Zagreb, (IKA) – Katehetska jesenska škola za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama započela je u petak, 6. studenoga u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Na školi s temom „Zajedništvo u različitosti” u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje okupilo se tristotinjak odgojitelja i odgojiteljica u vjeri iz cijele Hrvatske. Početku Škole nazočili su i načelnica Odjela za rani i predškolski odgoj pri Ministarstvu znanosti,obrazovanja i sporta prof. Marija Ivanković, voditeljica vjersko prosvjetne službe za islamski vjeronauk u Republici Hrvatskoj prof. Emina Mešić, viši savjetnici za vjeronauk u školi Agencije za odgoj i obrazovanje Anica Mlinarić, mr. sc. Gordana Barudžija i Dalibor Adžić, kao i predstojnici Katehetskih ureda pojedinih biskupija.
Rad Škole započeo je predstavom „Djeca nose svjetove na dlanu” temeljenom na „Hvalospjevu stvorova” u izvedbi djece Dječjeg vrtića „Brat sunce” koji vode sestre franjevke od Bezgrešne na Pantovčaku u Zagrebu.
Predstojnik NKU-a izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin otvarajući Školu, sudionicima je prenio pozdrave predsjednika Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, te izrekao dobrodošlicu u ime svojih suradnika. Ukazujući na važnost teme ovogodišnje škole, naglasio je kako odrasle osobe kojima je povjereno bavljenje djecom „u okviru službe koju imaju trebale bi težiti zajedništvu različitosti i biti prvi primjeri ili učitelji te različitosti koja bi bila bogatstvo, a ne koja bi bila uništavana”. Nadalje je istaknuo, kako je promišljajući onih dana o ovoj temi okrenuo stranice Svetoga pisma, te pokušao vidjeti koliko se u Svetom pismu spominje djecu, u kojem kontekstu, koja su njihova imena, sudbine.
Listajući stranicu po stranicu shvatih da kako u Starom, tako onda i u Novom zavjetu prepoznaje se živote djece onda kad su u odrasloj ili zreloj dobi nešto postigli. Iz perspektive odraslih prikazivali su se tako i životi djece. Bilo je tu tragičnih, ali i sretnih djetinjstava. Zanimljiva je između ostalog činjenica da se većina djece spominju kao braća ili kao sestre, rijetko kao pojedinci: Kain i Abel, Marija i Marta, Ezav i Jakov. No, nećete vjerovati, ali ono što im je zajedničko osim krvi, je konkurencija, međusobna napetost, različitost, rekao je dr. Pažin. U tom duhu pozvao je na promišljanje teme kroz predavanja i radionice.
U pozdravnom govoru, prof. Marija Ivanković je posebno izrazila radost prisutnosti prof. Mešić. U ovoj je prigodi rekla, kako je ovih dana Islamska zajednica u RH verificirala svoj program vjerskog odgoja koji će se uskoro pojaviti i u vrtićima, te je zahvalila i prof. Pažinu i njegovim suradnicima koji su pomogli da dođe na svjetlo dana takav program, prvi nakon katoličkog vjerskog odgoja u dječjim vrtićima u RH.
Ukazujući na odlike hrvatskog modela obrazovanja u predškolskoj dobi, koji za razliku od onih europskih prepoznaje kreativnost i duhovnosti, te povezujući to s temom Škole, prof. Ivanković je rekao kako se „samo se sa zajedništvom može doći do velikih ciljeva, i to na svim razinama”. Stoga, je potrebno svjedočenje pravog zajedništva, življenje stvarnog zajedništva u svakoj obitelji, dječjem vrtiću, župnoj zajednici.
Upravo smo mi odgojitelji u vjeru, mi koji radimo s djecom i za djecu pozvani izići iz vlastite osobnosti i ići svim susretima ususret u različitim životnim situacijama, baš poput Isusa, rekla je, no podsjetila je kako Samarijanka dolazeći u svoje selo nije stavila sebe u prvi plan, nego Boga kojeg je susrela.
Naime, preobrazba pojedinca počinje u gradnji kvalitetnih odnosa, zajedništvo i nije ništa drugo doli stvaranje kvalitetnih odnosa i malim zajednicama u kojima živimo i širimo tu kvalitetu na druge, naglasila je, te u tom vidu spomenula i na program „pedagogije zajedništva” koji dobro zaživljava u Hrvatskoj, jer sudionici vide ljepotu zajedništva u dijeljenju i primanju.