Zadar, (IKA) – Međunarodni Kongres “Humanae vitae za sva vremena – ljudska spolnost življena u velikodušnosti i razboritosti” održan je u Zadru od 28. do 30. studenoga u povodu 40. obljetnice objavljivanja enciklike “Humanae vitae” pape Pavla VI. Kongres su organizirali Ured HBK za obitelj, Zadarska nadbiskupija, Hrvatsko katoličko liječničko društvo i Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Zadarske županije i Grada Zadra, uz potporu Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Sudionici Kongresa, predvođeni koordinatorom Središnjeg organizacijskog odbora dr. Petrom Krešimirom Hodžićem, zaključke rada Kongresa sabrali su u sljedećoj zaključnoj izjavi:

“Na otvaranju Kongresa s radošću smo i zahvalnošću slušali riječi poruke koju nam je uputio Sveti Otac Benedikt XVI. On nas je očinskom ljubavlju pozvao na dublje promišljanje o otajstvu i daru ljudskoga života kao i na osobno svjedočenje: “Prokreativna bračna ljubav, otvorena rađanju djece u uzajamnom nesebičnom darivanju muža i žene, ne samo da nalikuje nego i sudjeluje u stvaralačkoj Božjoj ljubavi, koja se konkretno priopćuje dozivajući u život ljudske osobe. Isključiti ovu komunikativnu dimenziju posredstvom djelovanja koje priječi prokreaciju značilo bi poricati intimnu prirodu supružničke ljubavi. Neka primjer i svjedočanstvo tolikih roditelja doista bogatih vjerom i pouzdanjem uvijek bude na ohrabrenje i utjehu onima koji svoju očinsku i majčinsku odgovornost žive s poteškoćama ili nesigurnošću”. Kongres je istaknuo: suvremenost enciklike Humanae vitae koja govori o naravnom zakonu i moralnom življenju spolnosti kao trajnim vrijednostima; proročku dimenziju enciklike jer su se ostvarila njena predviđanja o danas sve vidljivijim posljedicama otklona od prirodnog i moralnog življenja spolnosti; cjelovitost i ljepotu ljudske ljubavi i spolnosti prema Božjem planu u smislu dobrobiti koju čovjek ostvaruje ako prihvaća i živi u skladu s tim planom; bogatstvo nauka Crkve, koji ne samo da ne proturječi znanosti već daje pozitivan doprinos istraživanjima koje humanističke i znanstvene discipline razvijaju u korist čovjeka i društva; glavno strujanje današnjeg društva, unatoč nametanjima alternativnih strujanja, u središte stavlja upravo obitelj utemeljenu na braku između žene i muškarca; potrebu novog feminizma koji potvrđuje savez žene i života uz sve potpunije očitovanje ‘ženskog genija’ u različitim područjima života, zauzimanju žena za život i svekoliku humanizaciju društva u istinskoj ravnopravnosti spolova; zanemarivanje duhovne dimenzije spolnosti dokida istinski smisao i cjelovitost ljudske ljubavi; metode prirodnog planiranja obitelji (PPO) su znanstveno i klinički utemeljene, imaju visoku pouzdanost te donose brojne zdravstvene, psihološke, duhovne, ekonomske, ekološke i druge dobrobiti za pojedinca, bračni par, obitelj i društvo; premda je trenutno na putu prema izumiranju, još uvijek postoje tragovi nade za demografski oporavak hrvatskog društva uz značajno bolje zauzimanje odgovornih institucija, pojedinaca i skupina; nužnost međusobnog umrežavanja i povezivanja radi razvoja sustavnog i standardiziranog pristupa promicanja i podučavanja metoda PPO-a.

Organizatori kongresa i više od 200 sudionika, potaknuti porukom enciklike ‘Humanae vitae’, od različitih institucija očekuju da u smislu njene poruke istinski surađuju u ostvarivanju projekata usmjerenih na odgoj za vrjednote, promociju braka, obitelji i zaštitu života te traže: 1. od odgojno-obrazovnih institucija da osiguraju provođenje programa cjelovitog odgoja mladih za velikodušno i razborito življenje spolnosti poštujući roditeljsko prioritetno pravo da odlučuju o odgoju svoje djece; 2. od crkvenih struktura da u skladu s postojećim dokumentima i odlukama PPO dobije primjereno mjesto u formaciji pastoralnih djelatnika, pastoralu mladih, obiteljskom pastoralu i pastoralu zdravstva te da omogući ostvarenje projekta sustavnog promicanja i podučavanja prirodnih metoda u redovitom pastoralu, a poglavito u župama i obiteljskim savjetovalištima; 3. od institucija stručnog srednjoškolskog, višeg i visokog obrazovanja da u redovite programe stručne formacije i trajne edukacije zdravstvenog osoblja i ljekarnika uključe sadržaje o PPO; 4. od zdravstvenih ustanova, da poštujući postojeće kodekse Hrvatske liječničke komore i Hrvatskog liječničkog zbora, PPO postave u temelj skrbi o prokreativnom zdravlju, osobito u slučaju problema u postizanju začeća; 5. od znanstvene zajednice da se svojom djelatnošću pridruže stvaranju baze znanja te vjerodostojnoj interpretaciji znanstvenih činjenica o plodnosti i PPO-u čineći ta znanja dostupnima široj javnosti; 6. od sredstava javnog priopćavanja da na primjeren, cjelovit i današnjem čovjeku razumljiv način prenose istinu o ljudskoj spolnosti i PPO-u”.