Split, (IKA) – Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola s temom “Roditelji i njihova suodgovornost u odgojno-obrazovnom sustavu kroz prizmu vjeronauka u školi” započela je u četvrtak 26. kolovoza u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Na školi, koja se 11. godinu za redom održava u Splitu, u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH, okupilo se oko 400 osnovnoškolskih vjeroučitelja i vjeroučiteljica, kao i predstojnici i predstojnice (nad)biskupijskih katehetskih ureda te profesori na teološkim i drugim učilištima.
Program je započeo molitvom koju su pripremili vjeroučitelji iz Dubrovačke biskupije. Pozdravljajući okupljene vjeroučitelje i organizatore, splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, predstavnike ministarstva i HBK, predavače te domaćine ravnatelja Sjemeništa, Gimnazije i KBF-a u Splitu što su i ove godine ustupili svoje prostorije, voditelj Povjerenstva za organizaciju i predstojnik Katehetskoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Josip Periš izrazio je nadu kako će i ova katehetska škola donijeti vjeroučiteljima nova saznanja, obogatiti ih novim iskustvima što će ih sigurno ohrabriti, potaknuti i motivirati za nove izazove pred kojima stoje na početku još jedne školske godine.

Okupljenima se obratio i nadbiskup Marin Barišić, koji rado i redovito dolazi na Katehetske ljetne škole i prati rad vjeroučitelja kako bi ih ohrabrio u njihovu daljnjem radu i zahvalio im za dosadašnji doprinos pastoralu Crkve. “Tema je aktualna, važna i izazovna kako za vjeronauk tako i za sam školski odgojno-obrazovni sustav”, ustvrdio je nadbiskup te dodao: “Vjerujem da svi osjećamo kako je danas teško odgajati te nam se nameće pitanje: ne kako odgajati nego je li uopće moguće odgajati?” U tom je surječju podsjetio na negativne pojave suvremenog doba koje su smetnja na putu odgoja i sazrijevanja mladoga čovjeka u zrelu osobu. Relativizam, nihilizam, poljuljana ljestvica vrednota, svođenje čovjeka na biologizam, negativno poimanje roditeljstva tj. gledanje na roditelje kao na nasilnike od kojih treba zaštititi djecu… sve to otežava cjelovit odgoj djece te sve češće dovodi do rastakanja obitelji a time i društva. Stoga je još važnije poticati i ostvarivati suradnju (vjero)učitelja i roditelja u odgojno-obrazovnom sustavu. Roditelji su prvotni odgojitelji svoje djece i njihovo je neotuđivo i nezamjenjivo pravo i dužnost skrb za odgoj i obrazovanje vlastite djece, a škola, Crkva, predškolske odgojne ustanove su delegirane ustanove koje pomažu roditeljima u ostvarenju njihove zadaće odgoja i obrazovanja. Posebnu ulogu i zadaću u tomu imaju vjeroučitelji i školski vjeronauk, pružajući pravi primjer suradnje te nudeći kršćansku sliku svijeta i smisla života. Zaželjevši plodan i blagoslovljen rad Katehetske škole, nadbiskup Barišić potaknuo je roditelje i (vjero)učitelje na zajedničko učenje kako bi zajedno i odgajali djecu, “naše proljeće i budućnost”.

Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović u pozdravnom je govoru istaknuo kako živimo u vremenu gospodarske ali i duhovne i moralne krize u kojem nam se nameće poremećeni sustav vrijednosti te se stvaraju različite psihoze, defetizam i beznađe. Sve to utječe na mlade ljude te im stoga još više treba ponuditi sadržaje koji imaju istinsku vrijednost, pomoći im razlučiti dobro od zla te im dati optimizam i motivaciju, vjeru i nadu u bolju budućnost. U tomu veliku ulogu, važnost i odgovornost ima vjeronauk i vjeroučitelji, istaknuo je Filipović, dodavši kako je i po posjećenosti ovih stručnih skupova vidljivo kako oni vole svoj posao. Na kraju je naglasio kako je slika hrvatskoga školstva mnogo bolja od onoga što se prezentira u medijima, a tomu svjedoči i činjenica što je jedan poznati svjetski časopis Hrvatsku stavio na 28. mjesto zemalja po poželjnosti za življenje a tomu uvelike pridonosi što je na 22. mjestu po obrazovanju (nalazi se ispred Italije, Španjolske, Portugala, pa čak i Izraela).

