Split, (IKA) – U prigodi 100. obljetnice rođenja splitsko-makarskoga nadbiskupa Frane Franića Splitsko-makarska nadbiskupija, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu i Grad Kaštela priredili su znanstveni simpozij o njegovu životu i radu. Simpozij je počeo u četvrtak 29. prosinca u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, gdje su se okupili brojni javni i kulturni djelatnici, predstavnici crkvene i društvene vlasti, među njima splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, dubrovački biskup Mate Uzinić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader, kaštelanski gradonačelnik Joško Berket i prorektorica splitskoga Sveučilišta prof. dr. Branka Ramljak.
Nadbiskup Barišić u pozdravu je istaknuo da je sto godina rođenja nadbiskupa Franića dovoljan razlog za organiziranje znanstvenog simpozija o njemu, ali da postoji i važniji razlog a to je “Godina vjere koja od nas zahtijeva da osvijetlimo svjedoke vjere u našoj sredini. Jedan od tih svjedoka zasigurno je nadbiskup Franić”. Usporedio je teška i tamna vremena prvoga salonitanskog biskupa Dujma s olovnim vremenima nadbiskupa Franića koji je, također, “ostavio duboko svjedočanstvo, utkao sebe, svoju dušu i srce, bogate talente u različite uloge ali s istom ljubavlju i vjernošću prema svojoj majci Crkvi. Dao nam je doista svjedočanstvo vjere u Boga i ljubavi prema čovjeku, Blaženoj Djevici Mariji i Svetomu Ocu, ali i ljubavi prema svom hrvatskom narodu. Budući da u životu svakoga čovjeka postoje određene faze razvitka i sazrijevanja, tako postoji i u životu i radu nadbiskupa Franića”, rekao je nadbiskup Barišić te nastavio: “Možemo ih promatrati kroz tri faze: od pomoćnog biskupa do Koncila, od Koncila do umirovljenja te od umirovljenja do kraja života. U svakoj etapi ostavio je svjedočenje vrijedno poštovanja, a predavači će iz različitih kutova pokušati osvijetliti njegov lik. Zajednička nit koja veže sve kutove je to da je s jedne strane Franić bio čovjek čvrstih stavova u pitanjima vjere, morala, Crkve, ustrajan do kraja – spreman na mučeništvo, a s druge strane bio je osoba otvorena novostima i suradnji. S jedne strane bio je čuvar staroga, a s druge strane pionir otvorenosti i novosti”. Mons. Barišić osvrnuo se i na nadbiskupovo geslo “Pobjeda svetih”, ustvrdivši da se već na neki način ostvarilo na zemlji u slobodnoj Hrvatskoj.
Dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Ante Vučković istaknuo je da simpozij o nadbiskupu Franiću “otvara prigodu za susret interpretacija i o njegovu životu i njegovu vremenu. Simpozij, naravno, govori o nama, o nadbiskupiji, o KBF-u, o predavačima, o našem vremenu. Ono što će izići u prvi plan bit će dijelom slika Franićeva rada i života, a dijelom preslika i naših potreba, izbora, privilegija”.
Kaštelanski gradonačelnik Berket izrazio je ponos što se Franić rodio u Kaštelima (Kaštel Kambelovcu) te što je u svojemu biskupskom grbu uz hrvatsku šahovnicu stavio i kaštelansku kulu. To svjedoči o njegovu domoljublju u teškom komunističkom vremenu, a sudjelovanje na Drugom vatikanskom saboru govori o njegovoj važnosti za Katoličku Crkvu. Pohvalio se i činjenicom da je Franić bio dobar s njegovim roditeljima te da mu je kao mladom kadetu godine 1972. pomogao oko dobivanja vize da može otići na brod u Španjolsku. Franićevim kaštelanskim korijenima pohvalio se i župan Sanader, koji je dugo bio kaštelanski gradonačelnik te je imao privilegij da se često osobno susretao s nadbiskupom Franićem. “Kao Kaštelanin posebno sam bio ponosan što smo u to doba nadbiskupa proglasili počasnim građaninom grada Kaštela. S tim se i on osobito ponosio. Uvijek smo razgovarali o brizi za Hrvatsku. Velika je stvar, danas, kada se ne priznaju autoriteti i kada nema velikih autoriteta govoriti o radu i životu toga velikog čovjeka. Zato je važan ovaj simpozij te se nadam da će radovi biti objedinjeni u Zborniku i da će tako biti dostupni i civilnoj javnosti”, poručio je župan Sanader.
