nego postaje sve dublja.
Broj ljudi koji kucaju na vrata državnih i naših vjerskih socijalnih i karitativnih ustanova sve je veći, a ne mogu se ne vidjeti oni ljudi koji fizički opstaju zahvaljujući i prekapanju po kontejnerima. Siromasi na našim vratima i ljudi oko kontejnera ukazuju nam da dio ljudi u Hrvatskoj nije više “na rubu gladi” nego doslovno gladuje. Iz dana u dan mladi obrazovani ljudi, koji ne mogu naći posao u svojoj domovini, prisiljeni su na odlazak u druge zemlje, što će imati dugoročne posljedice za hrvatsko društvo u cjelini. Raslojavanje na bogate i siromašne se nastavlja. Sve je veći broj onih koji su nezaposleni, ili koji rade, a za svoj rad ne primaju plaću. Razumijemo poslodavce u njihovoj borbi za preživljavanje ali ih ujedno pozivamo na odgovorno i pravedno ponašanje prema zaposlenicima.
U kontekstu skorog ulaska Hrvatske u Europsku uniju, koji pozdravljamo, svjesni smo i prednosti i izazova povezanih s time. Podržavamo sve njene pozitivne tekovine, ali osuđujemo sve pojave antisemitizma, islamofobije, kršćanofobije i ksenofobije u Europskoj uniji. Sa zabrinutošću konstatiramo da ni najnovije prognoze kompetentnih i relevantnih europskih institucija nisu optimistične za ekonomsku situaciju u Hrvatskoj. Rezignacija zahvaća sve šire slojeve hrvatskog društva. Držimo da nam takvo stanje svima treba biti povod da se upitamo, dokle će razvoj ići u tom pravcu, ima li uopće rješenja za našu ekonomsku krizu, reagiramo li mi na nju ispravno i primjereno i što možemo konkretno, već danas, činiti da bude drugačije, bolje? Ima li ova ekonomska kriza možda narav potresa? Kada se dogodi, ljudi su posve nemoćni pred njim: mogu ga samo konstatirati.
Mišljenja smo da sadašnja ekonomska kriza ipak nema narav prirodne katastrofe pred kojom bismo bili posve nemoćni i da krizu ne moramo samo konstatirati, ako se s njom svi mi u Hrvatskoj odgovornije i učinkovitije uhvatimo u koštac, ako svatko od nas dadne od sebe ono najbolje što ima.
Izražavamo duboko žaljenje zbog učinjenih teških propusta u političkom i gospodarskom životu zemlje, koji su mnoge hrvatske građane doveli do osiromašenja i posvemašnje bijede bez njihove vlastite krivnje i odgovornosti. Iskreno suosjećamo s njima i nerijetko dijelimo s njima iste ili slične probleme. Odbacujemo kao protivne temeljnim ljudskim i ustavnim pravima kao i moralnim načelima naših religija: sve koristoljubive i nepravedne manipulacije učinjene tijekom dosadašnjih privatizacija, ratno i svako drugo profiterstvo, lihvarsko kamatarenje i kreditiranje, nestručno i nesavjesno ophođenje sa zajedničkim dobrima svih građana naše zemlje, nebrigu za očuvanje radnih mjesta, neodgovorno vanjsko i unutarnje zaduživanje zemlje i sve slične prakse koje su našu ekonomski perspektivnu zemlju s brojnim komparativnim prednostima, s iznimnim prirodnim i ljudskim potencijalima, dovele u sadašnje teško stanje. Premda se iz sadašnjeg nezavidnog stanja, unatoč ratu koji mu je znatno pridonio, može opravdano zaključiti da političko i ekonomsko vođenje države, u periodu od osamostaljenja naše države nije bilo dovoljno doraslo svome zadatku, ovom našem apelu ipak nije cilj optuživati ni sadašnju vladu, ni prijašnje vlade, niti bilo koga drugoga. Tu smo gdje smo! Ne bježimo ni od naše vlastite odgovornosti. Cilj ove zajedničke izjave je potaknuti i motivirati sve ključne čimbenike, političke, ekonomske, medijske, vjerske itd., kao i sve ostale hrvatske građane da, svjesni težine i odgovornosti trenutka i situacije, svi mobiliziramo sve svoje snage, svatko u skladu sa svojim mogućnostima, na onom području, na kojem radi i u čemu je najstručniji. Mi nismo ekonomski stručnjaci i stoga nemamo konkretne prijedloge rješenja za kratkoročni izlazak iz ekonomske krize, ali uočavamo kontinuirano pogoršavanje ekonomskog stanja i hitnu potrebu da se čim prije koordiniraju i usklade napori, da bi oni mogli rezultirati i sinergijskim učinkom i da bismo zajedničkim snagama pridonijeli zaustavljanju ekonomskog sunovrata naše zemlje.
