Sarajevo, (IKA/KTA) – U večernjim satima u utorak 20. rujna slavljena je misa u crkvi Kraljice svete Krunice u Sarajevu kojom je započela trodnevnica uoči svečanog proglašenja blaženima Drinskih mučenica. Euharistiju je predvodio postulator vlč. mr. Marko Tomić, župnik župe Svete obitelji u Kupresu, uz koncelebraciji osmorice svećenika i sudjelovanje većeg broja sestara Kćeri Božje ljubavi i redovnica drugih družbi i ostalih vjernika.
Propovijedajući na temu: “Put Crkve do proglašenja blaženima Drinskih mučenica”, postulator Tomić je, među ostalim, govorio o Drinskim mučenicama – o pet izvrsnih žena, redovnica, članica Družbe kćeri Božje ljubavi koje su stvarnošću svoga života i Božje prisutnosti u njima svjedočile o kršćanskom, kristovskom i crkvenom hodu i cilju, a to je da Bog prebiva u njima. Govoreći o postupku beatifikacije Drinskih mučenica, kazao je da je Crkva pokušala u zemaljskoj stvarnosti pet sestara prepoznati različite dionice života koje su stupnjevito pokazivale njihov nicanje, cvjetanje, rast, donošenje ploda odnosno konačno sazrijevanje. Spomenuo je da su svjedoci, koji su nosili uspomene o njima, prepoznali da je u stvarnosti života pet sestara na djelu slava Božja odnosno da su blažene i svete jer je to mogao učiniti samo Bog u njima. Dodao je da se o tome šapatom svjedočilo 60 godina sve dok nije došlo vrijeme da govor o njima ne bude krivo shvaćen.
Pojašnjavajući tijek procesa beatifikacije, postulator Tomić je rekao da se počelo prikupljati svjedočenja i dokumente koji su potom predstavljeni u Rimu sa zamolbom da blago kršćanskog življenja Drinskih mučenica bude izneseno na vidjelo cijeloj Crkvi odnosno da se dokaže da su živjele blaženo i sveto. Taj proces nazvao je hodom memorije, kazavši da je tijekom tri godine skupljeno mnoštvo dokumenata koji su predstavljeni u Kongregaciji za proglašenje svetim čime je započeo proces prepoznavanja vrijednosti uspomene i svjedočenja. Dodao je da su, nakon pregleda dokumenata, u Kongregaciji rekli kako se može nastaviti istraživati vrijednost svjedočanstava da se Bog proslavljao po djelovanju ovih službenica Božjih.
Pojasnio je da se u Crkvi, tijekom procesa, ne istražuju samo svijetle strane takvih osoba nego i eventualno postojanje nečega što bi moglo bitno zasjeniti Božju prisutnost u njihovim životima te istaknuo da, kroz rad povijesne komisije, nije pronađeno ništa što bi zatamnilo stvarnost Božje prisutnosti u životima pet sestara. Pojasnio je da je potom na red došla teološka komisija koja je nastojala pronaći razloge koji bi pokazali da je Bog bio prisutan u njihovoj stvarnosti.
Postulator je istaknuo da su bili radosni kad su svi, koji su pregledali dokumente, bili suglasni da je Bog bio prisutan u životu i djelu pet sestara te dodao da je, nakon toga, kardinalskoj komisiji bilo sasvim prihvatljivo to potvrditi i dati slavu Bogu.

.