Uslijedila su izlaganja. Dr. Drago Šimundža, dugogodišnji bliski Franićev suradnik, prikazao je životni put i crkveni duh Frane Franića (1912. – 2007.). Istaknuo je njegov dugogodišnji svećenički (70), biskupski (56) i profesorski staž (38), napomenuvši da je najduže služio u kronologiji salonitanskih i splitskih biskupa. Od toga je 34 godine predvodio Splitsko-makarsku nadbiskupiju (1954. – 1988.), prvo kao biskup, potom kao nadbiskup i metropolit. U svom je radu i životu bio neumoran apostol vjere i odgovoran pastir Crkve, ugledan član Koncila i našeg episkopata. Hrabro i dostojanstveno predvodio je Božji narod, pastirski odlučno i vjerodostojno te tako ostao znakoviti simbol biskupskog poziva i postojani svjedok evanđeoskog poslanja.
Dr. Miroslav Akmadža u predavanju “Djelovanje Frane Franića u svjetlu crkveno-državnih odnosa 1945.-1980.” na temelju dokumenata komunističke partije prikazao je povijesne prilike u kojima je djelovao nadbiskup Franić kroz tri razdoblja: Franićev otpor prema komunističkim vlastima do Koncila, potom pokušaj suradnje na temelju Koncila i Protokola, s tim da je taj odnos uvijek bio odnos približavanja i napetosti. Nadbiskup je želio ostvariti svoje crkvene ciljeve, a komunistička partija svoje komunističke ciljeve, istaknuo je Akmadža.
O odnosima nadbiskupa prema svećeničkim udruženjima govorio je dr. Josip Dukić. Prikazao je povijest nastanka svećeničkih udruženja čije je osnivanje poticala komunistička partija s ciljem da na neki način razjedini Katoličku Crkvu u Hrvatskoj. Nadbiskup Franić bio je jedan od najjačih oponenata svećeničkih udruženja tako da ona nisu uspjela zaživjeti u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, a uspostavom diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom 1966. ta su udruženja prestala biti važna za komunističke vlasti te su se postupno ugasila. Predavač je istaknuo da je mali dio klera pristao biti u tim udruženjima (od 2000 svećenika samo 6%). Franićevo odbijanje svećeničkih udruženja rezultiralo je zatvaranjem sjemeništa i bogoslovije u Splitsko-makarskoj biskupiji.
Prikazujući “Crkvene i društvene okolnosti u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji kroz XX. stoljeće” dr. Vicko Kapitanović između ostaloga je istaknuo snažno djelovanje Katoličkog pokreta u prva dva desetljeća XX. stoljeća. Potom jugoslavenske vlasti gase sve udruge, ali pokret intenzivno nastavlja djelovati pod drugim imenima. Komunističke vlasti gase cjelokupni crkveni život (tisak, vjeronauk u školama i dr.) uz prijetnje oduzimanja svega što su imali. U teškim vremenima komunističke strahovlade nadbiskup Franić i kad je bio protiv komunističke partije i kad je pokušao surađivati s njom bio je poslušni sin Katoličke Crkve i provodio smjernice same Crkve, zaključio je dr. Kapitanović.
Mile Vidović, dugogodišnji Franićev generalni vikar, govorio je o putu do uspostave Splitske metropolije. Godine 1969. splitska i makarska biskupija uzdignuta je na Splitsko-makarsku nadbiskupiju i sjedište metropolije sa sufraganskim biskupijama Šibenik, Hvar, Dubrovnik i Kotor. Put do uspostave Splitske metropolije trajao je osam godina, prošao je kroz mnoga iskušenja i svladao mnoge prepreke i do samoga je kraja bio pun neizvjesnosti. Biskup Franić svojom strpljivošću, umnošću i hrabrošću nadvladao je brojne udružene “Golijate” od Beograda, preko Hrvatske do Rima. Stoga tvrdim, zaključio je dr. Vidović, “da je za uspostavu Splitske metropolije najzaslužniji prvi splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Frane Franić. Splitska metropolija je njegovo djelo što dokumenti nepobitno potvrđuju”.
Program prvoga dana simpozija moderirali su mons. Ivan Ćubelić i dekan Vučković.