Našem ekonomskom stanju, opći je konsenzus, potrebno je liječenje i ozdravljenje. No da bi terapija bila učinkovita i donijela pozitivne rezultate potrebna je točna dijagnoza.
U tom smislu izražavamo uvjerenje da je aktualna ekonomska kriza prvenstveno moralna i etička kriza. Kriza ekonomije je kriza srca i duha, kriza temeljne ljudske formacije i odgoja za empatiju, solidarnost, jednakopravnost i pravednost. Držimo da je ekonomska kriza tek posljedica, a etička kriza, kriza humanosti, uzrok. Negativni ekonomski tokovi korijene se u etičkoj i moralnoj sferi. Ako se, svjesni ili nesvjesni toga, odgajamo i obrazujemo tako da se u svom društvenom međuodnosu i djelovanju sebično i bezobzirno rukovodimo jedino načelom vlastite koristi, osobnog ili skupinskog interesa i profita, zar nas smiju čuditi poremećeni ekonomski odnosi i nedostatak socijalne pravednosti?
Stoga pozivamo, u svrhu postizanja dugoročnih pozitivnih rezultata, na dublji, studiozniji i suptilniji pristup aktualnoj ekonomskoj krizi, osobito s obzirom na formaciju osobe odgojem i obrazovanjem. Držimo da bi rješenju ekonomskih pitanja uvelike pridonijelo, ako bi se više vodilo računa, da odgoj i obrazovanje već od najranije dobi u većem stupnju budu odgoj i obrazovanje za socijalnu pravednost i jednakost, za solidarnost i humanost. Asocijalnost i egocentrično upotrebljavanje drugog čovjeka na svoju korist a na njegovu štetu, mogu se najučinkovitije liječiti i suzbijati primjerenom “socijalizacijom”, to jest razvijanjem osjećaja za bližnje, za njihovu situaciju i potrebe.
Zalažemo se zajednički za razvijanje svijesti i konsenzus svih o potrebi revalorizacije i “popravljanja” jednostranih sustava vrijednosti u sadašnjim sustavima odgoja i obrazovanja, kod nas i u svijetu, koji su nas doveli u sadašnju ekonomsku krizu. Držimo da su nam potrebni novi, kvalitetniji, svestraniji i multidisciplinarno utemeljeni i usuglašeni sustavi, koji će – s onu stranu bilo kakvih ideoloških predznaka – imati više izgleda da tijekom formacije profiliraju zrele, socijalizirane i za druge ljude senzibilizirane osobe kao jamce pravednije (pre)raspodjele dobara i uspješnije ekonomije. Uvjereni smo da tek snažniji naglasak na etičkoj dimenziji suvremenih kriza i bezpridržajna afirmacija neideologiziranih moralnih načela, dugoročnije gledano, može Hrvatsku, Europu i svijet učiniti sretnijim mjestom života za sve ljude i u ekonomskom pogledu.
