Mjesečnik talijanskih isusovaca “Aggiornamenti sociali” osvrće se u najnovijem broju na odnose između Svete Stolice i Narodne Republike Kine. Nakon maslinove grančice, koju je 24. listopada povijesnom porukom prigodom obilježavanja 400. obljetnice dolaska Mattea Riccia u Kinu pekinškim vlastima pružio papa Ivan Pavao II., krenuli su za sada neslužbeni pregovori o normalizaciji odnosa. Najveću prepreku u tim pregovorima predstavlja, prema pisanju politologa o. Sorgea u “Aggiornamenti sociali”, ono što kineske vlasti nazivaju “miješanjem u unutarnje poslove Kine”. Papino traženje oprosta za pogreške i propuste, koje su u prošlosti počinili članovi Katoličke crkve prema kineskom narodu, naišla je na veliki odjek u svjetskoj javnosti. O. Sorge smatra da je najvažnije što je proizišlo iz te Papine poruke normalizacija odnosa između Narodne Republike Kine i Svete Stolice, koji su bili prekinuti 1951., kada je Apostolski nuncij bio protjeran iz zemlje te se morao skloniti na Tajvan.
Prema mišljenju o. Sorgea za kineske vlasti nije najvažnije da Sveta Stolica prekine diplomatske odnose s Tajvanom, ali se podrazumijeva da bi ti odnosi s Tajvanom u slučaju uspostave diplomatskih odnosa s Narodnom Republikom Kinom morali biti prekinuti. Sveta je Stolica – kako je prošle godine potvrdio državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano – spremna ostaviti Tajvan, čim joj bude omogućen povratak u njezine prostore u Pekingu. Uostalom diplomatsko predstavništvo Svete Stolice na Tajvanu nije povjereno apostolskom nunciju, već otpravniku poslova. To znači drugim riječima – primjećuje o. Sorge – da Vatikan smatra priznanje Nacionalne Republike Kine umjesto Narodne Republike Kine privremenim. Mnogo će međutim biti teže prevladati uvjerenje pekinških vlasti da se uspostavom diplomatskih odnosa Sveta Stolica želi miješati u unutarnje poslove Kine. Pod tom izlikom pekinške vlasti nisu nikada priznale Svetoj Stolici pravo imenovati biskupe. Kineske vlasti priznaju samo takozvanu “patriotsku Crkvu”, koja se morala odcijepiti od Vatikana. Protiv onog djela biskupa, svećenika i vjernika, koji su ostali vjerni Papi kineske vlasti vrše sve oblike pritiska i progonstava. Sveta Stolca ni u ovom slučaju nije postupila strogo. Nije naime ekskomunicirala patriotske biskupe i svećenike kako je bio najavio Pio XII. prigodom nastanka te udruge 1957. Pape u posljednje vrijeme insistiraju više na činjenici da svi kineski katolici moraju lojalno služiti svojoj zemlji i djelovati u skladu s kulturnom baštinom svoje domovine. Sveta Stolica želi i danas slijediti put oca Mattea Riccia, koji je u Kini vrlo poznat i cijenjen, jer je – kako je sam napisao – postao Kinezom među Kinezima. Zbog toga Crkva otvara svoja vrata Kini, piše otac Sorge, i spremna je poduzeti potrebne korake kako bi se prebrodile nesuglasice i nerazumijevanja iz prošlosti kao i sadašnje nepovjerenje. Vrijeme je sazrelo, zaključuje svoj članak o. Sorge u “Aggiornamenti sociali”. (rv)