Otvarajući ljetnu školu, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić istaknuo je kako su problemi u školi najčešći ondje gdje su zakazali roditelji, odnosno obitelj, a uspjesi i radosti redovito su plod zajedničkih nastojanja obitelji, prosvjetnih djelatnika, župne zajednice i dakako samih učenika. Školski vjeronauk kao integralni element školskoga sustava, nastavlja biskup, “može i treba u tom smislu biti velika pomoć školi te nužno predstavlja privilegiranu mogućnost i izazov za školu u njezinu nastojanju produbljenja suradnje s roditeljima, u podizanju roditeljske svijesti o važnosti njihove suradnje sa školom i s nastavnicima, te u podizanju njihove suodgovornosti za školu i cjelokupan odgojno-obrazovni sustav. Obraćajući se vjeroučiteljima, mons. Hranić kazao je: “Iako se suradnja škole s obitelji ne može i ne smije svesti na školski vjeronauk, ipak budite svjesni toga da baš zbog toga što je školski vjeronauk privilegirano mjesto i mogućnost suradnje s roditeljima, ta je suradnja i promicanje trajne suradnje s roditeljima, vaša privilegirana i posebna obaveza te vaše poslanje u školama i sredinama u kojima živite i radite. Različiti odgojno-obrazovni programi i projekti koji pretpostavljaju ili očekuju suradnju s roditeljima prirodno su i nezaobilazno mjesto vašeg angažmana i područje vašeg prednjačenja u volonterskoj zauzetosti. Svima vama želim da vas ova Katehetska škola ohrabri za još zauzetiji i kvalitetniji doprinos i angažman u suradnji vaše škole s roditeljima vaših vjeroučenika na dobrobit sve te naše drage djece, naših škola, Crkve i društva u cjelini”.

Prvo predavanje na temu “Biblijsko shvaćanje braka i obitelji” održao je dr. Domagoj Runje. Biblijsko shvaćanje braka i obitelji promotrio je s dvije strateške točke biblijskog teksta, a to su početni tekstovi Staroga i Novoga zavjeta. Temeljne odrednice biblijskog shvaćanja braka dane su u izvještajima o stvaranju prvoga ljudskoga para, Adama i Eve, koji se samorazumljivo smatraju prvim mužem i ženom. U prvom izvještaju o stvaranju čovjeka (1,26-31), ističu se dva temeljna elementa njihova bračnoga zajedništva. Zajedništvo muškarca i žene ima svoj izvor u čovjekovoj sličnosti Bogu koji je sam u sebi komunikacija ljubavi te Božji blagoslov na prvi ljudski par očituje se u daru potomstva, što podrazumijeva spolno zajedništvo usmjereno rađanju djece posredstvom kojih se Božji blagoslov prenosi na čitavu zemlju i na sve naraštaje. Kao svojevrsna nadopuna prvomu drugi se izvještaj o stvaranju čovjeka (Post 2,4-25) usredotočuje na međusobni odnos muškarca i žene, i na njihove posebnosti. Naime, dok su Adam i Eva živjeli u okolnostima potpune upućenosti jedno na drugo, stvari se iz naraštaja u naraštaj kompliciraju. S rađanjem djece pojavljuje se briga oca i majke za njihovu budućnost što uključuje i njihov budući brak. Postavlja se pitanje dopuštenih i nedopuštenih brakova s obzirom na krvno srodstvo i pripadnost vjerskoj zajednici. Pojavljuju se problemi neplodnosti, poligamije i rastave. Nižu se slučajevi nevjere, preljuba, vanbračnih odnosa i sl., istaknuo je dr. Runje, dodavši da premda se u SZ pojava poligamije naizgled ne osuđuje nego je štoviše u sinajskom zakonu, kao i rastava braka, legalizirana i regulirana, ni poligamija ni rastava time nije nipošto preporučena, nego je kroz čitav Stari zavjet uvijek kao ideal ostao monogamni brak u međusobnoj vjernosti jednoga čovjeka i jedne žene (usp. Mal 2,10-16, kao posljednju knjigu SZ-a). Novi zavjet počinje evanđeljem po Mateju, a ono Isusovim rodoslovljem (Mt 1,1-17). Tako je rođenje Isusa Krista stavljeno u kontekst jedne konkretne ljudske obitelji, ali i s jednom velikom neobičnošću: ističe se njegovo djevičansko začeće. Josip, muž Isusove majke Marije, zapravo nije njegov biološki otac (Mt 1,18), a sama majka ostala je, kako to kažu kasniji teološki izrazi, djevica i prije poroda i u porodu i poslije poroda. Takvi vjerski sadržaji i izričaji nadilaze uobičajeni način razmišljanja i ljudskog iskustva. “Veoma važna praktična posljedica Isusova djevičanskog začeća za biblijsko shvaćanje braka i obitelji sastoji se i u činjenici da pojam majčinstva, a još više, i očinstva nije sveden na biološko roditeljstvo”, istaknuo je dr. Runje te zaključio: „U analizi biblijskog shvaćanja braka i obitelji, ne može se mimoići činjenica, da sam Isus nije bio oženjen te da nije zasnovao obitelj. No, to nipošto ne znači da je time umanjio vrijednost braka i obitelji. Naprotiv, upravo zdrave obiteljske odnose Isus uzima kao paradigmu zajedništva sa svojim učenicima: “I pruži ruku prema učenicima: ‘Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.’ (Mt 12,49-50; par. Mk 3,31-35; Lk 8,19-21)”.
