Novost je da pohodimo crkve u našoj župi i to one van grada i u kojima se misa inače ne služi. Neke od tih crkvi su danas ruševine, bez krova, ali zavrjeđuju da ih posjetimo, da znamo gdje su i da su to znakovi vjere onih ljudi koji su tu prije živjeli, rekao je rovinjski župnik mons. Vilim Grbac, najavljujući projekt.

Prve subote duhovnog izleta ruta je prolazila Dolinom Basilica, koja je prema lokalnoj predaji to ime dobila jer je dio posjeda bio u vlasništvu rovinjske crkve sv. Antuna Padovanskog zahvaljujući donaciji obitelji Domenica Lorenzetta. Predaja kaže da je njegova supruga ozdravila nakon posjete padovanskoj bazilici sv. Antuna. Predio je jedna od značajnijih poljoprivrednih područja Rovinjštine, a sadrži i ruševine prapovijesnih gradina.

Crkva sv. Bartola nalazi se na rubu plodne doline i u podnožju istoimenog brežuljka. Jedna je od većih rovinjskih jednobrodnih romaničkih poljskih crkvica. Specifična je po drvenoj tranzeni koja je poprečno dijelila u crkvi prostor za žene od onoga za muškarce. Na oltarnoj slici bili su prikazani sv. Bartolomej, titular oltara i crkvice, te sv. Juraj i sv. Eufemija, rovinjski zaštitnici. Ta je crkva bila jedna od stanica drugog dana procesija uoči blagdana Spasova tijekom kojeg se obilazilo sve rovinjske poljske crkvice s molitvenom nakanom za obilat urod usjeva.

Crkva sv. Krištofora jedna je od značajnijih poljskih jednobrodnih romaničkih crkava na Istarskom poluotoku, smještena je na rubu doline Basilica. Izgrađena je na živoj stijeni, koja je ujedno pod crkve. Posebnost su njezine bočne fasade oživljene motivom lezena koje završavaju slijepim lukovima. Mala izbočena apsida prekrivena je škriljama. Na oltarnoj slici, uz likove sv. Franje Asiškog i sv. Ilije proroka bio je prikazan i titular sv. Krištofor. Do 1869. na njezinu se portalu nalazio arhitrav s dva lava i četiri životinjske glave u rustičnom bareljefu. I ova je crkva bila jedna od stanica procesije uoči Spasova. Restaurirana je 2000. godine.

Niz će se nastaviti tijekom korizmenih subota održavanjem križnog puta u crkvicama Sv. Ivana i Pavla u Villas Rubinu, Sv. Eufemije u Salinama, Sv. Nikole u Španidigi, Sv. Ciprijana na Turnini i, na posljetku, Sv. Tome na Mondelacu. Svake će se subote od 15 sati na taj način moliti križni put, uz šetnju od tri do pet kilometara, a mjesto startnog susreta uvijek je drukčije, ovisno o crkvi koju se namjerava posjetiti.

Na prvome okupljanju sudjelovalo je šezdesetak vjernika iz rovinjske, ali i iz drugih župa te iz okolnih dekanata. Bila je to prigoda da se pobožnost križnoga puta moli u drugačijem okruženju, hodajući kroz ljepote stvorenoga, ali i da se barem malo upozna veliko povijesno bogatstvo župe koja se može podičiti podatkom da je kroz povijest, prema zapisima, imala čak šezdesetak crkvi i crkvica. Inače, riječ je o mjestu koje je prema pojedinim predajama bilo sjedište Cisanske biskupije, koja je, prema zapisima povjesničara mons. Ivana Graha, 780. godine ostala bez biskupa, a 965. je njezin teritorij priključen Porečkoj biskupiji. Biskupija Cissa je danas naslovna (titularna) biskupija.