Aljmaš (Osijek), 23. 7. 2001. (IKA) – U Aljmašu kod Osijeka danas započinje gradnja nove župne crkve i Svetišta Gospe od Utočišta. Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo javnim je natječajem za izvoditelja radova odabralo osječku građevinsku tvrtku “Gradnja” d.d. dok je nadzor povjeren Ekonomskom tehničkom zavodu (ETZ) iz Osijeka. Izrada nacrta i prikupljanje dokumentacije trajalo je tri godine. Gradnju financira Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo, Županija osječko-baranjska, Biskupski ordinarijat Đakovo i župa Aljmaš. Neposrednu skrb za gradnju vodi župnik i upravitelj svetišta vlč. Ante Markić.
Javni natječaj za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje nove crkve i svetišta objavljen je 8. ožujka 1999. Raspisali su ga Osječko-baranjska županija i Biskupija đakovačka i srijemska, a provelo Društvo arhitekata grada Osijeka. Stigla su 24 idejna rješenja koja je pregledao Ocjenjivački sud u čijem je sastavu bilo osam arhitekata, dvojica predstavnika biskupije, predstavnik župe i svetišta (župnik), predstavnik Zaklade “Gospe od Utočišta” i predstavnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. Kao najbolji rad ocijenjeno je rješenje skupine mladih zagrebačkih arhitekata Maje Furlan Zimmermann, Ive Gajšak i Mirka Buvinića. To rješenje obuhvaća crkvu, pomoćne prostore i okoliš. Originalno je, sakralno, monumentalno i cjelovito a svojim suvremenim oblicima jedinstveno, okrenuto trećem tisućljeću i novim naraštajima Gospinih štovatelja.
Gospino svetište u Aljmašu razoreno je u Domovinskom ratu. Razaranje je započelo 1. kolovoza 1991. kada su tzv. JNA i srpske paravojne jedinice opkolili Aljmaš, Erdut, Dalj i počeli ih razarati teškim oružjem. Svijet su obišle televizijske slike zaplakanih, nemoćnih, bolesnih ljudi svih dobi, koji pred smrtnom opasnošću, zajedno sa župnikom Antom Markićem, u pratnji branitelja, ulaze u lađe-teglenice i bježe u Osijek. Dana 19. rujna 1991. pročelje crkve gađano je topovskim i tenkovskim granatama. 22. rujna 1991. oštećen je zvonik crkve, 26. travnja 1992. zvonik je razoren, 12. srpnja 1992. uništen je strop crkve, razbijeni su oltari, kipovi i namještaj; uoči Velike Gospe 14. kolovoza 1993. crkva je sravnjena sa zemljom. Ostao je jedino stršiti ostatak desnog ugla crkvenog pročelja. Premda su crkva i svetište već deset godina potpuno razoreni, programi hodočašća, nakon povratka u Aljmaš 1. kolovoza 1998. nisu se promijenili niti prestali. Štoviše hodočasnici su na ruševine dolazili u još većem broju. (i07297aj/sa)