Zagreb, (IKA) – Plenarna skupština Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP), 43. po redu, započela je u srijedu 26. listopada u dominikanskom samostanu u Ivanićgradskoj ulici u Zagrebu.
Tijekom dvodnevnog rada skupštine koja kao glavnu temu ima “Razlog i smisao ujedinjenja Konferencije i Unije: perspektive za budućnost”, prema novom Statutu bit će izabrano vodstvo HKVRPP-a.
Članovima skupštine se nakon pozdrava predsjednice Hrvatske unije viših redovnih poglavarica (HUVRP) s. Marie-Ane Kustura i predsjednika Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP) fra Ivana Paponje, obratio nadbiskup Mario Roberto Cassari. Nuncij je obznanio proglas kojim je Sveta Stolica, odnosno Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, 12. veljače 2011. odobrila Statute Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica.
Skupu je pročitano i pismo dubrovačkog biskupa i predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života Mate Uzinića, koji čestita ujedinjenje Konferencije i Unije u Hrvatsku konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, i službeni proglas novog Statuta kojim se na razini Republike Hrvatske utemeljuje zajedničko upravno tijelo svih redovnika i redovnica.
Plenarno predavanje “Razlog i smisao ujedinjenja Konferencije i Unije i perspektive za budućnost” održao je o. Jakov Mamić. Sagledao je temu pod teološkim i ekleziološkim vidom, zaključivši da je takva ujedinjena Konferencija “izraz naravi i potreba redovničkog života kako ga ocrtava koncilski i poslijekoncilski nauk Crkve” te da “Statut Konferencije ničim ne uvjetuje ni jednu redovničku zajednicu u njezinom specifičnom življenju karizme i poslanju u Crkvi i svijetu; naprotiv: stavlja na uslugu bogatstvo mnoštva da bi se specifično što autentičnije ostvarivalo i djelovalo”. “Statut pomno preporuča česte i redovite kontakte s Kongregacijom, te održavanje aktivnog odnosa punog povjerenja s HBK i pojedinim biskupima. Ničim u ovom obliku Konferencije nije narušena narav osoba ili zajednica kleričkog karaktera (redovnici svećenici) niti onih samo redovničkog karaktera (sestre i braća redovnici), ali je podvučeno zajedničko blago Crkve koje tvore sve osobe posvećenog života”, istaknuo je Mamić, zaključivši da je “ujedinjena konferencija okolnost redovništvu dobrog i pravovremenog ispita vlastite savjesti o samom sebi i o svojem poslanju danas prema potrebama Crkve u skladu s karizmom redovništva kao takvoga”. “Čini nam se da je to neizbježni korak u vremenima kada sve teži k određenom jedinstvu, premda se, istodobno, ogromna pozornost poklanja specifičnostima koje su uvijek u funkciji cjeline: tako, u svijetu gospodarstva standard, u svijetu znanosti: čovjek, u svijetu politike: učinkovitost, u svijetu religije: sveto. I na koncu, Konferencija (bila u ujedinjenom ili dvojnom obliku), sama po sebi neće značajnije pridonijeti niti kvalitetnijoj naravi i poslanju posvećenog života, niti uočavanju potreba Crkve i svijeta, ako se svi njezini članovi ne postave odgovorno pred izazove sekularizacijskog procesa Crkve i laicizacijskog procesa društva, te ako ne stave svoj najbolji ljudski i materijalni potencijal u funkciju Radosne vijesti koja ima snagu, unatoč svemu, stvarati novi svijet po mjeri Božje ljubavi prema čovjeku i svijetu”, zaključio je u Mamić.