Prof. dr. Tonči Matulić održao je predavanje “Teološko – crkveni pogled na brak i obitelj”. Glavne teološko-moralne postavke suvremenog gledanja na bračnu ustanovu i obiteljsku zajednicu, postavke koje imaju karakter slojevite normativnosti, dakle istinskog smisla i značenja braka i obitelji iz katoličke perspektive, posljednjih nekoliko desetljeća ponuđene su i artikulirane na više razina, počevši od Drugoga vatikanskog koncila koji se u više dokumenata očitovao o braku i obitelji, preko posebne biskupske sinode posvećene obitelji koja je održana u Rimu od 26. rujna do 25. listopada 1980. godine, čije je glavne poruke i zaključke artikulirao papa Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici Familiaris consortio, do posebnog Pisma obiteljima pape Ivana Pavla II. Od vremena koje je uslijedilo nakon Koncila do danas Crkva je izdala cijeli niz dokumenata, koje je dr. Matulić naveo, u kojima tumači i utvrđuje normativne postavke za djelovanje i ponašanje u pogledu nekih specijalnih pitanja bračnog i obiteljskog života i morala. Brak i obitelj su božanske ustanove, istaknuo je na samome početku izlaganja dr. Matulić, pojasnivši kako se iz otajstva zajedništva trojstvenoga Boga rađa zajedništvo ljudi međusobno i s Bogom. Istaknuo je, između ostaloga, kako važno upamtiti dva “datuma” teološke spoznaje: da je Bog stvorio čovjeka kao muškarca i ženu jednakoga dostojanstva, ali i kao različite kako bi postali jedno tijelo. Muškarac i žena tvore brak to je govori autoritet ne samo božanske objave nego i zdravog razuma, zato nema nikakvoga smisla govoriti o homoseksualnom braku, istaknuo je dr. Matulić. Govoreći o obitelji kao temeljnoj stanici društva, ali i Crkve, napomenuo je da je ona mjesto gdje se prenosi vjera, ali i gdje se čovjek humanizira i socijalizira.
Predavanje je izazvalo brojna pitanja kao što je pitanje crkvenog dopuštanja sklapanja braka na brzaka “iz nužde” te rastave od stola i postelje, na što je predavač nastojao decidirano odgovoriti, naglasivši da bi neke prakse valjalo napustiti te da se nekim postupcima pristupa kada su sve druge tehničke mogućnosti iscrpljene ali sve u vidu traženja zbližavanja a ne odvajanja bračnih supružnika.
U poslijepodnevnom dijelu programa sudionici su nastavili rad u radionicama o temama “Stvaranje ‘odgojnog saveza’: Modeli rada vjeroučitelja i župnika s roditeljima”, “Modeli rada vjeroučitelja s roditeljima na nastavnoj razini” i “Kako se ophoditi prema smetnjama i nasilju u školama?”
Nakon radionica predstavljen je interaktivni projekt: Vjeroučilica – Markottel, a program prvoga dana završio je euharistijskim slavljem koje je u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma predvodio biskup Hranić.