Zagreb, (IKA) – Uoči blagdana sv. Antuna Padovanskoga, na Svetom Duhu u Zagrebu u četvrtak, 4. lipnja započeli su „Dani sv. Antuna”. Prvi dan je obilježilo prikazivanje filma „Fatima” čiji je distributer za Hrvatsku Orlando, d.o.o. (www.orlando-film.hr). Kao uvod u film, urednik glasnika sv. Antuna „Veritas” o. Ivan Bradarić citirao je pojedine kraće odlomke iz knjige Yvesa Ivonidesa „Fatima da ili ne?”, koje je autor napisao 1977. godine, no svojim sadržajem ni danas ne gubi na aktualnosti. Film „Fatima” u talijansko-portugalskoj produkciji i snimljen u Portugalu temelji se na sjećanju pripadnika srednje klase Daria Costa da Carvalho, koji je nakon smrti supruge Margaride, kako na kraju filma ističe njegov unuk, živio poput pustinjaka. A upravo zahvaljujući svojoj ljubavi prema pjevačici Margaridi inače rođenoj, a potom i protjeranoj u Fatimu, Dario može zahvaliti svoj susret s troje pastira.
Prve scene filma pokazuju povijesnu zbilju 1917. godine, rat i glad hara Europom. No, upravo u tom metežu, Gospa odabire troje pastira Luciju, Jacintu i Francisca, te im se ukazuje 13. svibnja u dolini Cova. Upozorenje kako će i sami mnogo patiti, obistinjuje se vrlo brzo od nerazumijevanja obitelji za njihovo svjedočenje viđenja, potom i samih sumještana, do okrutnosti gradonačelnika koji ih zatvara s razbojnicima u zatvor. No, Gospa čini čudo, i obraća tvrda razbojnička srca jednostavnim pozivom na molitvu. A upravo u zatvoru mali pastiri zadivljuju svojom vjerom i hrabrošću, spremnošću na žrtvu i po cijenu smrti, ali da ne iznevjere Gospu i da ne otkriju njenu tajnu, jer je ona odabrala upravo njih radi njihovih čistih srdaca. Sve to ipak donosi promjeni okoline, i ljudi se počinju spontano okupljati 13. u mjesecu u dolini, te tako patnje i jadi čovječanstva prelaze u ruke Gospe, a sve zahvaljujući dvjema djevojčicama i jednom dječaku kojima u početku nitko nije htio vjerovati.
Završavajući svoje sjećanje na male pastire, ali i iznoseći svoje svjedočenje u posljednjim scenama, Dario poručuje: „Naša Gospa ukazala se Luciji, Jacinti i Franciscu kako bi svijetu dala veliku lekciju iz poniznosti i da bi se moćni zamislili nad svojom drskosti, najgorim od svih grijeha, koji ih vodi u njihovu djelovanju i uzrokuje ratove i nezamislive užase. To je ono u što ja vjerujem. Nevina lica te troje djece ostat će u mom sjećanju zauvijek”.