Držimo da naše vjerske zajednice svojim zajedničkim religijskim vrijednostima i svojim tisućljetnim iskustvom mogu dati svoj značajan doprinos u svrhu moralno-etičke preobrazbe i senzibilizacije svih slojeva za veću društvenu pravednost. Nadahnuće za to nalazimo i u našim svetim knjigama, koje oštro i neumorno osuđuju iskorištavanje drugih i koje se bez pridržaja opredjeljuju za prava obespravljenih, siromašnih, potlačenih i svih koji su upućeni na pomoć drugih. One uvijek iznova ističu potrebu zdravih i ravnopravnih društvenih odnosa, obvezuju na socijalnu pravdu i iskorjenjivanje društvene nejednakosti.
Biblija u Knjizi izreka obvezuje: “Zato idi putem čestitih i drži se staza pravedničkih” (Izr 2, 20), a u Knjizi Ponovljenog zakona nalaže: “Čini, što je dobro i pravo u očima Gospodnjim” (Pnz 6, 18) i “Teži za samom pravdom” (Pnz 16, 20). Novi zavjet navodi i konkretne uzore promjene konvencionalnog sebičnog odnosa prema vlasništvu i materijalnim dobrima: “A Zakej usta i reče Gospodinu: ‘Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko'” (Lk 19, 8). Nakon iskustva “grijeha struktura”, manipulirane i nepravedne privatizacije i privilegiranog bogaćenja selektiranih, Zakejev obrazac ponašanja poziva imućnike i Isusova i našeg vremena i podneblja, da se i sami odvaže, bez prisile sudskih istraga i postupaka, moralno vrednovati svoje stjecanje imetka, te postupiti na sličan način kao Zakej. Hvale vrijedni su primjeri pojedinaca koji nalikuju Zakejevu postupku, ali su oni nažalost toliko rijetki da ostaju bez šire percepcije i većeg broja nasljedovatelja. I Markovo evanđelje nas potiče: “… podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu” (Mk 10, 21). Kur’an također naviješta: “Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobit će nagradu od Gospodara svoga” (Sura 2, 274). Dakako, ako netko ne računa s “nebom”, obećanje “blaga na nebu” teško će ga moći motivirati na iskorjenjivanje neimaštine vlastitim humanitarnim i karitativnim pomaganjem, no u najmanju ruku navedeni reci svakome svjedoče o socijalnoj osjetljivosti religija, o tome koliko je iz vjerničke perspektive važno pomagati siromašne i potrebite. Ovi navodi pokazuju da naše religije upravljaju čovjekov pogled prema Bogu, kao jedinom vječnom uporištu, ali tako da ne odvraćaju pogled od čovjeka i njegovih potreba. Naše nas svete knjige uče da je, uz ljubav prema Bogu, “ljubiti bližnjega svoga kao sebe samoga” više “nego sve paljenice i žrtve” (usp. Mk 12, 33). U Kur’anu, također, nalazimo obvezu poštivanja prava bližnjih: “Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku…” (Sura 17, 26) kao i dužnost konkretne humanitarne skrbi za ugroženije i ranjivije skupine društva: “… darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za one koji žele dobro djelo učiniti” (Sura 2, 236). Po Božjoj objavi i naravnoj spoznaji naše religije naviještaju da pravednost i jednakopravnost moraju biti temelj društva i zalažu se za djelotvornu zaštitu ljudskog dostojanstva svake osobe: “Ne počinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu!” (Lev 19, 15) i “Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih” (Pnz 16, 19).
Uz naše svete knjige izvori koji su zasigurno vrijedni pažnje jesu i socijalni nauci naših vjerskih zajednica, od kojih se neki već preko 120 godina bave i pitanjima društvene pravednosti, primjerice socijalni nauk crkve, koji nudi uravnotežen, moralan i održiv koncept ekonomskih odnosa, relevantan i primjenjiv i izvan njenih okvira, jer kao temeljne principe zagovara dostojanstvo ljudske osobe i ljudska prava, prvenstvo zajedničkog dobra ispred privatnog dobra, solidarnost i subsidijarnost.
