Zaključna poruka susreta europskih i afričkih biskupa

Naš susret među biskupima: povijesni događaj

Vijeće Biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara (SECAM) te Vijeće biskupskih konferencija Europe (CCEE), pod pokroviteljstvom Kongregacije za evangelizaciju naroda i uz suradnju različitih ustanova koje se bave solidarnošću, organizirali su Simpozij, koji je u Rimu od 10. do 13. studenoga okupio 50 afričkih i 50 europskih biskupa, na temu “Zajedništvo i solidarnost Afrike i Europe”. Potrebno je iznaći načina da se ovaj započeti rad zajednički i nastavi. Susret je održan u ozračju molitve, međusobnoga osluškivanja i međusobne iskrenosti, u ozračju istinskoga poštivanja drugoga, u stvarnom sakramentalnom bratstvu u Kristu koji nas poziva i šalje u naše mjesne Crkve. Kroz razmjenu mišljenja punu poštovanja, kroz analizu bez lažnih obzira, kroz promišljanje obogaćeno doprinosom brojnih referenata, učinili smo razvidnom svoju “brigu za sve Crkve” (2 Kor 11,28). Mnogo toga možemo jedni drugima dati i jedni od drugih primiti u složnoj radosti, zajedničkoj vjeri, misionarskom poletu, u djelovanju na preobrazbi naših društava u globaliziranom svijetu koji traži svoj smisao, u kojem se temeljne vrijednosti često negiraju ili krše. Mi biskupi, službenici nade, i dalje želimo skupa promišljati o svojoj zajedničkoj odgovornosti za stvaranje pravednijih odnosa među našim zemljama i za jačanje razmjene među Crkvama naših dvaju kontinenata. Na kraju ovog našega skupa, upravljamo ovu poruku vama, vjernicima naših mjesnih Crkava koje djeluju na našim dvama kontinentima, kao i svima vama, muškarcima i ženama dobre volje. Ova poruka sažima naše analize i uvjerenja, te nas obvezuje da, upravljajući pogled prema budućnosti, ojačamo svoju suradnju i združimo svoje snage te se podržavamo u zadacima koji stoje pred nama.

Živjeti zajedništvo i solidarnost između Afrike i Europe

Naš je susret omogućio da se baci novi pogled na naše povijesti i na naše međusobne odnose, pogled istine i dobrohotnosti, prepoznajući primljene darove. Dijelimo zajedničko nasljeđe i viđenje čovjeka koji ima Kristov lik.

… u Crkvi prisutnoj u svijetu

– Povijest je obilježila odnose između Afrike i Europe, među našim narodima, zemljama i ustanovama, ponekad i uz teška kršenja ljudskoga dostojanstva. Danas su nezaposlenost, isključenost, težak teret dugova, korupcija, iskorištavanje osoba i uništavanje prirodnih dobara, pandemija AIDS-a, nedostupnost medicinske skrbi i nepismenost izazovi s kojima se također valja suočiti. Zbog toga trpimo i izričemo svoju solidarnost s onima koji su žrtve svega toga.
– Ta zla traže od nas kao i od vlada i međunarodnih ustanova pozornost i brigu. Upućujemo svoj poziv Afričkoj uniji i Europskoj uniji da u sljedećem desetljeću za cilj odrede iskorjenjivanje tragedije gladi. Podsjećamo isto tako bogate zemlje na njihovu preuzetu obvezu da 0,7% svoga BDP-a namijene za javnu pomoć razvoju. Pet je zemalja to već učinilo; dakle, moguće je. Više nego o milosrđu, ovdje se radi o poštivanju zadate riječi i o pravdi. Milosrđe pretpostavlja pravdu.
– Držimo kako poštivanje ciljeva razvoja u ovom tisućljeću predstavlja najbolju prigodu da se okonča siromaštvo u Africi. Neumorno ćemo podsjećati svoje vlade kao i Europsku uniju na potrebu otpisivanja dugova i na potrebu pravednih trgovinskih pravila te svjetskoga poretka po ljudskoj mjeri.
– Pred situacijama koje su označene nasiljem i nepravdom, dužnost je naših Crkava da se uključe upravo ondje gdje dolazi do društvene isključivosti i do sukoba. Djelujmo svuda u korist pravde i mira, nastojeći na pomirenju i obrani ljudskih prava. Dostojanstvo osobe i potrebe naroda ostaju danas više nego ikada u središtu naše zajedničke odgovornosti.
– Neki kršćani sudjeluju u odlučivanju na području ekonomije i politike. Mi biskupi, želimo biti uz njih, ojačani socijalnim naukom Crkve što ga moramo bolje promicati u našim mjesnim Crkvama, u našim zemljama i na našim kontinentima.

