"Zaključimo u miru stoljeće nasilja"

Ovih je dana objavljen “Dokument rada” u pripremi za Drugo europsko ekumensko zborovanje koje će se održati u Grazu, u Austriji, od 23. do 29. lipnja iduće godine na temu “Pomirenje, dar Božji i izvor novog života”. Dokument je izradilo Pripremno vijeće u čijem se sastavu nalazi 29 članova iz 18 europskih zemalja koji predstavljaju Vijeće biskupskih konferencija Europe (CCEE) s katolieke strane i Konferencije europskih Crkava (KEK), s protestantske i pravoslavne strane. Vijećem su predsjedali mitropolit Danijel iz Moldavije i Bukovine i helsinški biskup Paul Verschauren.
Dokument će biti dostavljen svim europskim kršćanskim Crkvama kako bi izrazile svoj sud koji će potom uputiti CCEE-u i KEK-u do 31. siječnja iduće godine. Na temelju njihovih ocjena bit će izrađena konačna verzija tog dokumenta o kojem će se raspravljati na skupu u Grazu. Sadašnja verzija dokumenta podijeljen je u dva dijela. Prvi dio donosi prijedlog “Poruke iz Graza” koja bi trebala biti prihvaćena na zborovanju. Drugi dio sadržava “mogućnosti za djelovanje” u svrhu pomirenja između kršćanskih Crkava u Europi. Prema namjerama organizatora dokument će sadržavati i treći dio sa zaključcima radnih skupina ekumenskog zasjedanja. Na svršetku radova ta tri dijela će sačinjavati “Dokument iz Graza” kao plod Drugoga europskog ekumenskog zborovanja.
Prenosimo dijelove pripremnog dokumenta:
1. Svjedočenje kršćana i služba pomirenja
“Europa treba pomirenje. Ali, ne manje zauzeto, mi svjedočimo: Europa želi pomirenje. Jedva nekoliko godina prije početka trećeg tisućljeća, sklapamo sporazum koji nas obvezuje da činimo sve što je moguće kako bi ovo dvadeseto stoljeće, zasićeno nezapamćeno okrutnim i barbarskim ratovima, završilo u miru, pravednosti i dostojanstvu. Želimo li uspjeti u toj namjeri moramo se pomiriti”.
“Čestitost nas navodi da ustvrdimo da sve što smo rekli glede povijesti naših naroda jednako vrijedi i za povijest naših Crkava. Zahvaljujemo ekumenskom pokretu za sve što je u tijeku ovog stoljeća omogućio ponovno pronaći”. Unatoč tome “osvjedočili smo se o krivnji jednih prema drugima” kako to svjedoče vjerski ratovi. Stoga “kako se usuđujemo proglašavati poruku pomirenja pred svijetom ako nismo uzajamno pomireni?”
2. Mogućnosti kršćanskog zauzimanja za pomirenje
“Nedostatak vidljivog jedinstva između europskih Crkava očituje se u neposobnosti Crkava da prepoznaju uzajamna otajstva. Novo pitanje koje se javilo u ovom stoljeću, tiče se različite prakse Crkava glede ređenja žena za svećeničku ili prezbiterijsku službu. Za neke Crkve, poput pravoslavne i katoličke, duboki teološki problemi ocrtavaju se u prilog tom pitanju. Za druge Crkve, nasuprot tome, ređenje žena izvor je velike radosti i blagoslova”.
“Brojne žene i brojni muškarci smatraju da darovi, sposobnosti i osjetljivost žena na teološkom polju nisu u dovoljnoj mjeri uzeti u razmatranje u Crkvama. Zašto ta uzdržljivost? Brojne žene žrtve su nasilja i nepravde unutar svojih zajednica. Ako naše Crkve žele izvorne zajednice muškaraca i žena, kako ih je Bog želio, te potlačenosti i zapostavljanja moraju biti nadvladane”.
“U desetljećima koja dolaze, u Europi će bit osobito važno ponovno ustanoviti odnose između Crkava i židovstva, kao i odnos s Izraelom. Morat će se voditi računa o već postignutim rezultatima u prethodnim susretima i dijalozima, upoznavajući širu javnost s njima. Razmatranje bolne prošlosti neophodno je potreban uvjet svakog istraživanja izvornog zajedništva”.
“Rastući utjecaj Islama, s njegovim mnogostrukim oblicima, mora navoditi kršćane na prijateljstvo s tom religijom. Uz široko informativno djelovanje neophodno je promicanje susreta i nadvladavanje brojnih predrasuda. Kršćanske Crkve pozvane su brinuti se za to pitanje bez odgađanja”.
“Europske Crkve moraju izgrađivati mostove pomirenja između naroda i pojedinaca, građana #!jedinog svijeta#!, svijeta jedinstvena u bogatoj i stalnoj različitosti”.