Kao pripadnici različitih religija zajednički se zalažemo za pravo ljudi na dostojanstven život, na zaposlenje, primjerenu zdravstvenu skrb i mirovinu, cjelovit i kvalitetan odgoj i obrazovanje, društvenu pravdu i pravednost te zaštitu najranjivijih skupina u društvu. Potičemo ljude na sustavnu međusobnu solidarnost, bez obzira na vjersku, rasnu ili nacionalnu pripadnost, na putu preobražaja pojedinca i društva u kojem živimo, kao što, primjerice, piše u Kur’anu: “A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i susjedima bližnjim, i susjedima daljnjim, i drugovima, i putnicima… (Sura 4, 36).
Svi osobito bolno doživljavamo dramatične slučajeve mnogobrojnih otkaza, stečajeva te obiteljskih deložacija i ovrha, što je povezano s dubokim, često i neizlječivim, traumama u životima pogođene djece i roditelja. Stoga apeliramo na mjerodavne po tim pitanjima, da uz zakonsku i pravnu stranu tih slučajeva, maksimalno uzimaju u obzir i njihovu humanu, socijalnu, pa i medicinsko-psihološku dimenziju, te nastoje osigurati dostatna alternativna rješenja.
Kao izraz naše želje da i na konkretnoj razini pomažemo ljudima, pri našim vjerskim zajednicama djeluju dobrotvorna tijela po kojima nastojimo dati i posve konkretni doprinos na području socijalne i humanitarne pomoći. “Caritas”, “Merhamet”, “Hevra kadiša”, “Diakonia”, “Adra”, “Čovekoljublje”, “Agape”, “Gmah”. Zahvalni smo nadležnim državnim ministarstvima i tijelima te dobročiniteljima s raznih strana za svaki oblik pomoći kod realizacije dobrotvorne svrhe naših projekata, od pučkih kuhinja, preko domova za nezbrinutu djecu do domova za starije i nemoćne te molimo za daljnju potporu i olakšice u tim našim nastojanjima. Da sve ne bi ostalo samo na razini riječi i zagovaranja, suosjećajući s najpotrebitijima u vremenu ekonomske krize, neke naše vjerske zajednice se već niz godina odriču dijela prihoda iz državnog proračuna, na koje bi po ugovorima imale pravo. Na mnogim stranama djeluju volonteri iz naših vjerskih zajednica. Premda svi ti naši zajednički napori nisu i ne mogu biti dostatni da uklone svu oskudicu i neimaštinu u našem društvu, vjerujemo da oni mogu biti znak: znak naše vjere u čovjekovu humanu i suosjećajnu narav, znak nade da može i hoće biti bolje i znak naše ljubavi prema svima koji su pogođeni nedaćama nezaposlenosti, siromaštva i bolesti.
Na kraju još jednom, pozivamo naše vjernike na molitvu i ohrabrujemo sve u Hrvatskoj, u našim vjerskim zajednicama i izvan njih, da u ovo, u pogledu društvene pravednosti osobito osjetljivo vrijeme, u skladu sa svojim mogućnostima, svi pomažemo i neumorno iskazujemo djelotvornu skrb za ljudsko dostojanstvo najugroženijih.

Msgr. Vlado Košić, predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, sisački biskup
Mevludin ef. Arslani, član Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj
Dr. Kotel Da Don, rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj
Luciano Moše Prelević, rabin Koordinacije židovskih općina u RH
O. Slobodan Lalić, protojerej stavrofor Srpske pravoslavne Crkve
O. Kirko Velinski, protojerej Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije
Branko Berić, izabrani biskup Evangeličke Crkve u RH
Branimir Bučanović, tajnik Sinode Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Republici Hrvatskoj
Toma Magda, predsjednik Saveza baptističkih Crkava
Doc. dr. Vedran Đulabić, tajnik Evanđeoske pentekostne Crkve u RH
Srećko Kuburić, tajnik Jadranske unije konferencija Kršćanske adventističke Crkve
Prof. dr. Jure Zečević, OCD, tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog