Zagreb, (IKA) – U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP) i Hrvatske unije viših redovnih poglavarica (HUVRP) u samostana Svetoga Križa u Sigetu u Zagreb u petak 18. rujna započeo je XXV. redovnički tjedan. U radu tjedna, osim provincijala i provincijalki, sudjeluje dvjestotinjak redovnika i redovnica pripadnika različitih redova Crkve u Hrvata.
Na otvorenju tjedna sudjelovao je član Hrvatske biskupske konferencije zadužen za redovnike gospićko-senjski biskup Mile Bogović i zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić.
Pozdravnu riječ okupljenima osim biskupa Bogovića, uputio je i predsjednik HKVRP provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima o. Ivan Paponja koji je izrazio radost da se ovogodišnji dani podudaraju s proslavom 800. obljetnice franjevačke karizme.
Predavanje “Franjevačka novost u razvoju posvećenog života” održao je fra Nikola Vukoja. Uvodno je slikovito predstavio povijesno okruženje u kojem se počela razvijati franjevačka karizma. Franjo je osjetio da mora u sebi nešto mijenjati, i ta evanđeoska autentičnost nije mogla ostati skrivena, pa su mu se vrlo brzo pridružili prvi drugovi. Spoznavši što je Evanđelje, Franjo ide Crkvi. Traži da mu prvo to protumači svećenik u Porcijunkuli, potom asiški biskup Gvido, ali kad se broj povećao ide i papi. Želi sve što ima podložiti Crkvi, da to Crkva odobri i prihvati. Ono što je napisao, uglavnom uzimajući rečenice iz Svetoga pisma iznenadilo je na neki način i Crkvu. Vukoja je podsjetio na dijalog Franje s papom Inocentom III. i kardinalom Ivanom od Križa. Njima se činilo da je ono što je izložio Franjo nemoguće živjeti u toj situaciji, da to izlazi iz dotada svih poznatih oblika posvećenoga života. Istaknuo je da Franjino viđenje posvećenog života nije apsolutna novina, no on je stavio naglasak na neke elemente. Shvatio je da jedini način da Evanđelje postane i bude lijek života ljudima je taj, da ga on i njegova braća utjelovljuju u konkretnom životu, tj. da Kristovim Evanđeljem ispunjaju cijeli svijet koji se tada užurbano mijenjao. Potom tu je slavljenje kapitula, da to uistinu bude susret, slušanje Božje riječi kroz druge. Za Franju je sastanak braće vrlo bitan, jer Evanđelje se ne mijenja, ali se mijenja situacija, stoga je potreban razgovor. Franjo također ističe da je poslušnost „sestra ljubavi” a ona se odražava u služenju. Tu je fra Nikola pojasnio nespretnost hrvatskog prijevoda riječ “minor” – malenost. Pravi prijevod je manji, jer je Franjo želio biti manji od najmanjega. Također od novina koje Franjo uvodi u posvećeni život je novi oblik bratstva, te se tako od njegova vremena redovnici počinju nazivati braća. Novost je i u siromaštvu koje Franjo shvaća kao povlasticu, jer ima duboku svijest da je sav Božji i za Boga i da sve pripada Njemu. Zatim misijska djelatnost koja se osobito odražava u bliskosti s ljudima. Potom ekologija, nenasilje, prijateljevanje, interkulturacija. Tu je o. Vukoja istaknuo da je papa Ivan Pavao II. u enciklici “Redemptoris missio” uzeo puno od Franje.
Za sudionike redovničkoga tjedna u crkvi Svetoga Križa misno slavlje je predvodio biskup Bogović. Biskup je podsjetio na podudarnost održavanja Tjedna, u tjednu kada je proslavljen blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, jer je Franjo jako dobro razumio križ. U križu je i sva mudrost njegove veličine, rekao je biskup. Istaknuo je kako je Franjina najveća vrijednost bila ljubav prema Bogu, čovjeku i prirodi. U njegovo vrijeme mnogi su uživali u svjetovnoj slavi, a Franjo i drugi prosjački redovi svrnuli su pogled od bogatstva i vlasti na vrednote siromaštva i nemoći. Franjino okretanje prema siromašnima i slabima nije bilo nešto originalno, nego jednostavno nasljedovanje onoga pogleda na čovjeka i načina gledanja na svijet kakav je imao Isus Krist, što je izraženo u blaženstvima, rekao je biskup. Na kraju propovijedi podsjetio je da su vjerničke zajednice i pojedini kršćani uvijek u opasnosti pomisliti kako danas nije moguće djelovati u evanđeoskom duhu, boriti se za evanđeosku ljestvicu vrijednosti. U ovom i ovakvom svijetu kršćanin se ne smije zaustaviti i obeshrabriti čineći dobro, rekao je biskup.