… u Crkvi nositeljici nade, koja živi navještaj i dijalog

– Zahvalni smo zbog razmjene osoba, svećenika, redovnika, redovnica, laika, koji djeluju kao misionari na naša dva kontinenta. U životu naših Crkava, moramo, danas još i više, bolje pratiti darivanje i primanje vjere brigom oko međusobne podrške u formaciji ovih djelatnika evangelizacije.
– Ohrabrujemo laike Crkava naših kontinenata da svjedoče svoju vjeru, da budu svjesni svoje nade, da promiču konkretne pothvate dijeljenja i solidarnosti putem uravnotežene suradnje, koja mora odgovoriti na zahtjeve pastorala u službi poslanja Crkve i na potrebu cjelovitoga razvoja čovjeka.
– Na naša smo dva kontinenta pozvani na dijalog s drugim religijama, posebice s islamom, premda u različitim uvjetima. Moramo pomiriti poštivanje vjerskih sloboda, razumijevanje i želju za suradnjom, na što nas poziva II. vatikanski sabor (Nostra Aetate 3), s ozbiljnim i nedvosmislenim navještajem svoje vjere u Krista i naše kršćanske tradicije. Taj bi se dijalog morao odvijati recipročno.

…u Crkvi u brizi za vrijednosti koje valja promicati i za izgradnju zajedničke budućnosti

– Višestruki uzroci smrtnosti u Africi i Europi prisiljavaju nas na promicanje “kulture života”. Imamo, doista, zajedničke vrijednosti: prvenstvo Boga, onostranost, smisao života, zajedničarsko poimanje osobe, obitelj kao temelj društva, danas duboko povrijeđena i u potrebi osobite pastoralne skrbi.

– Potvrđujemo da je Europi potrebna Afrika, a Africi Europa, te da Europa i Afrika skupa imaju poslanje pred svijetom. Pozivamo katolike u našim zemljama da uđu u obnovljeni odnos, u duhu zajedništva kako bi djelovali skupa, jer od budućnosti jednih ovisi budućnost drugih.

“Duc in altum”: izvezi na pučinu

Mi, biskupi Afrike i Europe, zajedno s vama, dragi Kristovi vjernici, odgovarajući pozivu Svetoga Oca na početku ovoga tisućljeća na “maštovitu ljubav” (Novo millennio ineunte, 50)
– palimo solidarnost plamenom kršćanske ljubavi
– djelujemo u cilju ostvarenja novoga svjetskoga poretka, zauzeto izgrađujući civilizaciju ljubavi.
Vjernici, kršćani Afrike i Europe, a osobito vi mladi naših kontinenata i svijeta, s vašim biskupima, budite svjesni da ste “narod obećanja”, Crkva, obitelj Božja, koja u povijesti slijedi svoga Spasitelja, oživljena silom Duha, da ste poslužitelji nade, ona prva straža, spremna prepoznati “znakove vremena”!
Predlažući sveopćoj Crkvi godinu posebno posvećenu Euharistiji, Sveti otac nam je uputio novi izazov. Euharistija izgrađuje Crkvu i vrhunac je i izvor našega zajedništva i našega crkvenoga jedinstva. Pozvani smo od Ivana Pavla II. i da se zauzmemo na putu solidarnosti u službi najmanjih: “Euharistija nije samo izraz zajedništva u životu Crkve; ona je i plan solidarnosti za čitavo čovječanstvo” (Mane nobiscum, Domine, 27).
Naš svijet u bolovima stenje i čeka. Vjerni Bog nada se u nama. Krist hoda s nama. Duh nam udjeljuje svoju silu. Neka nas Marija, Majka nježnosti, čašćena u svim našim jezicima, prati na putu zajedništva i solidarnosti između Afrike i Europe!