Zagreb, (IKA) – Prvo predavanje 53. teološko-pastoralnog tjedna s temom “Moć u nemoći: glavna obilježja vjere u Boga koji spašava u starozavjetnim spisima” održao je prof. dr. Božo Lujić.
Uvodno je istaknuo kako je u biblijskim spisima pojam vjere vrlo slojevit, konkretan, bogat značenjima i čini potku više-manje svih opisanih događaja i svekolike biblijske poruke. Tako gdje god “zakopamo” u Bibliji naći ćemo temu vjere. Možemo zaključiti da je vjera temelj Biblije, pojasnio je. Bibliju možemo promatrati iz dva kuta: iz kuta Boga koji se objavljuje, kao Bog koji spašava, i čovjeka koji stoji naspram takvog Boga koji se objavljuje, pri čemu čovjekov stav može samo biti stav pouzdanja i stav vjere, istaknuo je dr. Lujić te podsjetio kako se stoga vjera ne percipira kao zasebna stvarnost nego samo u odnosu na Boga, koji je u svom djelovanju okrenut i otvoren čovjeku.
S biblijskoga stajališta vjera je osobna, relacijska i egzistencijalna stvarnost. Stoga je predavač u govoru o vjeri u Starom zavjetu istaknuo iskustvenu stvarnost života, a to je stvarnost Božjega djelovanja, koje pokreće život u cjelini i pokazuje se na razini iskustva kao oslobođenje, a u okvirima vjere i kao spasenje koje dolazi iz jedne druge stvarnosti. Dr. Lujić je kao temeljnu paradigmu naznačio izlazak ili Božje izvođenje naroda iz situacije nevolje, potlačenosti, ropstva, vođenje kroz egzistencijalne nevolje “pustinje” života i uvođenje u obećanu “zemlju slobode”. Te tri dimenzije vjere u Božju spasiteljsku djelatnost uključuju prošlost kao sjećanje, sadašnjost kao izazov i budućnost kao usmjerenje. U tom kontekstu je posebno upozorio na temeljne glagole izvođenja: otkupiti, osloboditi, okupiti, uzeti; potom glagol vođenja: voditi; te glagole uvođenja: ući, uvesti, dati, darovati.
Prof. Lujić je potom analizirao neke biblijske tekstove, posebno upozoravajući na tzv. “Mali povijesni credo” (Pnz 26,5-10), te ispovijest vjere u obliku hvalospjeva (Izl 15,1-21). Nadalje je analizirao i Ps 13 u kojem nalazimo vjeru u Boga koji izbavlja od smrti. U tom psalmu nalazimo čovjeka u nevolji koji četiri puta postavlja pitanje ‘dokle Gospodine’, od kojih se prva dva odnose na nutarnje stanje, a druga dva na vanjske okolnosti neprijatelje, odnosno smrt kao najvećeg neprijatelja. Predavač je istaknuo kako je definicija vjere izražena u riječima “Ako ne budete vjerovali, nećete se održati” (Iz 7,1-17).
U zaključku predavanja prof. Lujić istaknuo je kako vjera u Bibliji ne pretpostavlja nevjeru. U biblijskom svijetu nema ateista u današnjem smislu riječi, jer tu postoje vjernici koji vjeruju u Boga i oni koji vjeruju u bogove. Dakle, borba protiv nevjere nije borba protiv onih koji ne vjeruju, nego je borba za pročišćavanje istinske slike Boga. Stoga je temeljna ispovijest u Starome zavjetu ispovijest u jednoga Boga, te se ona provlači kroz sve biblijske spise, rekao je, upozorivši kako tu nije riječ o bilo kakvom Bogu, već Bogu koji čuje čovjeka, vidi njegovu nevolju i koji mu pritječe u pomoć što je istaknuto i u izabranim i analiziranim tekstovima.
Tu dolazi do izražaja i paradigma Božjeg izvođenja, vođenja i uvođenja naroda ne samo u povijesnom, već i egzistencijalnom smislu. Bog pomaže čovjeku da se oslobodi zla, vodi ga kroz život i usmjerava ga prema zdravoj budućnosti.
Dakle, vjera je duboko egzistencijalna i povijesna, posve konkretna, kao što je konkretno i Božje povijesno djelovanje. Vjera s jedne strane je temelj egzistencije, a s druge usmjerenje, pokretačka snaga koja i u povijesnoj nemoći otvara nove putove i nove mogućnosti, zaključio je dr. Lujić.