ZAŠTO SE NE MOŽE RIJEŠITI PROBLEM MALOLJETNIKA I RATA? UN procjenjuje da danas 250.000 djece izravno sudjeluje u ratovima.

Rim, 23. 2. 1998. (IKA) – “Dramom u drami” može se nazvati prisiljavanje maloljetnika na sudjelovanje u ratovima, posebice onima građanskim. Ta je pojava ponovno u žarištu svjetskog zanimanja zbog sve veće pojavnosti “djece-vojnika” u građanskom ratu u Siera Leoneu. No, ta pojava nije isključivo problem te afričke zemlje, već ima daleko šire razmjere.
Prema procjenama Ujedinjenih naroda (UN), najmanje 250.000 maloljetnika izravno sudjeluje u ratnim operacijama u 38 zemalja. Nedavno je u Genevi, nažalost bezuspješno, završio pokušaj da se riješi taj problem. Tamo je, naime, pod pokroviteljstvom UN-a održana sjednica izaslanika 40-ak zemalja. Radovi tog zasjedanja završeni su prijevremeno, jer se sudionici nisu mogli složiti oko najniže dobi za sudjelovanje u ratu. Mnoge su zemlje, među kojima i Sveta Stolica, zahtijevale da djeca mlađa od 18 godina nikako ne sudjeluju u ratu, a druge zemlje, predvođene Sjedinjenim Državama, da “donja granica” bude 17 godina.
U ime Svete Stolice na tom je susretu sudjelovao don Massimo de Gregori, tajnik Trajnog izaslanstva Svete Stolice pri UN-u u Genevi, koji tvrdi da “nada nije izgubljena”, te da će o tom pitanju raspravljati Vijeće za ljudska prava, na svojoj sjednici predviđenoj za 16. ožujka. Sveta Stolica ostaje pri svojim stajalištima upravo stoga što smatra da “mladići ispod 18 godina nisu u stanju slobodno odlučivati, posebice ne o tako teškim pitanjima jer im nedostaje potrebne zrelosti. Jasno je, isto tako, da sudjelovanje u ratu u tako osjetljivom dobu stvara cijeli niz psiholoških problema, koje nisu u stanju riješiti cijeli život”, objasnio je de Gregori.