U Dnevniku Hrvatskoga katoličkog radija od ponedjeljka 11. kolovoza glavni urednik IKA-e osvrće se na objavljivanje dosad nepoznate fotografije nadbiskupa Bauera i Stepinca, objavljene u “Vjesniku” od 10. kolovoza.
U nedjeljnom Vjesniku Milan Sigetić obogaćuje nas dragocjenom fotografijom sa svečanosti krunidbe zavjetnoga kipa Majke Božje Bistričke 8. srpnja 1935. Pred bistričkim svetištem pripremljene su krune za Isusa i Mariju. Ondašnji zagrebački nadbiskup Antun Bauer kleči, a uz njega stoji mladi nadbiskup koadjutor doktor Alojzije Stepinac. Njih dvojica toga dana svečano krune Gospin kip, a mnoštvo od 30 tisuća vjernika pjeva Mariji kao Kraljici Hrvata. Novinar iscrpno i zanosno opisuje ozračje toga skupa, ističe važnost marijanske pobožnosti u Hrvata. Šteta što nije još istaknuo da su te dvije krune izrađene po uzoru na izgubljenu, ali ne zaboravljenu krunu hrvatskih katoličkih kraljeva dinastije Trpimirovića. Krunu Tomislavovu i Zvonimirovu. Da bi se taj bistrički događaj cjelovitije shvatio, treba se sjetiti da su te godine 5. svibnja dva mjeseca prije toga, u Kraljevini Jugoslaviji održani izbori za narodnu Skupštinu. Hrvati su u banovinama savskoj i primorskoj – što znači na većem dijelu prostora sadašnje Republike Hrvatske – glasovali za svoga političkog vođu Vlatka Mačeka s oko 75% glasova. Ipak su u narodnoj Skupštini 303 mjesta pripala prorežimskoj stranci Bogoljuba Jevtića – Jugoslavenskoj narodnoj stranci – a radićevski Hrvati dobili su samo 67 poslaničkih mjesta. U to doba sve je jača i sve bezobzirnija diktatura. Jugoslavenski žandari počinili su silna zlodjela baš na dan održavanja tih izbora. Bilo je batinjanja, sprečavanja pristupa glasačkom mjestu i falsificiranja glasova. Izbori su bili javni, od svakog se Hrvata tražilo da, glasuje li za Mačeka, ugrozi svoj posao, možda i život. Narod je ipak hrabro glasovao. Crkva tada po svojoj naravi i višestoljetnoj tradiciji sve jače staje na stranu ugroženoga naroda. U to doba nadbiskup Bauer uz suradnju mladoga Stepinca pripremio je, dobivši podatke od mnogih župnika, iscrpno dokumentirano izvješće o zločinima jugoslavenskih žandara širom Hrvatske. To je potresni popis uhićenja bez razloga, premlaćivanja i raznih drugih mučenja u zatvorima, krivih osuda i mnogih likvidacija bez suđenja. Kao da je cijela Hrvatska bila veliki konclogor, a cijeli narod kažnjenik izložen na milost i nemilost tuđinskim zlikovcima. Nadbiskup Bauer osobno je uručio to izvješće, kao prosvjed i tešku optužbu režima, regentu knezu Pavlu Karađorđeviću. Onda njih dvojica, Bauer i Stepinac, dolaze u Mariju Bistricu da Majku Mariju okrune krunom Kraljevine Hrvatske. Neka Zvonimirova kruna – znak nacionalnog ponosa, identiteta i suvereniteta – stoji na glavi Nebeske Kraljice, neka ona sve to čuva do dana kad će narod ponovno biti gospodar u slobodnoj državi. Nažalost, duboko značenje te krunidbe Gospe Bistričke krunom hrvatskih kraljeva sve se više zaboravlja. U doba slavljenja velikog jubileja 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, fotografija bistričke Gospe s tom krunom našla se u mnogim hrvatskim katoličkim domovima u domovini i po svim kontinentima. Crkva u Hrvata je te 1984. godine i na taj način služila ugroženom hrvatskom narodu po primjeru velikoga Stepinca. No i to se zaboravlja. Zato je bilo moguće da bude zaboravljeno i u ovom vrijednom i dobronamjernom članku kojim je Sigetić popratio tu dragocjenu fotografiju.

1

1