Rijeka, 16. 12. 2000. (IKA) – Danas je u riječkoj katedrali Sv. Vida za prvoga riječkoga nadbiskupa zaređen mons. dr. Ivan Devčić. U nazočnosti 23 nadbiskupa i biskupa, među kojima su bili i sarajevski kardinal Vinko Puljić te papinski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi, predstavnici episkopata iz Slovenije i Italije, glavni reditelj bio je zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK Josip Bozanić. U koncelebraciji je sudjelovalo više od 150 svećenika, a slavlju su, osim velikoga mnoštva vjernika, bili nazočni i predstavnici državnih, županijskih i gradskih vlasti, kao i predstavnici znanstvenih institucija, kulture, vojske i policije, te predstavnici ostalih vjerskih zajednica grada Rijeke. Nakon navještaja Božje riječi pročitan je Apostolski nalog o biskupskom imenovanju te pokazan nazočnom zboru savjetnika Riječke nadbiskupije.
Izražavajući radost te posebnost događaja koji “jamči apostolsko nasljedstvo u Crkvi” mons. Bozanić je, u svojoj propovijedi, osim gostiju posebno pozdravio nadbiskupa riječko-senjskoga u miru Josipa Pavlišića te se spomenuo i nedavno preminuloga nadbiskupa Antona Tamaruta. Pozdravio je također i nadbiskupovu majku Katu, nazočnu na slavlju, te njegovu braću, sestru i brojnu rodbinu iz Krasna. “Dragi prijatelju Ivane. Evanđeoski odlomak daje nacrt za Tvoj život. Ti si omiljen i susretljiv, pun samilosti prema ljudskoj patnji, otvoren za dijalog, dostojan povjerenja. Oni koji te poznaju radosni su zbog imenovanja koje si primio od Svetog Oca. Služit ćeš kao otac, poput Dobrog pastira, ovoj obitelji, koja je za tebe odsada Riječka nadbiskupija” rekao je mons. Bozanić pozdravljajući u osobnoj formi novoga riječkoga nadbiskupa. “Tvoje će poslanje biti širiti radost i nadu u trećem tisućljeću: u dragom nam gradu Rijeci, u Riječkoj nadbiskupiji, u Hrvatskoj, u Katoličkoj Crkvi. To ćeš činiti s radošću i vlašću onoga koji zna da govori u ime Krista Gospodina. Krist nas je poslao da budemo glasnici i svjedoci #!Evanđelja nade#!”, dodao je zagrebački nadbiskup izražavajući dobrodošlicu novome nadbiskupu u Hrvatsku biskupsku konferenciju te ističući primjer bl. Alojzija Stepinca, koji se uzdao u Boga i u najtežim časovima svoje biskupske službe. Nakon propovijedi uslijedio je čin ređenja, kada su ruke na glavu novoga nadbiskupa položili glavni reditelj te suzareditelji, porečko-pulski biskup Ivan Milovan i gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Nakon njih ruke na glavu novoga nadbiskupa položili su i svi ostali biskupi, a potom je nadbiskup Bozanić novoga riječkoga nadbiskupa i metropolita Devčića odveo na biskupsku katedru, koji je od tada predsjedao misnome slavlju. Na kraju su nadbiskupu Devčiću čestitali papinski nuncij Einaudi, koji je prenio pozdrave Svetoga Oca, a ujedno je na dosadašnjoj službi dijecezanskog upravitelja zahvalio mons. dr. Ivanu Šporčiću, koji je u svojstvu domaćina uputio nazočnima pozdravnu riječ na početku samoga slavlja. Uime svećenika i Prvostolnog kaptola svoga je nadbiskupa pozdravio mons. Stanko Kovačić koji je istaknuo kako je nadbiskup Devčić dobro srastao sa svojom Crkvom. Dr. Aldo Valković, ugledni riječki oftamolog, pozdravio je mons. Devčića uime vjernika. “Imamo povjerenja u Vas i osjećamo radost ovoga izbora. Vjerujemo u vašu dobrotu, u Vašu snagu i mudrost” rekao dr. Valković te izrazio nadu kako će mu za njegov preda rad mnogi vjenici biti zahvalni.
Uime predsjednika i Vlade Republike Hrvatske pozdrave je uputio dr. Goran Granić, predsjednik Vladine komisije za odnose s vjerskim zajednicama. Osvrnuvši se na kraj stoljeća u kojem je hrvatski narod proživio mnoge patnje, ali i ostvarenje vjekovnog sna o vlastitoj državi, dr. Granić se upitao gdje je nestalo oduševljenje i ponos kad se stvarala nova država. Rekao je da je u desetak godina života naše domovine izgubljena solidarnost i povjerenje. “Toma je dobio prednost nad Petrom. Toma je postao zaštitni znak politike, ljudi iz medija, ljudi iz javnog života. Oci nadbiskupi i biskupi. I u vašim javnim nastupima i u prethodnim javnim nastupima predstavnika Crkve ne tako rijetko Toma je bio ispred Petra. Dijelimo zajedničku odgovornost za stanje danas u Hrvatskoj. Oče nadbiskupe, pred nama je novo stoljeće, nova šansa ali i nova odgovornost za sve nas. Pokušajmo, svaki na svome mjestu ponovno dati povjerenje Petru, ponovno vratiti međusobno povjerenje i solidarnost. Bez nje nema pozitivne energije i prosperiteta Hrvatske”, rekao je dr. Granić.
Na kraju, obraćajući se nazočnima te sve pozdravljajući i zahvaljujući na nazočnosti, nadbiskup Devčić je rekao: “Kad sam se odlučivao da li prihvatiti biskupsku službu, navirala su mi mnoga pitanja. Između ostalog: Kako ću bez studenata? Kako bez katedre i predavanja? Kako bez ugodnod druženja s kolegama profesorima, bez sudjelovanja na raznim znanstvenim skupovima? Sve je to, naime, teško spojiti s biskupskom službom, a upravo sam na takve aktivnosti utrošio većinu svog dosadašnjeg života. Došao mi je tada trenutak nadahnuća i poticaj da se zapitam o onome bitnom što sam želio naučiti studente, objasniti im u predavanjima, izložiti u raznim pisanim raspravama. Zar to nije najstarije filozofijsko pitanje o Iskonu, Jedinstvu i Smislu svih stvari? I onda pitanje: Zar to isto nisam dosad činio kao svećenik? I zar to neću činiti kao biskup? Što ću drugo ljude učiti nego da je Bog Isusa Krista Početak, Život i Svrha svih stvari, Alfa i Omega svega, da u njemu živimo, mičemo se i jesmo”. Podsjećajući tako na svoje geslo “Krist naša nada” nadbiskup Devčić je izrazio moto svoga djelovanja u vjernosti Evanđelju.
Mons. Devčić je u znak zahvalnosti na grob pokojnih riječkih (nad)biskupa položio cvijeće, podijelio svoj blagoslov, na što su vjernici koji su dupkom ispunili riječku katedralu uzvratili velikim pljeskom.