Zadar, (IKA) – “Ja sam Božji suradnik. Neka to postane naša temeljna i životna orijentacija. Tko svoj život tako shvati i živi, kao suradnju s Bogom, taj je našao zvijezdu vodilju. Sve brige i dužnosti, svi uspjesi i neuspjesi obasjani su svrhunaravnim smislom.
Nije važno što je tko u životu, koje zvanje vrši. Važno je kako živi zvanje koje mu je Bog namijenio”, jedna je to od misli blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka, pročitana na meditativno-glazbenoj večeri “Zapis u Oblaku” u utorak 20. siječnja u dvorani Sjemeništa Zmajević u Zadru.
Susret je organizirao Zmajski stol Zadar Družbe Braće Hrvatskog zmaja čiji je mons. Oblak bio član, a održan je u uspomeni i zahvalnom sjećanju u povodu prve godišnjice njegove smrti.
Program su priredile Marija Rušev i Elvira Katić, a sadržavao je Oblakovu prozu i poeziju Karola Wojtyle s kojim je nadbiskup Oblak surađivao u radu Drugoga vatikanskog sabora.
Stihove iz Wojtyline poezije interpretirala je dramska umjetnica Milena Dundov; njihov sadržaj pokazuju naslovi Wojtylinih pjesama: “Nada koja nadilazi kraj”, “Majke poznaju takve trenutke”, “Slab je puk”, “Domovina” i “Tebe zovem”. Tonči Ražov i Luka Jurjević, učenici Klasične gimnazije Ivana Pavla II. Zadar, interpretirali su dijelove iz knjiga koje je Marijan Oblak objavio: “Karizme, crkveni pokreti, laici”, “Služitelji riječi”, “TV i Radio kateheze”, “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga” i “Vjerujem”.
Koncilski otac Oblak veliku je podršku pružao angažmanu laika, smatrajući da crkveni pokreti nisu planirani u nekom pastoralnom “laboratoriju”, nego niču iz vjerničke baze.
Premda se niz odrednica pokreta čine idealnim prikazom, na večeri “Zapis u Oblaku” mladi su podsjetili i na sljedeće nadbiskupove riječi: “Članovi pokreta su prvi svjesni da oni nisu idealni ljudi. Podložni su svakoj ljudskoj slabosti. Oni dobro znaju da živjeti Evanđelje nije lako. Zahtjevno je, ali moguće. Put blaženstva je hrapav i dugoročan. Kreposti se ostvaruju cijelog života. Pokret u tome pomaže”.
Nastupili su i učenici zadarske Glazbene škole Blagoje Bersa i solistica Stjepana Lukašević uz pratnju Marije Buturić za gitarom, ujedno učenice Klasične gimnazije. Upravo se mladima nadbiskup Oblak često obraćao, a jedan interpretirani “Zapis u Oblaku” glasi: “Primit ćete snagu Duha Svetoga pa ćete mi biti svjedoci u Zadru, Dalmaciji, Hrvatskoj. Bit ćete mi svjedoci u obitelji, na ulici, školi, radionici, tvornici, radilištu, fakultetu, uredu, poslu. Svjedočite o ljepoti vjere koju imate, o čvrstoći istine koju poznajete, oproštenju grijeha što ste ga zadobili, spasenju i milosti što u vama prebiva. Svjedočite o sreći da ste djeca Božja i da ste sve te darove primili po Isusu Kristu”.
Na te su Oblakove misli podsjetili mladi na večeri zaključenoj Wojtylinim stihovima “Čovječe, ti u kojem se susreću ljudsko dno i vrhunci ljudski… Tebe zovem, tebe tražim, i ne govorim ‘dođi’ nego jednostavno ‘budi'”.

.