Započele korizmene socijalne tribine

Zagreb, (IKA) – Društveni konsenzus u Hrvatskoj, tema je ovogodišnjih socijalnih tribina Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve koje je u utorak 2. ožujka svečano otvorio u Tribini grada Zagreba predsjednik HBK zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Osvrnuvši se na temu korizmenih socijalnih tribina, kardinal je ocijenio da je ona važna, aktualna, izazovna i da je zadatak za čitavo društvo. Istaknuo je pri tome da Katolička crkva u Hrvatskoj želi biti znak i sredstvo povezivanja nas s Bogom i ljudi međusobno, osobito u vremenima kad smo izazvani nemilosrdnim procesom globalizacije. Kardinal je tom prigodom zahvalio dosadašnjem pročelniku dr. Stjepanu Balobanu na utemeljenju i uspješnom vođenju Centra te je zaželio novom pročelniku mr. Gordanu Črpiću puno uspjeha, da prihvati dosadašnju baštinu i da okom vjernika laika unese i novine u tu instituciju.

Na početku sedmih socijalnih tribina Centra teolog i publicist o. Bono Zvonimir Šagi govorio je o Crkvi u Hrvatskoj pred izazovima društvenih i nacionalnih podjela. Pojašnjavajući da bi možda umjesto podjela bilo bolje govoriti o razlikama, o. Bono ocijenio je da su u ovom času najjače izražene kao izazov ne samo Crkvi, zaostale ideološke predrasude. U svom je izlaganju o. Bono istaknuo da socijalno nepravedno provedena pretvorba društvenoga u privatno vlasništvo, osiromašenje onih koji žive isključivo od svog nesigurnog zaposlenja, naglo stvoreni novi kapitalisti, porast korupcije i nasilja upozoravaju na srozavanje društvenog morala. O. Bono poručio je da ni znanje ni stručnost bez moralnih kvaliteta njihovih obnašatelja u društvu nisu dovoljni, te da su u svakom društvu potrebni neovisni i vjerodostojni moralni autoriteti. Podsjećajući da nakon što se od izbora 2000. godine prvom izmjenom stranke na vlasti demokratizacija našega društva jače pokrenula, očekivano je došlo do jače polarizacije i po svjetonazorskim pogledima na društvenu stvarnost. Crkva se, rekao je, našla pred izazovima koje ne može izbjeći ni u Europi, no, oni se u nas pretvaraju u određene napetosti, ponajviše zbog jakih prošlih ideoloških predrasuda.

Spominjući polazišta nesporazumima i napadima na Crkvu, o. Bono ukazao je najprije na stereotipe u procjeni uloge i položaja Crkve u društvu. Ako se malo dublje proanaliziraju napadi, kritike, diskvalifikacije, nijekanje prava crkvenim subjektima javnog kritičkog istupa na neka politička i državna rješenja, posebno na području odgoja i obrazovanja ili pak na određene društvene događaje, zamjećuje se nekritičko služenje stereotipima, riječima i pojmovima koji su nastali, neki čak i prije dva stoljeća, a sada se ponavljaju kao parole, kazao je o. Bono, spomenuvši da među stereotipe spadaju “laičnost”,”sekularna država”,”privatnost vjere” i slično. Ističući da Crkva po svom poslanju neprestano urasta kao duhovni i moralni čimbenik u procese civilnoga društva, o. Bono pojasnio je da Crkva u slobodnom, civilnom društvu ne može ne biti i aktivna u javnosti. Ukazao je pri tome da pravilno shvaćena sekularnost nije i ne može biti strana Crkvi koja je u svijetu i ima svjetovnu dimenziju i koja poštuje autonomne ovozemaljske stvarnosti.
Drugi predavač ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar dr. Vlado Šakić složio se s prethodnikom da je raspravljati o hrvatskom konsenzusu nemoguće, a da se pri tome ne raspravlja o hrvatskim podjelama. Odgovarajući na pitanje u čemu imamo konsenzus, dr. Šakić zaključio je da smo 1991. godine postigli nacionalni konsenzus oko nacionalne države, napomenuvši da bi taj primjer trebao biti uzor ostalim konsenzusima koji se nisu dalje događali. Komentirajući što je to što je socijalnu i moralnu energiju nakon uspostave hrvatske države rušilo, dr. Šakić konstatirao je da je ishodište podjela bila privatizacija čiji je model bio nepravedan. Spomenuo je pri tome rezultate istraživanja iz 1998. godine prema kojima je 70% građana nezadovoljno procesom privatizacije. Kao drugi izvor podjela istaknuo je razliku između medijskog prikazivanja stvarnosti i stvarnih stavova javnosti.

Komentirajući da bi mediji trebali promicati stavove cjelokupne javnosti, zaključio je da mediji u Hrvatskoj odražavaju mišljenje vlasničke strukture, a ne hrvatske javnosti. Kao treće ishodište podjela istaknuo je pokušaj detuđmanizacije Hrvatske, što, prema njegovoj ocjeni, znači osloboditi Hrvatsku onoga što mu se pripisuje u zasluge, a to su stvaranje nacionalne države, organiziranje oružanih snaga i međunarodno priznanje. Dr. Šakić upozorio je pri tome da su podjele u Hrvatskoj proizvele osjećaj besperspektivnosti i da su nas svele na preživljavanje.