Na svom redovitom godišnjem susretu u Zagrebu, 22. i 23. siječnja 2001. godine, članovi Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine su, između ostalog, razmatrali dramatičnu situaciju prognanih Hrvata katolika iz Bosne i Hercegovine, koji se momentalno nalaze na području Republike Hrvatske.
Biskupi obiju Biskupskih konferencija ponovno ističu riječi Poruke HBK od 21. rujna 2000. godine s XXI. plenarnog zasjedanja u Poreču: “Pozivamo odgovorne na vlasti da se u skladu sa svojim obvezama (…) pobrinu kako bi se svi prognani i izbjeglice mogli vratiti u svoj zavičaj i u svoje kuće. Protjeranim i izbjeglim Hrvatima iz drugih država neka pruže učinkovitu pravnu i materijalnu pomoć. Onima koji se žele vratiti u svoj zavičaj neka pomognu u ostvarivanju njihovih ljudskih prava i sloboda. Svakako (…) treba paziti da zbog nesigurnosti pred budućnošću ne budu prisiljeni na odlazak iz zavičaja i domovine”.
Solidarni s biskupima iz Bosne i Hercegovine biskupi Hrvatske biskupske konferencije zajedno s njima potiču, kako domaće političare tako i predstavnike međunarodne zajednice, da konačno provedu u djelo svoje zaključke s raznih bilateralnih i multilateralnih konferencija o provedbi Daytonskog sporazuma, posebno o vraćanju svih osnovnih ljudskih i građanski prava i sloboda – također i prognanim katolicima iz Bosne i Hercegovine, koji se žele vratiti u svoj zavičaj.
Biskupi HBK izražavaju solidarnost i potporu, prema mogućnostima i materijalnu, u obnavljanju uništenih župa u Bosni i Hercegovini.
Uočavajući teške prilike – nezaposlenost, izostanak mirovina, socijalnu i zdravstvenu nezbrinutost i drugo – u kojima se u Hrvatskoj nalaze katolici (i drugi) prognani iz BiH, biskupi HBK pozivaju svoje svećenike i vjernike da pokažu kršćansku solidarnost u pružanju svekolike pomoći svojoj braći u nevolji. Posebno je važno da (nad)biskupijski i župni Caritasi s dodatnim naporima priskoče u pomoć i pokažu svoju bratsku ljubav na djelu.

Biskupi HBK i BK BiH